LEVIJATAN Votka Putin

Film: LEVIATHAN; drama; Rusija, 2014.
Režija: Andrej Zvjagincev
Uloge: Aleksey Serebryakov, Vladimir Vdovitchenkov
Distribucija: Discovery
Ocjena: *****

Sretni ste što ste kupili ulaznice za jedan od najboljih filmova godine, ako ne i dekade. Ponosan sam što je jedan moj film izgubio od ovoga na nedavnom festivalu – obratio se britanski producent Mike Downey publici u zagrebačkom kinu “Tuškanac“. Film o kojem je Downey govorio jest “Levijatan” Andreja Zvjaginceva, prikazan u ZFF-ovu programu “Ponovno sa nama“. U slučaju da vam je ispod radara prošla informacija da je “Leviathan“ proljetos u Cannesu osvojio nagradu za scenarij, kojeg je Zvjagincev supotpisao s Olegom Neginom, za film ste vjerojatno čuli ljetos kad je “posvadio“ hrvatske festvale (Motovun i Vukovar).

Međutim, najnoviji uradak vrhunskog ruskog režisera Andreja Zvjaginceva (“Povratak“, “Izgnanstvo“, “Elena“), dostojnog nasljednika imenjaka Tarkovskog, ne zaslužuje da ga se pamti po festivalskim rječkanjima, nego barem kao jedan od najboljih filmova godine, ako već ne i dekade. U svome prvijencu, briljantnom “Vozvrashchenie“ (2003.), Zvjagincev se ustoličio kao redatelj s osjećajem za mitsko, metafizičko i enigmatičko. Nadzemaljski totali mrzle ruske divljine u širom otvorenom oku kamere usijecali su se u sjećanje i podizali na višu razinu priču skrivenih dubina s naizgled običnim uporištem u očinstvu i dječacima koji postaju muškarci na izletu s ocem.
Onosvjetski krajobrazi nalaze se u objektivu redateljeva kućnog direktora fotografije Mikhaila Krichmana i u “Levijatanu“, metaforičkoj prilagodbi biblijske priče o Jobu uparenoj s razmišljanjima Thomasa Hobbesa u njegovom najpoznatijem spisu, citiranom u naslovu filma. Studeni plavetno-sivi tonovi bojaju porazni priobalni gradić Kola Peninsula na Sjevernom ledenom moru (sjeverozapadna Rusija) i njegovu okolicu na rubu civilizacije. U kontemplativnim kadrovima, koji kao da ne dolaze s ovoga svijeta, Zvjagincev izaziva Nurija Bilgea Ceylana (“Bilo jednom u Anatoliji“, “Zimski san“) na bitku za vodećeg vizualista europske kinematografije.

Valovi oplakuju sure stijene, nasukani ruzinavi brodovi beživotno trunu na pješčanoj plaži, a malo dalje od njih leži kostur goleme morske kreature što nalikuje kitu. Tako barem morske beštije izgledaju kad ih Zvjagincev snimi “žive“ kako paraju valove negdje u daljini, premda njihove kosti na obali upozoravaju na potencijalna mitološka čudovišta, poput onoga iz sovjetske podmornice koje je teroriziralo Petera Wellera i Richarda Crennu u SF hororu “Leviathan“ (1989.) Georgea P. Cosmatosa. No, Zvjagincevu nije do monstruma iz SF horora u klasičnom filmskom, užežanrovskom smislu. “Čovjek je najopasnija životinja“, obznanjeno je u jednoj sceni filma.
Čudovište u novom “Levijatanu“ je politička zvijer - ruska država pod vodstvom korumpiranih moćnika. Zapušteni, opustjeli gradić preslik je moderne Rusije s ljudskošću nasukanom u praznoj boci vodke i čudovišnim kosturima iz ormara prošlosti. Jednu od politički najupečatljivijih scena Zvjagincev postavlja negdje uoči polovice filma. Protagonist filma, sredovječni automehaničar Kolya (Aleksey Serebryakov), sa sinom Romom (Sergei Pokhodaev), drugom suprugom Lilyom (Elena Liadova), starim vojnim drugom Dimitrijem (Vladimir Vdovitchenkov) i još tri obiteljska prijatelja odlazi na piknik sastavljen od pucanja iz pušaka i bjesomučnog ispijanja votke, Puškin, može i Putin.

