StoryEditor

NASLJEDNICI ‘Max’ Payne

Piše PSD.
2. ožujka 2012. - 21:09
Film: THE DESCENDANTS; drama; SAD, 2011.
Režija:  Alexander Payne
Uloge: George Clooney, Shailene Woodley
Distribucija: Blitz
Ocjena: *****

Krasan običaj uvela je odnedavno američka Akademija prilikom dodjeljivanja Oscara u glumačkim kategorijama. Prije nego što uruče zlatni kipić budućem slavodobitniku, lanjski pobjednici poimence adresiraju svakog nominenta i ukratko iznose dojmove njegove uloge za koju je predložen. “George, u filmu ‘The Descendants’ napravio si gotovo nemoguće: uvjerio si nas da si običan čovjek”, obratila se prošlogodišnja oskarovka Natalie Portman starijem kolegi Clooneyju riječima punim lauda. Uistinu, Georgeova uloga u “Nasljednicima” redatelja i (ko)scenarista Alexandera Paynea njegov je “finest hour”. Clooney je nadmašio samoga sebe iz “Ni na nebu ni na zemlji” (2009.). U tom je filmu bio izvanredan, no radilo se takoreći o metafilmskoj ulozi neženje, nedohvatljiva lika koji je uglavnom letio visoko iznad zemlje, stvarnosti i obveza nastojeći na leđima nositi praznu naprtnjaču životnih/ljubavnih poticaja.

Za razliku od Ryana Binghama, ruksak Georgeova novog lika, prizemljenog Matta Kinga, krcat je izazovima svakodnevice, iako se na prvi pogled čini da mu je sve šareno, valjda zbog bogatog nasljedstva i rajskih Havaja, gdje se odvija radnja filma.
“Moji prijatelji s kopna misle da pijem koktele i surfam po cijele dane samo zato što sam na Havajima. Misle da su rakovi ovdje manje fatalni, da srca manje bole”, pripovijeda Matt u “offu” i poručuje raju oko sebe da se “jebe”.
Suprotno samcu Ryanu, Matt je obiteljski čovjek, otuđeni suprug i “rezervni” roditelj koji upravo prolazi kroz pakao. Njegova žena Elizabeth (Patricia Hastie) spava u dubokoj u komi nakon nezgode na moru. Sa kćerkama, Alexandrom (sjajna Shailene Woodley) i Scottie (izvrsna Amara Miller), jednostavno ne zna što bi radio, a mora što prije proći put od odsutna oca, “zamjene”, do tate kojeg one u ovim trenucima silno trebaju.
Spreman promijeniti se, manje sjediti u odvjetničkom uredu i zgrtati pare, više biti s obitelji, Matt se nada da će se Elizabeth izvući i opet se njim zbližiti.

Nada mu, nažalost, neće biti uslišena. Doktori tvrde da se nesretnica nikad neće oporaviti i zbog trajne kome predlažu njezino skidanje s aparata za održavanje života.
Pridoda li se tome novo saznanje da ga je Elizabeth varala s Brianom Speerom (iznenađujuće dobri Matthew Lillard), čak i razmišljala o razvodu, jer je bila “usamljena”, jasno je da se Matt nalazi u “posebnoj i dramatičnoj situaciji”.

No, gledati briljantnog Clooneyja kako nastoji prebroditi obiteljsku krizu i ne potonuti u Tihi ocean tuge, konfrontirajući se s istinom i hrvajući iznutra sa sinestezijom emocija (žalost zbog ženine smrti, bijes zbog njezine prevare, strah od odgovornosti uloge samohrana oca...), jedno je od najuzbudljivijih ovogodišnjih kinoiskustava.
Nikad se George ovako iskreno nije izložio nekom redatelju i njegovoj kameri kao Alexanderu Payneu. Napravio je to znajući da se prepušta ponajboljem suvremenom redatelju glumaca, punom suosjećanja i razumijevanja za likove.

“Zbogom, moja ljubavi, moja prijateljice, moja boli, moja radosti. Zbogom. Zbogom. Zbogom”, čudesno će se dirljivo Matt oprostiti od komatozne žene koja ga ne može čuti i ostaviti publici knedle u grlu. Payne je u prethodnim, slično intoniranim ostvarenjima na stranputicama drame i komedije (“About Schmidt”, “Sideways”) pokazao da je majstor “tihe patnje”, intimne, doživljene i životne, a opet režijski dovoljno ekspresivne.
U filmu “The Descendants” ta “tiha patnja” savršeno je vizualizirana prizorom Alexandre kako vrisne od bola i zaplače ispod vodene površine bazena kad joj otac saopći loše vijesti u vezi majke. Tiha patnja ciči i u spokojnoj sceni kada bespomoćni Mattov svekar (lijepa epizoda Roberta Forstera) šutke upućuje kćerki posljednji pozdrav.

“Nasljednici” se ponajprije bave sućuti i gubitkom, ali i obitelji koju je Matt u redateljevo ime, zgodno kontrirajući Hemigwayjevoj besidi o čovjeku i otoku, usporedio s (havajskim) arhipelagom. I Payneovi dosadašnji naslovi dio su “odvojene cjeline”. Poetski nježan, razoružavajuće human i suzdržano optimističan, “The Descendants” toj cjelini daje potpunost kao najbolji film redateljeva opusa. “Max” Payne.

item - id = 158962
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 02:55