Film: LINCOLN; povijesna drama; SAD, 2012.
Režija: Steven Spielberg
Uloge: Daniel Day-Lewis, Sally Field
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** 1/2

Priprema “Lincolna“ oduzela je Stevenu Spielbergu dugi niz godina, preciznije 12. Tijekom datog vremena mijenjali su se glumci (Daniel Day-Lewis umjesto Liama Neesona) i otezao početak produkcije. Prolongiranje se, međutim, isplatilo: Spielberg je film pustio u kina u (ti)jeku relativno sličnog političkog trenutka za Ameriku, samo s Barackom Obamom na mjestu njegova prethodnika koji se othrvao “robovlasničkim silama“, ukazavši na jednakost crnaca i bijelaca i s tim postupkom posredno utjecao na fatum “milijuna nerođenih“, uključujući i prvog “obojenog“ predsjednika SAD-a. Kad u filmu Abrahamu Lincolnu (Day-Lewis), čovjeku također na početku drugog predsjedničkog mandata, kažu “Dobili ste rat, sad nas iz njega morate izvesti“, u ušima (američke) publike mogao bi zazvoniti Irak, operacija “Geronimo“ i tome slično.

Vjerojatno su zato bitke svedene na minimum u Spielbergovu “Lincolnu“. Redatelj poznat po brutalnim, naturalistički vjernim prikazima bojišta i ratnih klaonica ovdje rijetko stupa na frontu. Abraham Lincoln, recimo, u jednoj sceni na bojnom polju posjećuje generala Ulyssesa S. Granta (Jared Harris). U drugoj, punokrvnoj “spilebergovskoj“, čije mračnjaštvo kao da dopire iz “Spašavanja vojnika Ryana“ (1998.) ili “Schindlerove liste“ (1993.), vidimo odrubljene ruke i noge stradalih vojnika kako ostavljaju krvave tragove i bivaju bačene na hrpu. U trećoj Lincoln jaše na konju prolazeći kroz panoramu trupala u Petersburgu. Plus, film se otvara stradavanjem crnih i bijelih vojnika u kaljuži PG-13 predikata. Bajunete buše rupe u tjelesima, glave se blatnjavim čizmama guraju ispod površine lokve...
Spielberg, pak, (i) tu vrlo brzo radi rez na post-festum bitke, prikradajući se objektivom s leđa 16. američkom predsjedniku. Lincoln pozorno sluša dvojicu tamnoputih vojnika kako govore da su bijelci već navikli vidjeti crnca s puškom, pa bi, logično, za deset godina jedan od njih mogao postati pukovnik, a za 50 dobiti pravo glasa. Ipak, dvojac iz sjevernjačke “obojane“ satnije svejedno je skeptičan hoće li predsjednikova teorema “Svi su ljudi stvoreni jednakima“, zapečaćena u Gettysburgu, naići na plodno tlo u Americi 1865., gdje Građanski rat traje već traje treću godinu i prijeti joj “unutarnji raskol po pitanju ropstva“.

U najnovijem Spielbergovu filmu riječi se, dakle, nalaze u špici napada, ispred akcije za blockbustersku publiku, vizualne s(t)imulacije topovske vatre, granatiranja i oceana krvi koje je Lincoln prolio. Tko želi takvo što, neka gleda još uvijek friškog “Abrahama Lincolna: Lovca na vampire“ Timura Bekmambetova, kao da poručuje Spielberg riskirajući komercijalnu prijemčivost. Za svoj film o Lincolnu on je odabrao scenarij Tonyja Kushnera (“Anđeli u Americi“, “München“) - adaptaciju knjige “Team Of Rivals: The Political Genius Of Abraham Lincoln“ povjesničarke Doris Kearns Goodwin - orijentiran isključivo na posljednje mjesece u protagonistovu životu, njegove pokušaje da na početku drugog predsjedničkog mandata donese 13. amandman, ukine ropstvo i tako zaustavi rat s Konfederacijom.
Ništa, znači, od klasičnog biografskog ostvarenja, Lincolnova siromašna djetinjstva u Kentuckyju, uspona do fotelje prvog čovjeka Amerike i obraćanja narodu u Gettysburgu. Film je razapet između Lincolnove osobne i zakonodavne drame. S jedne strane trzavice s psihički nestabilnom životnom družicom Mary Todd (Sally Field, zasluženo nominirana za Oscara za sporednu ulogu) koja se boji da će izgubiti i najstarijeg sina (Joseph Gordon-Levitt) voljnog da se prijavi u vojsku unatoč tatinoj izričitoj zabrani, s druge - viši poslovni ciljevi u vidu spasa podijeljene nacije.

