OTMICA Stariji brat 'Kapetana Phillipsa'

Film: KAPRINGEN; trilerska drama; Danska, 2012.
Režija: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbaek, Søren Malling
Distribucija: Discovery
Ocjena: **** 1/2

“Nikad tako daleko od pučine nisu dosad zabilježeni napadi.“ – “Otmica“ (2012.)

Valovi komercijalnog i strukovnog uspjeha “Kapetana Phillipsa“ u hrvatska su kina nedvojbeno donijeli izvrstan danski film - “Otmica“ (2012.) Tobiasa Lindholma, redatelja koji je s Thomasom Vinterbergom podijelio europski Oscar za zajednički scenarij “Lova“ (2012.). Ovo “valovi“ treba uzeti maksimalno doslovno. Lindholmov “Kapringen“, inspiriran istinitom pričom i prikazan na Venecija Film Festivalu, otvara se na valovitoj pučini negdje u Indijskom oceanu. Danski teretni brod “MV Rozen“ nalazi se na putu prema Mumbaiju. Doznajemo to od bradatog brodskog kuhara Mikkela (Pilou Asbaek) prilikom telefonskog razgovora sa suprugom kod kuće.

Sretan što će ubrzo vidjeti ženu i kćer, Mikkel ne sluti da hrli u susret somalijskim piratima, premda ga Lindholm hvata kako pomalo zamišljeno baca pogled na uzburkano more ispod otvorena neba, poluoblačnog ili polusunčanog ovisi jeste li pesimist ili optimist. Lindholm je bliže pesimistu. Ipak, tad se to još ne čini tako. Mikkel je, nema tome dugo, gugutao s boljom polovicom (“Tvoj te muž voli najviše na svijetu...“) i odgovarao na nevino pitanje kćerke (“Tata, kad se vraćaš kući?“). Uvodio je u posao novog kuhara i spremio posadi ručak za prste lizati (“tajni sastojak: ljubav“). Idila, čini se, gotovo pa hollywoodska. Ali, slutimo, samo prividno.
Sve je to da upoznamo jednog dobrog čovjeka i bolje se uživimo u njegova nadolazeća traumatična zbivanja. Na drugoj strani svijeta, u Danskoj, predstavlja nam se Mikkelov šef, direktor brodske kompanije “Orion Seaways“ Peter C. Ludvigsen (Søren Malling), njegova sušta suprotnost, koji upotpunjuje dvostruku karakternu studiju filma. Dolazi u firmu u skupocjenom automobilu i “fancy“ odijelu. Trenutak kasnije, uspijeva izvojevati da neku japansku ponudu s 19 milijuna dolara spusti na 14.5, poput pravog biznismena. Peterove pregovaračke sposobnosti bit će tetirane kad Somalijci zauzmu posadu i plovilo iz njegove flote te preko piratskog prevoditelja/pregovarača Omara (Abdihakin Asgar) zatraže otkupninu.

Danac je tu mogao iznjedriti atraktivnu akcijsku scenu, no odlučio je osvajanje teretnjaka, odnosno sami čin otmice, ostaviti izvan kadra i prenijeti tenzije preko telefona i radija - u Danskoj. “Imate važan poziv“, govore Peteru, nakon čega pretpostavljaju da je brod otet zbog smanjene brzine i nejavljanja, a potvrda uslijedi preko zvučnog zapisa. “Prilazi nam gliser s krme“, panično će glas s broda. I to je to. Kad se kamera vrati na Indijski ocean, pažnju joj okupira jedan naoružani pirat koji je već na brodu. Vidljivo je da je Lindholm zauzeo ponešto drukčiji redateljski gard od Paula Greengrassa u razmjerno sličnom “Kapetanu Phillipsu“ koji je, zanimljivo, zapolovio kinima godinu dana kasnije od “Otmice“.
Oba su filma svedena na dokudramski koncept kritične situacije, ali “Captain Phillips“, koliko god odličan bio, ipak je premazan hollywoodskom glazurom akcijskog političkog trilera. “Kapringen“ je redateljski svedeniji u “cinema verite“ realizmu. Dovoljno je istaknuti kako je film, autentičnosti radi, u cijelosti sniman na pravom brodu nasred mora i da su scene razgovora preko satelitskog telefona na relaciji teretnjak “MV Rozen“-ured firme “Orion Seaways“ pravi pozivi iz daljine između Danske i Somalije. Isto tako, kadrovi “Otmice“ su duži, smireniji, sporiji u odnosu na Greengrassov film, kao da se radi o starijem, zrelijem bratu “Kapetana Phillipsa“ mladenački nestrpljivog u dokazivanju redateljskim vatrometom.

