StoryEditor
KolumneDe Facto De Jure

Jurica Pavičić: Za Mamića i HNS krivi su hajdukovci

Piše PSD.
23. rujna 2015. - 17:30
U hrvatskom društvu, kao i u prirodi, postoje stvari u koje se možete pouzdati. Kao što znate da će u travnju niknuti šparoge, kao što znate da će u proljeće biti artičoka i boba, da će grožđe roditi u rujnu, a masline u studenom, tako s punim i sigurnim pouzdanjem možete znati da će se dvaput godišnje izroditi novi rat između HNS-a i Hajduka.

Ma kakav derbi

Događa se to – velim – dvaput godišnje, kao ozima i jara pšenica, o dva derbija između Dinama i Hajduka. Uoči tih derbija navijački se puk uvijek nanovo brusi, mediji govore o “najvećem derbiju hrvatskog nogometa”, a taj derbi – manje-više – uvijek završi isto. Ili uopće ne počne, ili se prekine, ili završi nekom sudačkom svinjarijom koja ponovno, po tko zna koji put, rasvijetli hranidbeni lanac hrvatskoga klupskog nogometa.

Kad skandal izbije, uvijek pratimo isti scenarij. Članovi Hajdukova vodstva prijete i zdvajaju kroz novine, Torcida i “Naš Hajduk” pišu priopćenja, HNS kazni Hajduk zbog nepodopština na stadionu i u tunelu, mediji se snebivaju u nelagodi, a veliki mastermajnd cijelog sustava – Zdravko Mamić – iz daljine se trijumfalno ceri.

Hajdukovci prosvjeduju, pišu dopise, pišu zakonske prijedloge, organiziraju plenume i mitinge. Ali – U hrvatskom nogometu ništa se ne mijenja, i ništa se neće promijeniti ni nakon subotnjeg cirkusa u režiji Bruna Marića.

A znate zašto se neće promijeniti? Zato što ne mora. Hrvatski nogometni savez ovakav je kakav jest već desetljeće, ako ne i desetljećima. Takav je kakav jest iz jednog jednostavnog, banalnog razloga – zato što može. A zašto može? Zato što smo mu to omogućili. A kad kažem “mi”, ne mislim na zle sile mraka, masone i bilderberg grupe. Ti “mi” koji smo im to omogućili jesmo upravo mi – hajdukovci, Splićani, Dalmatinci, stanovnici ove i susjednih županija.

Već gotovo desetljeće među navijačima dva najjača hrvatska kluba, u medijima i velikom dijelu javnosti govori se o tome kako treba – koristimo li metaforu sada već zaboravljenog ministra Jovanovića – “isušiti nogometnu močvaru”. To “isušivanje močvare” politička je zadaća kojoj su prošloj i sadašnjoj vlasti nabijali kao imperativ navijačka okuka, mi novinari, te dobar dio nogometne javnosti, od sindikata nogometaša do Ćire Blaževića.

Sve je to pokrio HDZ

Ova Vlada pokušavala je pokatkad odraditi taj irigacijski posao. Opkopavali su šance Mamićeva HNS-a Zakonom o sportskoj inspekciji, izmjenama Zakona o sportu i istragama o poreznim utajama, no ti su se pokušaji u principu svodili na to da plastičnom žličicom za kavu nastojite potkopati Fort Knox.

Jer, nogometna oligarhija oko HNS-a imala je u svojem defenzivnom grudobranu nekoliko moćnih saveznika. Prvi od njih bila je UEFA, koja je blindirala autonomiju nogometnih saveza od bilo kakvih akcija lokalnih izvršnih vlasti. Drugi zaštitnik bilo je hrvatsko pravosuđe, savršeno sljubljeno s HNS-om u vidu metaforičke “kave” Zdravka Mamića i Ivana Turudića.

U situaciji kad braću Mamić uhapse zbog porezne evazije milijunskih razmjera, pa ih potom puste da se vrate ne samo na slobodu, nego među svjedoke, u isti ured u kojem se to zbivalo i među iste spise koji o onome što se zbivalo svjedoče, onda vam postane jasno da su hrvatske “mani pulite” bile tek jednokratna predstava za EU, te da je naše sudstvo odlučno obraniti moćnu elitu od dosadnih zabadanja legalističkih puritanaca.