Veza razmetnih sinova i distantnih očeva zaštitni je znak Spielbergova opusa od početka njegove karijere, no redatelj ipak umješnije skicira Lincolnovo dalekosežno predsjednikovanje/politikanstvo, prikazujući koliko se i najidealističkije ruke ponekad moraju uprljati (mito, korupcija...) da se postignu dobra djela i zauvijek promijeni lice zemlje, “zapečati sudbina za sva vremena“. Kamera, tako, isključivo prati verbalne okršaje i probija se kroz politički krajobraz Bijele kuće, odnosno Zastupničkog doma napučena bučnim bijelcima u perikama, u potrazi za krupnjacima najdojmljivijih aktera poput samog Lincolna, Mary Todd i Thaddeusa Stevensa (odlični Tommy Lee Jones, također predložen za Oscara).


Interijeri prevladavaju u ostvarenju oko kojeg bi se mogla lomiti koplja zbog kazališnog pristupa režiji, kod poslovično razigrana i iznimno “filmična“ Spielberga prethodno viđenog tek u “Amistadu“ (1997.), drami razmjerno bliskoj “Lincolnu“ s tematikom sudskog procesa protiv pobunjenih afričkih robova i govorom bivšeg američkog predsjednika Johna Quincyja Adamsa (Anthony Hopkins) o “slobodi po rođenju“.

Publika bi mogla poželjeti da i ovog Lincolna iz prikrajka zaskoči neki vampir kako bi se razbila mizanscenska teatarska statičnost - doslovce naglašena predsjednikovim posjetom operi s Prvom damom - koja će kod nestrpljivijih gledatelja možda uzrokovati komešanje u kinofotelji i bacanje oka na sat. “Lincolnu“, opet, takav koncept pristaje bolje nego “Amistadu“ iz barem dva razloga... 1) titularni lik nastrijeljen je u atentatu u kazalištu, 2) Zastupnički dom doima se poput teatra, s političarima kao više ili manje dobrim glumcima na pozornici američke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Brojke i slova Spielbergova filma - 170,7 milijuna dolara dosadašnja je zarada “Lincolna“ u američkim kinima - 65 milijuna dolara iznosio je budžet filma - 47 dosad osvojenih priznanja - 12 nominacija za Akademijinu nagradu - 3 Oscara Spielberg već posjeduje (dva za “Schindlerovu listu“ i jedan za “Spašavanje vojnika Ryana“)

Maestralni Daniel Day-Lewis “Ja sam predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, imam neizmjernu moć”, dreknut će Lincoln u glumački najmoćnijoj sceni filma koja će vjerojatno donijeti prevagu u odluci Akademijinih glasača kome dodijeliti Oscara za glavnu mušku ulogu. Daniel Day-Lewis maestralan je, autentičan u naslovnoj ulozi i do najsitnije potankosti dočarava unutarnja trvenja lika koja su ga iscrpila da izgleda kao avet dok noću korača Bijelom kućom. Dvostruki oskarovac (“Moje lijevo stopalo“, “Bit će krvi“) portretira Lincolna i kao elokventna političara koji stremeći idealima demokracije znade (re)citirati Shakespearea, ali i poznatog grčkog matematičara Euklida (“Ono što je jednako istome, jednako je međusobno“).

Tko je sve dosad glumio 16. američkog predsjednika? Lincolna su dosad od poznatijih faca glumili npr. Gregory Peck u televizijskom filmu “The Blue And The Grey“ (1982.) i komičar Brendan Fraser kojeg je Vražica Elizabeth Hurley u hitu “Začaran“ (2000.) pretvorila u njega i postavila u kazalište Ford kad je poželio biti predsjednik SAD-a. Zanimljivo, Lincolna je igrao i Hal Halbrook u istoimenoj miniseriji iz 1974., a u Spielbergovu filmu tumači Francisa Prestona Blaira.