OMAR Palestinski Romeo i Julija

Film: OMAR; politički triler; Palestina, 2013.
Režija: Hany Abu-Assad
Uloge: Adam Bakri, Leem Lubany
Distribucija: FMFS
Ocjena: **** 1/2

“Nedostaješ mi već“, Nadia (Leem Lubany) priznaje Omaru (Adam Bakri). Mladi par Omar i Nadia se krišom nalaze, razmjenjuju zaljubljene poglede, pjesme i pisma. Vezu moraju skrivati od tuđih očiju jer žive u “tradicionalnom svijetu“, plus Nadia je sestra Omarova prijatelja Tareka (Eyad Hourani), s kojim se on potajice sprema za nadolazeću operaciju protiv Izraelaca. Njihovi nalasci odvijaju se u palestinskom gradiću pod izraelskom okupacijom. Da bi vidio Nadiu, Omar se mora uzverati preko ogromna zida išarana grafitima nalik berlinskome i riskirati da ga ne uhvate vojnici u patroli.

Ljubav je zabranjeno voće u filmu “Omar“ redatelja Hanyja Abu-Assada, nominiranom za Oscara. Nešto poput romanse tragičara Romea i Julije. Hany Abu-Assad se u nekoliko prigoda referira na Shakespeara i Nadia stoji na prozoru kao Julija slušajući mladenački nevino, sramežljivo udvaranje njezina palestinskog Romea sa zarumenjenim obrazima. No, Shakespeareov Romeo vjerojatno bi se polomio da mora preskakati ovako golemi zid koji ga pokušava zaustaviti da vidi svoju draganu, posebice ako bi mu penjanje otežavali rafalni pucnji iz automatskih pušaka, kao u uvodnoj sceni Abu-Assadova filma.
Strah nas je i pomisliti kako bi se tek pradavni Romeo snašao da ga po skliskim krovovima i tijesnim uličicama ganjaju naoružani vojnici ili tajni agenti. Teško da bi djelovao spretno u potjeri poput akcijskog junaka Jasona Bournea i da bi uspio zavarati tragove pred progoniteljima. Ni u Luhrmannovoj modernoj ekranizaciji “Romea i Julije“ protagonist u tumačenju Leonarda DiCaprija nije bio ovako akcijski okretan. Abu-Assad u nizu scena potvrđuje da bi mogao režirati novog “Borunea“ ili neki drugi akcijski film ako mu se prohtije ovjeriti putovnicu za Hollywood.

Akcija je režirana s priličnom lakoćom u “Omaru“ i ispresijecana humorom u tenzičnim momentima, kao u sceni kad Nadia kaže trećem mladom revolucionaru Amjadu (Samer Bisharat) da će dobiti kavu ako bude glumio Branda, odnosno brutalnoj torturi prilikom koje Omar, nag i vezan u mračnoj sobi za ispitivanje, mučitelju skrene pažnju da obriše nos od sline. Ipak, akcija redatelju nije od centralnog značaja. U prvom planu su likovi i njihovi međuodnosi, savijeni katkad u sapuničasto klupko ljubavnog trokuta s trudnoćom, ali raspleteni na zadovoljavajući način pogubnog političkog trilera.
Film prvenstveno i jest politički triler, mikropogled na temu izraelsko-palestinskog konflikta, prošaran nježnošću romantične melodrame. Omar, Tarek i Amjad nezavisni su borci za slobodu kojima je dosta ponižavanja na dnevnoj bazi, nasumičnih pretraživanja i iživljavanja izraelskih vojnika (npr. stajanje na kamenu na jednoj nozi). “Ne možeš postati borac za slobodu samo gledanjem“, tvrdi vođa grupe Tarek, pripremajući Omara i Amjada za ubrzani i pomalo nesmotreni atentat snajperima na izraelski garnizon jer “svaki dan koji čekamo još je jedan okupacije“. Amjad povlači okidač snajperske puške i ubija izraelskog vojnika, no Omar sljedećeg dana biva uhvaćen i stavljen iza rešetaka.

U zatvoru upada u priču za ručkom sa starijim kažnjenikom koji to nije. Maska zatvorenika prikriva izraelskog agenta Ramija (Waleed F. Zuaiter). A Omarove riječi “Neću nikad priznati!“ pokazuju se kobnima za njegovu sudbinu. Rami nudi pogodbu: ako mu Omar pomogne uhvatiti ubojicu, zaboravit će na njegovu prošlost. Treba li, pušten na mjesec dana, izdati sudruga u zamjenu za slobodu ili se vratiti u zatvor? “Ako se želiš pobuniti i osloboditi svoju zemlju, moraš platiti cijenu“, Tarekova je mantra. Cijena je preskupa u “Omaru“ za sve aktere, osobito naslovnog lika.


Ožiljci i masnice na Omarovu licu i tijelu pokazuju kako nije lako raditi na obje strane, kao što je on izvorno zamislio (protagonist iz prve scene nije isti kao u posljednjoj, fizički ni mentalno). Ulozi su veliki, paranoja raste. Omarovo danas i sutra isprepleteno je s palestinskim ciljem koji ga je i doveo u pat-poziciju: mrtav je prevari li Ramija, a izda li drugove, izdaje i svoja uvjerenja, te biva automatski podložan za buduće iznude Izraelaca. Likovi se vrte u začaranom krugu fatalizma, a Abu-Assad ne nudi izlaz odatle ni rješenja za konflikt općenito. Međutim, Omar i Nadia izlaz naivno vide u ljubavi u koju slijepo vjeruju. “Samo se drži i bit ćemo zajedno“, Omar veli Nadji.

Ne sluteći ispočetka da je romansa nemoguća i prokleta, dok Nadia finalno ne shvati da je “život postao veći od nje“, njih dvoje sanjaju o “odlasku odavde“, planiraju medeni mjesec... Zrakom lete snene rečenice “Spremna sam živjeti s tobom bilo gdje... čak i na Marsu“, ali zaklanja ih sjena velike konstrukcije. Zid razdvaja srca likova, priječi njihovu ljubav i intimnost. Priča “Omara“ je univerzalna, no politički opresivni “setting“ pospješuje fatalne posljedice na pojedince kad se u njihove planove umiješa život. Život je postao veći i od Nadije i od Omara.

Filmaš iz Nazareta Hany Abu-Assad rođen je 1961. u Nazaretu. Svoje je ime postavio na kinematografsku mapu 2005. odličnim filmom “Paradise Now“ o dvojici prijatelja regrutiranih za samoubilačku bombašku misiju. Abu-Assad je tim filmom skrenuo pažnju na glumca Alija Sulmana koji je otad često angažiran u prestižnim hollywoodskim produkcijama s velikim zvijezdama (“Kraljevina“, “Tijelo od laži“, “Jedini preživjeli“...). Adam Bakri iz “Omara“ zasad nema ponuda, no Leem Lubany bi, čini se, mogla slijediti Sulmanov trag. Glumica je dobila ulogu u komediji “Rock The Kasbah“ Barryja Levinsona pored Billa Murrayja, Brucea Willisa, Zooey Deschanel, Kate Hudson...