StoryEditor

KICK-ASS Batina za Tarantina

Piše PSD.
26. travnja 2010. - 17:44

Film: KICK-ASS; akcijska komedija
Režija: Matthew Vaughn
Uloge: Aaron Johnson, Christopher Mintz-Plasse; Velika Britanija, 2010.
Distribucija: Blitz
Ocjena:  *****

Biti ili prebiti, pitanje je sad? Prebiti! Parafraza čuvene pitalice iz Shakespeareova “Hamleta” za početak recenzije “Kick-Assa”? Prije iz McTiernanova “Posljednjeg akcijskog junaka”. Jer, “Kick-Ass” je u metafilmskoj, bolje reći metastripovskoj, ravni gotovo jednako značajan kao “Last Action Hero”. S jedne strane parodija, s druge ljubavno pismo određenom žanru (ovdje superjunački spektakl).

No, to je i (remek)djelo duboko uronjeno u “kult” poetiku novog milenija u kojoj se miješaju nepokretne i pokretne slike (i to doslovno u jednoj briljantnoj sceni na tragu anime-segmenta “Kill Billa”), posveta i osveta, krvavocrvena boja nasilja i crna boja humora, klasična akcija i “first person” pucačina u domeni videoigrica, Morricone i Prodigy, John Woo i Tony Scott, Quentin Tarantino i Guy Ritchie. Tko se tuče, taj se boli, kao da je htio poručiti daroviti redatelj Matthew Vaughn (vrlo dobri “Layer Cake”, podcijenjeni “Stardust”) i producent dvaju najboljih Ritchiejevih filmova (znamo da ih znate). Biti superheroj je loše po zdravlje, shvaća naslovni junak (vrlo dojmljivi Aaron Johnson), inače tipični srednjoškolski nerd, nakon što se ostavio masturbiranja na goleme dojke profesorice i latio borbe protiv zločina.

Kad odjene triko Kick-Assa, ljudi će mu od milja tepati kao “križaru u kostimu za ronjenje”, “budaletini u tajicama” i “zelenom kondomu”, kako bi mu vjerojatno dobacivali i da se prošeta Splitom. Istina, superjunaci su ovdje naglavačke ubačeni u stvarni svijet internet fenomena poput Facebooka, MySpacea i YouTubea, ali i neizmišljenih negativaca, “lopova, ubojica i nabijenih pušaka”, koliko god je to moguće, a da istodobno ostanu ukorijenjeni u eskapističkoj zabavi koju nude sedma i deveta umjetnost.

“Kick-Ass” se, dakle, ne stidi da je, prije svega, stripovski film i u to ime trži na suludim sekvencama u kojima 11-godišnja djevojčica (senzacionalna Chloe Moretz kao Hit-Girl) u superjunačkom kostimu ubija boga u negativcima, mesari ih i govori riječ na “P” (“pičke”, ups). Vaughnu valja skinuti kapu što je ostao dosljedan stripu i snimio politički nekorektan film izvan studijskog sistema; njegovi superjunaci ne dolaze u paketu s linijom figurica koje se mogu kupiti u “Turbo Limachu” ili dobiti uz “Happy Meal”.

“Indie” duh prisutan je u svakom kadru “Kick-Assa” koji postavlja pitanje kako to da tisuće mladih želi biti Paris Hilton, ali ne i spasitelj poput Spider-Mana, a onda cinično na njega odgovara da je možda stvar u seks-vrpcama, jer “Jedna noć u Spider-Manu” još nije snimljena. “Sedma od devet” iznjedrila je novi kultni klasik a la “Sin City” koji je pošteno isprebijao čak i jednog Tarantina. Vidimo li do kraja 2010. sočniji film od “Kick-Assa”, moći ćemo se tući nogom u dupe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. svibanj 2022 23:46