JEDAN DAN Nešto, nekad, negdje ipak ostaje

Film: ONE DAY; romantična drama;SAD, 2011.
Režija: Lone Scherfig
Uloge: Anne Hatthaway, Jim Sturgess
Distribucija: Discovery
Ocjena: *** ½

Promotrite ovaj ovdje kadar iz filma “Jedan dan“. Jeste? Zove li vam možda u sjećanje jedan filmski plakat? “CineMarka“ podsjeća na Kubrickove “Oči širom zatvorene“ (1999.). “One Day“, dakako, nije psihološki “kubrickovski“ mračnjak, ali kadar je frapantno sličan. (Srednje) krupni plan muškarca i žene. Tamo se Tom Cruise sklopljenih kapaka naginje da poljubi Nicole Kidman, ona, pak, đavlica, zvijera sa strane s jednim “širom otvorenim“ plavim okom.

Uloge su zamijenjene. Sada se Anne Hathaway nježno primiče usnama Jima Sturgessa, dok on tamnim očima i mislima polazi negdje daleko, dalje, naprijed, kao i sam film. Vrijeme će pokazati da Sturgess nije hladan kao Kidmanica. A u ekranizaciji bestselera Davida Nichollsa iz 2009. vrijeme je - sve. Ljubavni par proći će temporalnu odiseju do konačnog sjedinjenja. Dvoje ljudi, dvadeset godina. Emma (Hathaway) i Dexter (Sturgess) upoznali su se 15. srpnja 1988., na dan diplome. Odmah završavaju zajedno u postelji, ali nisu se “pohvatali“.

Zoru su, unatoč opipljivoj uzajamnoj privlačnosti i pritajenom erotskom intenzitetu, ipak dočekali pričajući o svemu i svačemu, otkrivajući se i produbljujući svoj odnos u slatkoj sceni na koju bi Edward i Bella iz “Sumraka“ zasigurno bili ponosni. Bilo je to na dan svetog Swithina. Kao da je slutio kako će se susretati u budućnosti i sjetio se Simple Mindsa (šifra: “Someone, Somewhere, In Summer Time“), Dexter romantičarski skreće pozornost na izreku: ako ne padne kiša na taj dan, nešto, nekad, negdje ostaje.

Izreka će se u slučaju Emme i Dextera pokazati točnom. Iako ih (od)vode u različitim smjerovima, njihovi se životi naredna dva desetljeća nastavljaju ispreplitati, spajati i razdvajati. Danska redateljica Lone Scherfig (za Oscara trostruko nominirani “Sve o jednoj djevojci“) prikazuje protagoniste svake iduće godine na 15. srpnja, od kasnih osamdesetih do (pre)dugo prolongirana sparivanja sredinom dvijetisućitih, preskakanja svih prepreka, konzumiranja ljubavi i poimanja da su savršeni jedno za drugo.

Dexter gradi karijeru voditelja zabavnog TV showa, Emma šljaka u meksičkom restoranu i s vremenom postaje uspješna spisateljica. Dok on uskače iz jedne veze bez obveza u drugu s krivim ženama, što kulminira lošim brakom sa Sylvie (Romola Garai) i ekspresnim razvodom, ona počinje živjeti s neuspješnim “stand-up“ komičarom (Rafe Spall) kojeg ne voli, niti “sjaji“ uz njega. Struktura vremensko-prostornog kontinuuma u “Jednom danu“ vrlo je zanimljiva, dajući razmjerno svježi, novi “twist“ staroj rom-com formuli, otprilike kao “500 dana ljubavi“ sa šaranjem naprijed-natrag po dobrim i lošim danima unutar jedne veze.


U biti, “One Day“ je više “rom-dram“ nego rom-com, jedan od onih ljubavnih filmova koji ne moraju nužno završiti klasičnim “happy endom“. Izjavom kako je “osjećaj za humor precijenjen“, odnosno da “ili plače ili se smije kad uđe s nekim u krevet“, to do znanja daje Emma, pametna i zabavna cura koju možete odvesti u kino i na “Vojsku tame“, makar bi ona radije na “europski film s titlovima“, poput “Tri boje: Plavo“.

Određena emotivna srcedrapateljska manipulacija gledatelja od strane autora ne ide u prilog “Jednom danu“, kao ni činjenica da je njegov ritam u kontinuitetu neujednačen (na jedan dobar dan dođu barem dva osrednja zbog čega se povremeno osjeća protok vremena). S druge strane, Scherfig nanovo pokazuje osjećaje za mlade ljude, njihov put do svijeta odraslih i sazrijevanja. No, priča o Dexteru i Emmi prije svega je ljubavna, “romansa u kovitlacu“. U ime para redateljica poručuje: štogod se dogodi sutra, imali smo danas. Netko, nešto, nekad, negdje ipak ostaje.