Film: PARANORMAL ACTIVITY; horor; SAD, 2010.
Režija: Tod Williams
Uloge: Sprague Grayden, Katie Featherstone
Distribucija: Blitz
Ocjena: ***
Volite li krvoliptanje i eksplicitno klanje motornom pilom naoružanih manijaka ili preferirate ukletu kuću, mrak i iznenadno lupanje vrata? Ako ste ljubitelj filmova strave i zaokružujete odgovor pod B, “Paranormalno 2“ je horor za vas.
Pače, vjerojatno ste onda pogledali i prvi dio redatelja Orena Pelija, celuloidni fenomen koji je 2009. zaradio gotovo 200 milijuna dolara u svjetskim kinima (na uloženih 15 tisuća!) koristeći se oprobanom formulom bojazni ovjekovječene iz obične “digitalke“ (“Projekt: Vještica iz Blaira“, “Pučina straha“, “REC“, “Cloverfield“, “Posljednji egzorcizam“...). Osnovna postavka “autentična“, nemontirala materijala, pronađena poslije nemilih događaja nadnaravnog tipa, u potpunosti je očuvana u ovom nastavku, bolje reći - prednastavku. Naime, novi redatelj, hororima neskloni Tod Williams (dramsko remek-djelo “Vrata prema dolje“ s Jeffom Bridgesom i Kim Basinger), ne nastavlja priču od šok-scene kojom je završio izvornik.
“Paranormal Activity 2“ radnju vraća 60 dana prije prethodnih događaja i useljava je u još jedno suburbano zdanje, veliko poput “Big Brother“ kuće. U njoj, sa svojom obitelji (muž, pokćerka tinejdžerica, sinčić i pas vučjak), živi Kristi (Sprague Grayden), sestra “progonjene“ protagonistkinje iz prvog filma Katie (Katie Featherstone) koja se pojavljuje u nekoliko scena, zajedno s dečkom Micahom (Micah Sloat).
Nakon navodne lopovske provale, Kristi i njezin suprug odlučuju instalirati špijunske kamere po kući, njih šest, koje 24 sata dokumentiraju domestikalne aktivnosti motreći sve prostorije. Aktivnosti ubrzo postaju paranormalne i ispostavi se da ima nečeg zlog u kući. Vrata se otvaraju sama od sebe, lonci padaju sa stalaka...
To je samo početak djelovanja nevidljiva, neprijateljski nastrojena demonskog entiteta koji, kad se posebno razbjesni, usred noći izvlači žrtve iz postelje, grize ih za bedra, vuče po podu i niz stepenice. Ovoga puta, jer pravila nastavaka to nalažu (sjetite se “Vriska 2“), demon ima više potencijalnih žrtava, kao i veći broj kamera spremnih da snime njegovu “nazočnost“.
U izvorniku je publici bilo najmilije gledati strahotne prizore poput nenadana dizanja popluna. Bigbrotherovski “Paranormalno 2“ također je najzanimljiviji noću, kad preko multiplih kamera pratimo očitovanje onostranih manifestacija - u fokusu kojih su, očekivano, najčešće dijete i pas - za razliku od mahom dosadnih dnevnih priča i događaja likova (baš kao u reality showu, zar ne?).
Karakterizacija likova najveća je mana filma, pri čemu su otac i meksička dadilja krajnje klišeizirani - on pretjerano racionalan kao da nije pogledao nijedan horor u životu, ona instinktivno vična tjeranju duhova i čudnim vještičarenjima. Međutim, u ovom je filmu ionako režija u prvom planu, nikako likovi i glumci. A režija je zanatski umješna.
Publika je u drugoj polovici neštedimice mitraljirana audioviozualnim šok-scenama, od kojih su barem tri (jedna se, neočekivano, događa usred bijela dana) gledatelje u kinu “Central“ nagnale na skokove sa stolca. Jeftini štosevi? Možda. Filmofilima će možda jeftina biti i scena posvete “REC-u“ (ručna kamera prebačena na noćno snimanje u mrklom mraku i neizvjesnom trenutku).
Ali, režija se u ovom nastavku oslanja i na “skupu“ imaginaciju publike, hrani se njezinim strahom, provocira njezine razrogačene oči i očekivanja. Strah, dakle, dijelom ovisi i o maštovitosti gledatelja da sam stvori “horor“ unutar mirnih, statičnih kadrova dok njegovo oko unaokolo zvijera tražeći potencijalnu jezu u najobičnijoj kretnji ili sjeni. No, strah je u “Paranormal Activity 2” ipak drukčiji u odnosu na originalni film.
“Paranormalno” je djelovao i “naknadno“, pratio nas kod kuće, izazivajući nemirno vrpoljenje po krevetu zbog pojedinih čudnih zvukova pod okriljem noći. Prilično mirne večeri poslije “Paranormalnog 2“ ukazuju da strava njegova nastavka djeluje “trenutačno“ - isključivo u kinu.