U oko upada duhovit trenutak u kojem jednog od njih prozivaju kako je namjerno fulao bocu “da se može naliti“ u igri “tko ne pogodi metu, loče vodku“. Nakon što se sve boce izrešetaju mecima, jedan od njih za nove, “bolje“ mete vadi uokvirene slike ruskih političara, među ostalim i Gorbačova. “Imam i Jeljcina, ali on nije tako bitan“, govori tip, otpisavši bivšeg ruskog predjednika kao “smiješnu pijanduru“. Putin se ne eksplicitno spominje, no dojam je kako bi Zvjagincev rado ispraznio pušku i na njegovu sliku. Takvo što bi, ipak, bilo preočito. Znatno implicitnije i snažnije je režiserovo postavljanje kamere u ured lokalnog gradonačelnika (Roman Madianov) koji pokušava pripitomiti političku aferu dok iznad njega ponosno visi Putinova slika.
“Imaju dosje o meni, a govore ne brini“, šizi gradonačelnik i svojim bliskim suradnicima jamči da će svi patiti ukoliko ponovno ne bude izabran jer u tom slučaju više “nema vila i odmora“. Naime, odvjetnik iz Moskve Dmitri je “stisnuo gradonačelnika, uhvatio ga za jaja i nježno povukao“ kako bi ovaj, pritisnut mogućim razotkrivanjem njegovih lokalnih “marčapija“ u ruskoj prijestolnici (advokat posjeduje kompromitirajuću fasciklu), odustao državne zapljene gradskog zemljišta, rušenja Kolyine kuće koja je pripadala njegovu ocu i gradnje potencijalnog brenda.

Kolyina obiteljska situacija – zategnuti odnos druge žene i sina – nalazi se u drugom planu filma. U prvom je sukob s pohlepnim gradonačelnikom koji utjelovljuje ruski sustav i ponaša se “šerifovski“, dolazi mu pijan na prag kuće sa svojom gorilom i govori “Ne prepoznaješ li vlast kad me vidiš?!“. “Levijatan“ znade biti neočekivano crnohumoran, primjerice u sceni na sudu i u policijskoj postaji - nitko nije u uredu od ovlaštenih lica - koja baštini izvrsnu satiru birokratskog aaparata od rumunjskog “novog vala“ (šifra: “Policijski pridjev“, “Aurora“), no film je uglavnom prilično uznemirujuć i pesimističan tijekom redateljeva zasijecanja oštrim skalpelom po ruskom društveno-političkom tkivu.


Kazna koja će uslijediti za koškanje s gradonačelnikom je okrutna - Kolya gubi sve, suprugu, imanje, slobodu, jer političari drže u šaci policiju, sudstvo... a i crkva daje veliki obol u poticanju takvog tipa nadzora usko surađujući s političarima i propovijedajući da “sva vlast stiže od Boga“. Upravo će lokalni pop savjetovati gradonačelnika da riješi situaciju na obostranu korist. Zauzvrat gradonačelnik gradi novu crkvu na mjestu Koyline kuće. Posljednji kadar je grešno razoran. Gradonačelnik na misi u novoizgrađenoj crkvi gladi po glavi svog sinčića (veoma nalik Putinu) i kaže tri opominjuće riječi. Bog vidi sve.

'Ponovno s nama' “Levijatan“ je samo jedan od naslova prikazanih u ZFF-ovu programu “Ponovno s nama“ koji “donosi nove filmove značajnih autora/autorica čiji su debitantski ili drugi filmovi prikazani u glavnom natjecateljskom programu“. Prikazani su još “Mama“ Xaviera Dolana, “Najtraženiji čovjek“ Antona Corbijna... ZFF je otkrio nova redateljska imena (Zvjaginceva s “Povratkom“), a domaćim je sinefilima ove godine omogućio da dalje prate njihov rad. 'Indie' revija filmova “Levijatan“ će se naći i na programu Discoveryjeve “indie“ revije filmova skupljenih sa svjetskih A festivala (Cannes, Berlin, Sundance) i snimljenih u nezavisnoj produkciji. Revija je zakazana od 30. listopada do 5. studenog u “CineStarovim“ kinima u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Mostaru, a uključuje još “Kartu do zvijezda“ Davida Cronenberga, Dolanovu “Mamu“, “Dva dana, jedna noć“ braće Dardenne, “Noćnu kroniku“ s Jakeom Gyllenhaalom i Corbijnova “Najtraženijeg čovjeka“ s jednom od posljednjih uloga pokojnog Philipa Seymoura Hoffmana.