OLUJA STOLJEĆA Milom ili silom majke prirode

Film: INTO THE STORM; film katastrofe; SAD, 2014.
Režija: Steven Quale
Uloge: Richard Armitage, Sarah Wyne Callies
Distribucija: Blitz
Ocjena: ** 1/2

Višestruka tornada vrte se u filmu katastrofe “Oluja stoljeća“ i nose sve pred sobom abnormalnom brzinom rotacije, “čupaju stabla, sve“. Od njih četiri dva će se spojiti u jedan i (s)tvoriti orkanskog gorostasa od kojeg naizgled nema spasa. Vrtlozi su rašireniji u “Into The Storm“ i na snazi je duplo veća opasnost od oluje u odnosu na njegovo neskriveno kinematografsko nadahnuće - blockbuster “Twister“ (1996.). I u velikom kinohitu Jana De Bonta, najvećem u njegovoj karijeri, imali smo dvostruki uragan, od milja nazvan “Sestre“. Imali smo i megatornado označen kao F5, alias “Prst Božji“.

Plošni c/b protagonisti “Oluje stoljeća“ nisu kreativni da mutiranim pijavicama daju živopisna imena i dosjete se, recimo, štosnih metafilm(ofil)skih “Združena Braća“ ili možda “Titty Twister“. Likovi filma krajnje su crno-bijeli, papirnate marionete predvidljiva scenarija filma katastrofe za početnike s podrazumijevanim situacijama da se nađu zatočeni ispod ruševina s nadirućom vodom i prvoloptaškim “emotivnim udicama“ oca (Richard Armitage, Thorin Hrastoštit u popularnom trodijelnom serijalu “The Hobbit“) otuđena od sinova i majke (Sarah Wyne Callies; serija “Walking Dead“) mjesecima razdvojene od kćerke kod kuće.
Slabašne dramske scene s kulminacijom u naizglednom “happy endu“ s američkom zastavom u srednjem planu ionako služe samo za popunjavanje minutaže i da publika odahne između akcijskih pasaža. Redatelju Stevenu Qualeu (“Put bez povratka 5“) pod svaku je cijenu do takmičenja akcijskog tipa sa “Twisterom“ ili scenom tornada iz prošlogodišnjeg superbudžetiranog prednastavka bajkovitog “Čarobnjaka iz Oza“ jer, kao, publika po “defaultu“ očekuje siromašnu karakterizaciju i glumačke partije skromnih dometa u interakciji s računalno generiranim orkanima. U “Twisteru“ su pomahnitali kovitlaci usisavali krave, traktore i kamione.

U “Oluji stoljeća“ tornada podižu kuće, škole i putničke avione, a prilikom susreta s vatrom postaju zastrašujuće plameni. Film postoji samo zato da se publika naježi od adrenalinskog elektriciteta u uistinu spektakularnoj sceni zrakoplova vinutih u zrak s aerodroma smljevena od siline tornada, odnosno šokira se od podjednako dojmljiva prizora kamermana usisana u tornado razbuktio od vatre. “Into The Storm“ ažurira De Bontov spektakl devedesetih za glomazna multipleksna htijenja dvijetisućitih, za divno čudo oslobođena obvezne opreme u vidu trodimenzionalnih cvika za isticanje vizualnog doživljaja.
“Oluja stoljeća“ je u osnovi “Twister“ za 21. stoljeće, također produciran od hollywoodskog “major“ studija Warner Bros (dobro, u sprezi s New Line Cinema), ali režiran u djelomičnom “found footage“ modu s mnoštvom kadrova uhvaćenih u prvom licu teturavim kamerama. Dokumentaristička stilizacija dezodorirala je žanr filma katastrofe u odličnom “Cloverfieldu“ (2008.) i Steven Quale operira njome kako bi postigao nešto slično. Stalak za kameru se u filmu spominje, no rijetko doista i rabi. Kinetika iznad statike Qualeova je deviza. U igri su digitalni objektivi, “go pro“ kamere i(li) kamere od mobitela iz raznih ruku.