No, u tom trokutu postoji i treći krak, koji je uvijek bio i do danas ostao najveći, najčvršći grudobran Šukera i Mamića: a to je HDZ. Jer, potrebno je uvijek ponavljati da je Franjo Tuđman čovjek koji je stvorio imperijalnu dominaciju Dinama/Croatije U hrvatskom nogometu. Potrebno je svaki se put nanovo sjetiti da je HDZ stvorio piramidalnu strukturu u kojoj je Hajduk tek nešto veća verzija Slaven Belupa – dakle, županijska ispostava, nebitni pipac goleme hobotnice.

HDZ je stranka koja dandanas drži dominantnu poziciju u Nogometnom savezu, počevši od toga što su dvije trećina HNS-ova vodstva članovi te stranke. Potrebno je uvijek nanovo se sjetiti da svih problema U hrvatskom nogometu “nije bilo” dok je god Hajduk pod kontrolom HDZ-a pristajao igrati zadanu ulogu krotke prve pratilje koju se nahrani (kao sada Rijeku) kupom svake druge godine. Potrebno je prisjetiti se da je HDZ stranka koja čak i na “domaćem terenu” – u Splitu – uhljebljuje u županiji sve Mamićeve ljude.

HDZ je, na koncu, stranka koja je i dandanas sa sadašnjim vodstvom HNS u idiličnim novčarsko-poslovno-ideološkim vezama. Valja se još jednom sjetiti da je Zdravko Mamić oglasom u novinama u ime NK Dinamo pozivao da se glasa za HDZ, valja se sjetiti da je Kolinda Grabar-Kitarović svoju kampanju počela tako što je s Davorom Šukerom išla na misu u Antunovcu, da su braća Mamić bili donatori KGK-ine kampanje, te da su dobili svoje mjesto među dičnim trash-bratstvom na njezinoj inauguraciji.

I opet će Dalmacija reći: Živio HNS i Mamić

HDZ – ukratko – smatra da je u Nogometnom savezu sve u perfektnom redu. A HNS smatra da treba samo pregrmjeti još par mjeseci ovih “komunjara”, pa će na vlasti opet biti naši, i neće nas oblijetati čudnim zakonskim prijedlozima u kužini Torcide.

HDZ je – ukratko – bio i ostao politički sponzor i odlučujući saveznik ovakvog HNS-a. A zašto je to bio? Opet – zato što je mogao. Zato što smo mu mi to omogućili. Taj HDZ – naime – nema svoje najčvršće političko uporište ni u dinamovskom Zagrebu, ni u Miškovićevoj rijeci, ni u Šukerovoj Slavoniji. HDZ svoju najodaniju bazu ima upravo u Hajdukovoj Dalmaciji, gdje kontrolira sve četiri županije i gdje je na predsjedničkim izborima ta stranka požnjela prevagu od nekoliko desetaka tisuća glasova koji su instalirali KGK na Pantovčak.

Da je HDZ makar jednom izgubio izbore u Dalmaciji, da su ga lokalni Hajdukovi navijači makar jednom kaznili zbog konkubinata s Mamićima, budite uvjereni da bi HDZ jako pazio da promijeni svoju politiku u nogometu, kao što je ovih dana – u strahu od nepopularnosti – u sedam dana promijenio stav o “švicarcima”.

Ali, iz izbora u izbore dalmatinski glasači poručuju da se s HDZ-ovom politikom slažu i da će za HDZ glasati ma koliko puta Mamići sjedili u Kolindinu ili Karamarkovu krilu. Prema tome, zašto bi se HDZ promijenio?

I zato, drugi put kad se budu žalili na Šukera i braću Mamić, na Antu Kulušića, Širića i Djedovića, na Bruna Marića i Krešimira Vlajčevića, nek Hajdukovi navijači ne rogobore na Zagreb, HNS, na Vladu, izbornika ili družinu iz Rusanove.

Neka rogobore na svoje tete, barbe, dide, zaove i divere iz Trilja, Baške Vode i Omiša, s Pujanki i s Meja, koji svaki put nanovo pred glasačkim kutijama poručuju da im je ovakav HDZ, pa i ovakav HNS, po volji. Ako o tome ne progovore, onda je hajdukovcima bolje da šute.

jurica pavičić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. rujan 2020 01:48