Film: NEED FOR SPEED; akcija; SAD, 2014.
Režija: Scott Waugh
Uloge: Aaron Paul, Imogen Poots
Distribucija: Blitz
Ocjena: ** 1/2

“Ako ćeš letjeti s orlovima, povećaj krila.“ – “Need For Speed“ (2014.)

Seksizam je nerijetko ekstra oprema akcijskih filmova s automobilima u glavnim ulogama. Prema “Brzima i žestokima“, dugonoge djevojke u minijaturnim suknjicama slove za najvatrenije obožavatelje ilegalnih utrka i osjećaju “potrebu za brzinom“. Može i žestinom. “Chicks love the car“, lijepo je rekao Čovjek-šišmiš u “Batmanu zauvijek“. Stvari, naizgled, nisu ništa drukčije ni u aktualnoj jurilici “Need For Speed“, napomenemo li, recimo, da će kamera za vrijeme jedne potjere načas odlutati i pažnju s oblina bijesnih vozila skrenuti na tri cure koje “joggiraju“ i miješaju stražnjicama.

Ipak, kao što se “Fast&Furious“ serijal za “obvezni“ seksizam u tom tipu akcića iskupio kakvom-takvom karakterizacijom likova Jordane Brewster, Gal Cadot ili Michelle Rodriguez tako se “Need For Speed“ spašava razmjerno smionim profiliranjem britanske protagonistkinje Julije (Imogen Poots). Julia na prvi pogled nema pojma o autima i samo se “pali“ na njihovu karoseriju koja je za mnoge žene čisti seks. Slijedi iznenađenje, jer Julia poznaje makinje poput pokojnog Paula Walkera i s lakoćom razlikuje forda mustanga od gran torina. Dobra je i za volanom. “Ne prosuđuj curu po visokim petama“, ukorit će junaka filma Tobeyja Marshalla (Aaron Paul).
Visoke pete na papučici za gas fino bi sumirale “Need For Speed“ - otprilike kao znak Batmana pod nogama Catwoman na plakatu “The Dark Knight Rises“ - da je redatelj Scott Waugh (“Act Of Valor“) imao hrabrosti razviti do kraja “girl power“ shemu. Vjerovali ili ne, jedina golotinja u filmu je muška. Kako bi se pridružio starim drugovima, član Tobeyjeve ekipe, Finn (Rami Malek), daje otkaz u firmi, skida se do čarapa, gol prošeta uredima i otme poljubac zgodnoj kolegici koja viče da je nazove. Epilog te scene? Nakon što mu u liftu ponos odmjeri neka postarija žena, Finn će reći kako je “ovdje hladno“.

Nešto kasnije, eno ga juri cestama i zasigurno mu više nije tako hladno, premda mu, interesantno, vatrena Julia mora dati ruke da njoj i Tobeyju natoči gorivo u vožnji iz drugog auta, vozeći paralelno s njihovim. Scott Waugh je, na tom tragu, Juliji omogućio da u jednoj sceni kaže kako neki tip za upravljačem golema vozila, njoj i Tobeyju za petama, zasigurno veličinom auta “kompenzira nešto“. No, ubrzo je svodi na običnu suputnicu i ljubavni interes junaka koja će finalnu jurnjavu s “tisuću konjskih snaga“ pratiti slomljene ruke iz bolničkog kreveta.
Svejedno, ovakva “freudovska“ čitanja kompenziraju manjkavosti filma (scenariju, dijalozima i likovima treba “dorađivanje“) koji žarko želi postati novi “Brzi i žestoki“ kombiniranjem “ljubavi, osvete i motornog ulja“, kako veli misteriozni organizator velike “DeLeon“ utrke po imenu Monarch u tumačenju raspoložena Michaela Keatona. Nedvojbeno je prema Tyrese Gibsonovu liku Romanu skrojen tamnoputi pilot Benny (Scott Mescudi), Tobeyjev pomagač iz zraka na putu osvete. Koji je uopće razlog herojeve osvete? Dino Brewster (Dominic Cooper) nagovorio je starog rivala Tobeyja da za njega s ekipom automehaničara “doradi“ mustanga, na što je ovaj pristao, stegnut nemogućnošću vraćanja kredita.