“Ne smijemo požurivati ove ljude. Vrijeme je zapadnjački koncept. Njima ništa ne znači“, savjetuju Petera. Režiser se, dakle, pridržava nezapadnjačkog koncepta vremena i nehollywoodske režije. U filmu “Kapringen“ ponekad je lako zaboraviti da se pred nama vrti fikcija, možda i zbog manje poznatih glumaca angažiranih u naturalističkim izvedbama namjesto zvjezdanog Toma Hanksa, makar je on nestao u svojoj ulozi. Krajnji realizam u pristupu proizvodi maksimalni stres za gledatelja tijekom talačke krize koja će potrajati četiri mjeseca (127 dana). Tenzijama se Lindholm vješto poigrava, svako toliko stisne i olabavi čvor psihološkog pritiska.


Primjerice, u jednoj sceni hiroviti Somalijci drže prste na okidaču, a u drugoj olabave stisak i iskreno navijaju kad dvojica članova posade (u)love ribu, ublažavajući stalnu napetost i smrtonosnu opasnost barem na nekoliko minuta. Međutim, Lindholm se najviše pronalazi u paralelnom izlaganju događaja stvarajući neizravni pritisak na gledatelja. Talačka kriza prikazana je kao svojevrsna igra bez granica između gusara i njihova prevoditelja/pregovarača s bezosjećajnim korporacijskim moćnicima u Danskoj koji, obraćajući se familijama pomoraca, ističu da, kao, rade sve ne bi li vratili kući posadu, a zapravo samo posluju.

Kamera provodi približno jednako vrijeme na moru i na kopnu tisućama kilometara dalje, u uredima tvrtke “Orion Seaways“. Kontrastirajući lokacije, nehigijenske uvjete na brodu s ostakljenim stožerima, Lindholm izvlači maksimum. Strateški se cjenka o zahtjevima otkupnine (s 15 milijuna dolara na 3.3), demonstrativno poklapaju slušalice, prijeti smrću članova posade... Do ljudi je, dakako, gazdama manje stalo u odnosu na dolarski iznos na koji mogu pristati, iako Peter donekle pokazuje tračak moralne nesigurnsti i nije mu se lako nositi s time. “Gazda vas drži ovdje“, potpiruje Omar vatru kod Mikkela, spreman provesti jedan tjedan ili čitavu godinu dana dok ne dobije novac. Globalni kapitalizam uvukao se u priču filma kao korozija i polako izjeda oteti teretni brod.

Danski film u naponu Ništa nije trulo u državi Danskoj, naslovili smo ne tako davno s punim pravom recenziju filma “Kraljevska afera“ (2012.). Nešto je možda bilo trulo u doba Shakespearea i njegova “Hamleta“. No, posljednjih nekoliko godina Danska proživljava novi uzlet i jedna je od kreativno, pa i komercijalno, najpotentnijih europskih kinematografija, redovito prisutna na Oscarima i prestižnim “A“ festivalima. Stavimo po strani širem auditoriju dobro poznatog filmaša Larsa Von Triera i istaknimo Susanne Bier, Nikolaja Arcela, Thomasa Vinterberga... Bierica je osvojila američkog Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja “U boljem svijetu“ (2011.) i europskog za režiju istog. Spomenuti Arcelov “En kongelig affære“ bio je nominiran za zlatni kipić za najbolji “strani“ film. Vinterbergov “Jagten“ (2012.) osvojio je, pak, dva priznanja u Cannesu, kao i jednu važnu nagradu Europske filmske akademije. Zvijezde serije 'Borgen' Glumce Piloua Asbaeka i Sørena Mallinga TV publika bi mogla znati iz popularne danske serije “Borgen“. Potonji je glumio i u “Kraljevskoj aferi“, a prvi bi se mogao pojaviti u najnovijem akcijskom filmu redatelja Luca Bessona “Lucy“ u kojem glavnu ulogu tumači Scarlett Johansson.