Film: BEGIN AGAIN; glazbena romansa; SAD, 2014.
Režija: John Carney
Uloge: Keira Knightley, Mark Ruffalo
Distribucija: Discovery
Ocjena: **** 1/2

Munja ipak znade udariti dvaput na isto mjesto. John Carney, irski redatelj i scenarist romantične glazbene senzacije “Once“ (2007.), uspio je još jednom napraviti krasnu sinergiju pokretne slike i akustike. “Pjesma koja ljubav znači“ slično je podešena kao mali-veliki “Jednom“. Od milja film možemo nazvati - “Dvaput“. Magija prethodnog Carneyjeva ostvarenja nanovo je uhvaćena na ekranu i osjeti se u ovom oku i uhu ugodnom filmu, ponajdražem od početka godine. Emocije se ćute u notama i stihovima, u slici i muzici, kadrovima i scenama.

U niskobudžetnom, autentičnijem “Once“ preko glazbe su se (zapravo) zaljubljivali tada malo poznati (glazbenici) Glen Hansard i Marketa Irglova. Sada, u hollywoodski ispoliranijem “Begin Again“ zajednička strast prema muzici odvrće pojačala srca i vezuje likove žicama dobro ugođene gitare u interpretaciji Keire Knightley i Marka Ruffala, filmskih zvijezda maksimalne kemije. No, Carneyjev autorski rukopis je isti u (n)ovoj filmskoj kajdanci, usidren oko “pjesme koja ljubav znači“, glazbe koja zacjeljuje dušu i liječi sve boli.
Knightley je potištena mlada britanska kantautorica po imenu Greta. Upoznajemo je na bini newyorškog bara gdje se nevoljko penje na nagovor prijatelja (simpatični James Corden) da bi odsvirala jednu svoju pjesmu – prelijepa “A Step You Can't Take Back“ - “za sve koji su sami u gradu“. Najsnažniji pljesak nakon odlične izvedbe proizvele su ruke šefa diskografske kuće Dana Mulligana (Mark Ruffalo). Na ekranu tad osvane natpis “ranije tog dana“ i radnja se vrti unatrag. Carneyjeva struktura priče ovaj je put znatno ambicioznija u odnosu na “Jednom“ – tri perspektive, jedna neutralna, druga Danova, treća Gretina.

Najprije pratimo kako mamurni Dan preslušava CD-ove u potrazi za nečim svježim i biva otpušten iz diskografske kuće koju je pokrenuo, a friško dobivenu titulu “jadnog luzera“ podcrtava njegova sklonost piću i propali brak s glazbenom novinarkom (“indie“ veteranka Catherine Keener) s kojom ima buntovnu kćerku tinejdžerku (sve zapaženija Hailee Steinfeld) odjevenu “kao Jodie Foster u 'Taksistu'“. Film “Pjesma koja ljubav znači“ se zatim vraća u bar da iz Danove producentske vizure dočara Gretin nastup.
Prilika je to da Carney orkestrira prvu scenu čiste filmske čarolije u najboljem smislu te riječi. Slušajući Gretu kako prebire srcoboljnu baladu po akustičnoj gitari, Dan zamišlja kako bi zvučao puni aranžman njezine pjesme koju će vješto uglazbiti u glavi. Istrumenti na pozornici ožive i počinju svirati sami od sebe nadograđivajući Gretin glas i gitaru. Pet plus momenat. Uvidjevši Gretin potencijal a la Norah Jones ili Cardigans, Dan joj prilazi i nudi snimanje albuma, no skromna Britanka se nećka jer piše pjesme za sebe, ne da ih podijeli sa svijetom.

Ubrzo opet slijedi “premotavanje“ na Gretinu stranu priče. U New York je iz Londona došla s dečkom Daveom (Adam Levine iz sastava Maroon 5), glazbenikom na korak do zvjezdane slave nakon uspjeha pjesama sa soundtracka za hit-film. Oni su više od momka i cure, nerazdvojni kreativni partneri, a ona je, kaže, njegova inspiracija koja i piše “nevjerojatne pjesme“ (“A Step You Can't Take Back“, “Lost Stars“ i “Tell Me If You Wanna Go Home“ poželjet ćete smjesta nadodati na svoju “playlistu“).
Prekid veze nastupa kad Greta shvati da je pjesma koju je Dave napisao namijenjena za neku drugu... i eto je slomljena srca na onoj bini u baru. Loš dan i dobra glazba u konačnici povezuje Gretu s Danom i ona pristaje snimiti album u “pokretnom studiju“ - svaku pjesmu na drugom dijelu New Yorka - bez naknadnog nadosnimavanja tako da se usput ovjekovječi zvuk velegrada. Iskre romanse frcaju između Grete i Davida, ali ljubav nije u zraku kako nalaže tipizirana romantična komedija.

Njihov je odnos srodniji onome Scarlett Johansson i Billa Murrayja u “Izgubljenima u prijevodu“, a New York je nešto poput Tokija iz tog filma, samo bajkovitiji. Ustvari, “Begin Again“ bi najtočnije bilo označiti kao “Lost In Translation“ u režiji Camerona Crowea (“Almost Famous“, “Elizabethtown“, “We Bought a ZOO“). Danov nadređeni u jednoj će se sceni čak i pozvati na najpoznatiji Croweov film. “Nije ti ovo 'Jerry Maguire'“, izričit je Saul (Mos Def) prilikom Danova maničnog odlaska iz firme. I prilično je u krivu.


“Pjesma koja ljubav znači“ je “feel good“ film prvog reda kao “Jerry Maguire“ - Carney pokazuje “croweovski“ dar za topli “human touch“ prilikom intoniranja glazbe u prizore i relacije među likovima otvorenog srca. Za “Begin Again“ je krucijalan Danov komentar kako je muzika kadra naoko svakidašnje scene iz života načiniti divnima. Recimo, Danovo i Gretino slušanje glazbe s podijeljenim slušalicama na iPodu tijekom noćne šetnje New Yorkom i zalaska u klub u kojem plešu na svoju pjesmu poput gluhonijeme Rinko Kikuchi u “Babelu“. Tako se zbiva glazbeno-filmska magija.

Keira pjeva i svira Da paralela s “Izgubljenima u prijevodu“ i Cameronom Croweom bude potpunija, Scarlett Johansson bila je razmatrana za glavnu ulogu u “Pjesmi koja ljubav znači“, a glumila je u redateljevu posljednjem filmu “Kupili smo ZOO“. Volimo Scarlett, ali Keira Knightley možda nikad dosad nije bila ovako neodoljiva. Odlično je otpjevala sve pjesme sama i za film naučila svirati gitaru. Keirin suprug, glazbenik James Righton, ponudio joj je pomoć, no nakon nekog vremena ga je odbila. Jamesove lekcije bile su, prema njezinim riječima, opasne po njihov brak i zamalo dovele do “razvoda i umorstva“.