StoryEditorOCM

KRALJEV GOVOR Kralj je 'mucav'... živio kralj!

Piše PSD.
16. veljače 2011. - 18:00
Film: THE KING'S SPEECH; drama; Velika Britanija/SAD, 2010.
Režija: Tom Hooper
Uloge: Colin Firth, Geoffrey Rush
Distribucija: Discovery
Ocjena: ****

Sada, nakon što se okrunila BAFTA nagradama, britanska kostimirana drama s čvrstim uporištem u historijskoj zbilji i poduprta producentskim uplivom braće Weinstein službeno slovi kao glavni favorit nadolazeće dodjele Oscara. Britanska kostimirana drama? Braća Weinstein? Oscar? “Kraljev govor“ se na prvi pogled doima kao još jedna kraljevska dosada precizno skrojena po mjerama zlatnog kipića. No, publika bi se mogla ugodno iznenaditi ako uđe u kino s takvim predrasudama. Ovo je tzv. “crowdpleaser“, film krcat proplamsajevima vedra humora. Iako, počinjemo s teškom dramom.

Princ Albert zvan Bertie (Colin Firth), mlađi sin kralja Georgea V. (Michael Gambon), muku muči s prigodnim govorom u povodu otvaranja britanske carske izložbe na Wembleyju, njegovim prvim obraćanjem narodu i svijetu. Gotovo da ne može beknuti. Jednostavno, pravilne riječi ne izlaze iz njegovih usta. Tek jezive smetnje u govoru koje ispunjavaju stadion, napose srce Albertove suosjećajne supruge Elizabete (Helena Bonham Carter) koja će, svjesna njegova javnog poniženja, potražiti pomoć terapeuta za govor, Australca Lionela Loguea (Geoffrey Rush).

Nesretni Albert ima mehaničke poteškoće s govorom i muca otkad pamti za sebe. On je, parafrazirajmo naslov filma Johna Hustona, “čovjek koji nije želio biti kralj“. Međutim, povijest će se poigrati s njime i postaviti ga na britanski tron. Kad George V. umre i stariji se sin David (Guy Pearce) pokaže neodgovornim tipom, playboyem koji će radije oženiti američku razvedenicu Wallis Simpson (Eve Best) nego služiti naciji kao Edward VII., teško prijestolonasljedničko breme pada na Albertova leđa. Albert postaje kralj George VI., a kako narod očekuje govorničku odlučnost, nipošto mucanje prekidano dugim intervalima tišine, posebice u osvit Drugog svjetskog rata, asistencija Lionela Loguea pokazat će se presudnom.

Odnos “kralja bez glasa“ koji “tako predivno muca“ i logopeda koji će ga pripremati za javne istupe, korigirati njegove poteškoće s govorom, ključna je stavka ove povijesne i intimne drame. Na sudaru dvaju različitih svjetova redatelj Tom Hooper temelji komediju situacije prepuštajući glumcima glavnu riječ. Samouki terapeut Logue, neuspjeli glumac i nesuđeni šekspirijanac, na radnom se mjestu ponaša kao na “daskama“ kako bi potencirao činjenicu da je scenarist David Seidler priču najprije adaptirao kao teatarski komad (u tom ime govore "štreberska" kazališna režija i mahom interijerna mizanscena). Logue primjenjuje neortodoksne metode oblikovanja riječi i pokušava razbiti pojedine društvene predrasude.



Terapijske sesije i verbalni dueli Bertieja i Lionela najbolji su dio glumački besprijekorna “Kraljeva govora“. Firth i Rush savršeno se nadopunjavaju. Osobno, Firth mi je bio impresivniji u “Samcu“, ali zaslužuje Oscara i za ovaj vrlo dojmljivi, no malčice ipak precijenjen film. Zbog verbalna spoticanja i nemogućnosti da se uvijek izrazi tečnim govorom, njegova glumačka ekspresija dolazi do punog izražaja. “Ako čekate da započnem razgovor, mogli biste ostariti“, reći će ponositi George VI prilikom prvog susreta s Logueom s kojim će razviti nesvakidašnje prijateljstvo, pravu “bromansu“. Pokazat će se da je “George Mucavac“ uvjerljivo najelokventiniji u frustriranu bijesu. “Kurac, pička, govno, sisa“, psovat će sve po spisku u jednoj sceni kao da recitira/sluša Ramba Amadeusa, a ne Shakespearea/Mozarta.

Logue će mu pomoći da se otvori i otkrije korijene mucanja, tako da ovo nije samo suočavanje s vlastitim glasom nego i traumatiziranim umom. Napokon, Logue se drži filozofije da “mozak mora znati što mu usta rade“, pa ranjivi George mora biti ustrajan i imati vjeru u vlastiti vokal da bi ga se čulo u finalnom povijesnom govoru na radiju 1939. godine i proglasu rata s Njemačkom. George stupa prema mikrofonu, kojem se treba “prepustiti da nosi njegov glas“, kao da ide na vješanje ili u boj s nepobjedivim oponentom. Tako, “The King's Speech“ je i svojevrsna sportska drama, tipa "Rocky", u kojoj je kompletirati rečenicu jednako teško kao privesti kraju boksački meč i ostati živ. Završnica filma gleda se u jednom dahu. Mmmmogli biste ostati bez riječi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. listopad 2023 03:32