Konkretno, snimatelja ekipe “lovaca na oluje“ Jacoba (Jeremy Sumpter), “jackassovske“ seljačine Reevisa (Jon Reep), maturanta Donnieja (Max Deacon)... Od prvoga tipični lik pohlepnog šefa (Matt Walsh) zahtijeva da dokumentira svaku sekundu hvatanja tornada u “vozilu za oluje“ na lokacijama Oklahome. Pustimo sad to što se džip nalik tenku može pohvaliti čeličnim oklopom, vitlom kadrim povući koju tonu i ukopan izdržati uraganski vjetar 270km/h – vozilo je opremljeno digitalnom kinokamerom napravljenom da dade “snimku stoljeća“ i zaviri u “srce tornada“ iz božje perspektive, što će, dakako, do odjavne špice u učiniti.
Drugi sa svojom ekipom standardnih “comic relief“ debila iz prosječnog blockbustera želi postati zvijezda YouTubea. Treći, pak, dokumentira kolege iz škole radeći intervjue za “vremensku videokapsulu“ na koje će se akteri osvrnuti za 25 godina. Tako, “Into The Storm“ je u dosluhu s neposrednom novomilenijskom “found footage“ hitnosti vječito upaljenih kamera. Uvodna scena čisti je “found footage“ s nemirnom kamerom kako snima noćno iživljavanje ciklone nad vozilom pozicionirana unutar njega. Pronađeni snimak plasiran na neki portal postigao bi milijunske preglede. “Vidite li ovo“, pitaju likovi gledajući u oči nadolazećoj pijavici.

Pa i ne baš, odgovaramo zbog mraka i prljavog “found footage“ stila. Quale je mogao ostati metafilmski dosljedan i snimiti “najskuplji kućni film svih vremena“. Ipak, da postigne čisti “twisterovski“ spektakl, Quale povremeno vara publiku s “found footageom“, misleći da kritika od vizualnih senzacija neće opaziti poneku naknadno upošljenu “ekstra“ kameru od onih kojima operiraju likovi ili su zakačene na njihovim vozilima. No, prema njegovu “Twisteru“ nešto smo blagonakloniji jer (n)ovo orgijanje “majke prirode“ dolazi u kina kao naručeno. Klimatske promjene u devedesetima se nisu tako otimale kontroli.


Novim milenijem je proharala jedna Katrina i sravnila New Orleans sa zemljom. Pijavica sa strukturom i snagom tornada odnedavno nije pošteđena ni Dalmacija, iako su takve pojave kod nas bile rijetke ekvivalentno snijegu na Hvaru. Sita ljudskog razaranja svijeta i ekološke nebrige za Zemlju “majka priroda“ sve češće skida brnjicu ekstremnim vremenskim (ne)prilikama koje bi mogle uništiti planet. U “Twisteru“ je možda bilo dvojbe koji je “The Finger Of God“, no u “Oluji stoljeća“ je jasno da je to srednji prst na ruci Boga.

“Ono što su nekoć bile oluje života sad su godišnje“, konstatira jedan ženski lik koliko je planet otišao kvragu kad se grmljavinsko nevrijeme objedini u elementarnu nepogodu. Najbolja scena ljetnog blockbustera svjesnog ekološke nesvjesti čovječanstva postavljena je usred tornada F5. Snagom vjetra od nekih 500 km/h epohalni uragan diže “vozilo za oluju“ i njegova vozača visoko do neba, nadomak božjeg predvorja. Na horizontu se vidi tračak spasonosna sunca kao u “Oluji svih oluja“, ali ne zadugo – Svevišnji nema milosti i kamera iz svjetla ponire u tamu, vraća se u apokaliptični sivi zid oblaka. Dorothy, više nismo u Kanzasu.

Katastrofa protiv plesa Scenarij filma potpisuje John Swetnam koji je napisao i najnoviji izdanak plesne “Step Up“ franšize. “Into The Storm“ i “Step Up All In“ otvaraju se ovog vikenda u američkim kinima. Ne sjećamo se da je neki scenarist imao dva filma u istodobnom dvoboju za najširom publikom.