Po okončanju uspješnog zadatka, Dominic izaziva konkurenta na utrku za postotak od mustanga, na koju se uključi i Tobeyjev prijatelj Pete (Harrison Gilbertson), ujedno brat njegove bivše djevojke Anite (Dakota Johnson), sada u naručju ljutog mu protivnika. Gad kakav jest, Dominic će, da pobijedi, lupiti po stražnjem braniku Peteovo auto i prouzrokovati fatalnu nesreću sa smrtnom posljedicom. Povrh toga, Tobey biva krivo optužen za izazivanje prometne i na neko vrijeme odlazi iza rešetaka. Osveta mu je na pameti po izlasku iz zatvora, ali ona koja se časno riješava za volanom, nipošto šaketanjem ili nečim sličnim. “DeLeon“ utrka za najbolje vozače svijeta prava je prilika za to.
I tako dvije trećine 130-minutna filma otpadaju na hitanje protagonista upravljajući “božjim kočijama“ s jednog kraja Amerike na drugi do tajne lokacije utrke, uz izbjegavanje policije i plaćenika koji su se polakomili Dinovim raspisivanjem nagrade za njegovu glavu (dat će lamborghinija onome tko ga zaustavi). S takvom postavkom, “Need For Speed“ je mogao biti “The Raid“ na četiri kotača, s otvorenom cestom - namjesto zatvorene zgradurine - po kojoj negativci lovaju junake. Potencijal Waugh nije iskoristio do kraja, upriličivši tek jednu jurnjavu plaćenika za Tobeyjem s klimaksom u autu zakačenom za helikopter kako se sunovraćuje niz liticu kao da ga voze Thelma i Louise.

To je jedna od rijetkih scena u kojoj Waugh istinski otpušta kočnice adrenalinskih ludorija po mjeri “F&F“ franšize. Većim dijelom “Need For Speed“ shvaća sebe preozbiljno, izgledajući kao mlađi brat “Brzih i žestokih“, onaj koji uredno vezuje pojas i ispričava se ako prođe kroz crveno ili prekorači broj kilometara po satu. Ne govorimo ovdje nužno o tome da Waughu treba megaspektakl, poput “tenk scene“ iz “F&F6“, već da je trebao proći gumama preko usiljenih dramskih trenutaka kao što crvena agera u filmu pegla asfalt - u ovakvom djelcu oni su suvišni, a i ne nose ih najbolje njegovi glumci s manjkom međusobne kemije.


Međutim, Waughu pišemo plus što inzistira na kaskaderskoj akciji bez računalnih zahvata, premda je film ekranizacija videoigre. Citiraju se akcijske potjere visokih performansi prije kompjutorskog doba, od “Speeda“ (“Dolje izgleda kao u sceni iz 'Brzine'!“) do “Bullitta“ sa Steveom McQueenom koji se gleda na velikom ekranu “drive-in“ kinu. Okvirno, Waugh je usidren u sedamdesetima kad su automobilistički akcići harali tržištem B filma (“Gone In 60 Seconds“, “Dirty Mary Crazy Larry“...).

Izostanak CGI-ja pojačava osjećaj opasnosti u sudarima i izvrtanjima pri 370 km/h koje režiser hvata dobrim pozicioniranjem kamere, često tik do vanjskog retrovizora ili čak u unutrašnjosti vozila. Dojmljivosti potjere kumuje i nevjerojatno prodoran zvuk motora. Očarana brundanjem iz “dolbyja“, za trajanja akcijskih scena zasigurno je doživjela orgazam barem ona cura kojoj je, ugodno zavaljenoj na stereo zvučniku, radijski voditelj Howard Stern zabrujao u mikrofon (“Kralj etera“, 1997.).

Mlada Britanka u Hollywoodu Karijera mlade britanske glumice Imogen Poots krenula je uzlaznom putanjom nakon u “28 tjedana kasnije“ i “Centuriona“. Prošle godine je imala glavnu žensku ulogu u hvaljenom filmu “Filth“ uz Jamesa McAvoyja i biografskom o Jimiju Hendrixu “All Is By My Side“ (njega glumi Andre Benjamin iz Outkasta) koji će u distribuciju ove godine. Iduća dva mjeseca i u hrvatskim kinima vidjet ćemo je u dvije komedije - “Duži put do dna“ i “Onaj osjećaj kad...“. To je samo zagrijavanje za kraj 2014. i 2015. kad bi Imogen trebala na velikom ekranu zasjati u tri filma pod paskom velikih redatelja, Terrencea Malicka (“Knight Of Cups“), Petera Bogdanovicha (“Squirrels To The Nuts“) i Todda Fielda (“Beautiful Ruins“). Prvi izbor Stevena Spielberga Aaron Paul proslavio se ulogom Jesseja Pinkmana u TV seriji “Breaking Bad“ i tako si napravio prolaz do velikog ekrana. Spielberg ga je uočio u toj seriji i inzistirao da upravo on ponese glavnu ulogu u “Need For Speed“, a ne Taylor Kitsch ili Liam Hemsworth koji su za nju bili razmatrani, iako je, zanimljivo, bio na audiciji za negativca. Paula ćemo također vidjeti u filmu “Duži put do dna“, a nadolazeći su mu projekti biblijski “Exodus“ Ridleyja Scotta, “Triple Nine“ Johna Hillcoata i “Fathers And Daughters“ uz Amandu Seyfried.