StoryEditor

IZGUBLJENA RIJEKA Palac gore za fantazmagoričnog Goslinga iza kamere

Piše PSD.
29. svibnja 2014. - 19:23
Film: LOST RIVER; fantazija; SAD; 2014.
Režija: Ryan Gosling
Uloge: Christina Hendricks, Iain De Caestecker
Ocjena: ****

Dvojba “Ratnici podzemlja“ u canneskom kinu na plaži ili redateljski debi Ryana Goslinga “Izgubljena rijeka“ u sali “Debussy“, ipak je razriješena u korist potonjeg filma. Gledanje “The Warriorsa“ na pijesku azurne obale zasigurno bi sinefilsku doživljajnost lansirala nebu pod oblake “Pulp Fictiona“, ali taj smo akcijski kult-klasik Waltera Hilla višekratno držali pred očima. S druge strane, trebalo je provjeriti kako se novopečeni režiser Gosling ponaša s druge strane objektiva.

Mezimac ženske publike s izdefiniranim trbušnjacima stekao je tzv. poster boy imidž pozerskim nastupima u filmovima poput “Bilježnice“ (2004.) i donedavno ga je svaka majka mogla poželjeti za zeta. Posljednjih nekoliko godina, međutim, tinejdžerke gotovo da moraju skrivati njegove slike od pogleda roditelja. Jer, Gosling se ne libi rasparati “image“ plakatnog frajera iz mjerodavne hollywoodske komercijale (“Lars ima curu“, “Tužna veza“, “Vožnja“, “Grijesi očeva“, “Samo Bog prašta“) i prošetati mizanscenom mračnijih filmova nekih od najpotentnijih indie/art redatelja današnjice, kakvi su Derek Cianfrance i Nicolas Winding Refn.
Utjecaj Refnova redateljskog audiovizualnog pečata osobito je snažno utisnut u “Lost River“, film koji je razjario cannesku kritiku jednako kao “Only God Forgives“ na istom mjestu prošle godine. Autor ovih redaka jedan je od rijetkih koji je dao palac gore za Goslinga iza kamere, no mnogi kritičari takoreći su se natjecali tko će naoštrenim perom bocnuti laku metu u tijelu populističke hollywoodske zvijezde. Možda ne bi tako pisali da je kao redatelj “Izgubljene rijeke“ potpisan, recimo, znameniti David Lynch, Gaspar Noe (“Ulazak u prazninu“) ili Benh Zeitlin (“Zvijeri južnih divljina“).

Kritičari bi zažmurili na jedno oko mjestimičnoj pretencioznosti/neodređenoj karakterizaciji likova/pojedinim scenama koje su se mogle izbaciti i dali filmu prolaznu ocjenu. Noe, Lynch i Zeitlin uronjeni su do grla u “Lost River“, svojevrsni “Twin Peaks Of The Southern Wild“ snimljen hipnotičnom lećom kamermana Benoîta Debieja (“Enter The Void“). Kvazipostapokaliptična radnja s motivima financijske ugroze sugerira kako Gosling želi nešto metaforički reći o post-recesijskoj Americi. Radnja je locirana u slabo napučeno naselje tik do potopljenog grada skrivena na dnu rijeke. “Zato nas zovu Izgubljena rijeka“, precizira Rat (Saorise Ronan). Uvodne minute grabe pažnju.
Montaža “malickovski“ lijepih kadrova prikazuje 5-godišnjeg Frankyja (Landyn Stewart) kako trči po travi oko kuće. Kamera ga prati u stopu dječjeg čuđenja, čak i kad moli samohranu majku Billy (Christina Hendricks) i starijeg brata Bonesa (Iain De Caestecker) da vidi ima li čudovišta ispod njegova kreveta. Monstruma nema ispod kreveta ni u njihovoj kući, ali može ih se naći napolju. Demonski sociopat Bully (Matt Smith) odgovara opisu, kao i sumnjivi bankar Dave (Ben Mendelsohn) koji nudi Billy posao u “cabaret“ klubu.

Mjesto je bizarno-jezivo, kao da su ga prema nacrtima kluba “Silencio“ iz “Mulholland Drivea“ projektirali Leos Carax i Dario Argento. U tom klubu ljepotice poput Cat (Eva Mendes) razdražuju publiku hororskim točkama sa lažnim sakaćenjima, a i Billy će, jednom kad počne raditi da otplati kuću, (s)kidati skalpelom kožu s lica. “Argentovski“ horor povlači se iza zastora kad Billy biva zatvorena kao nekakva lutka na napuhivanje od krvi i mesa u prozirnoj komori u hodniku prožetom dimom s purpurnim osvjetljenjem.


Već vidimo Lyncha i Caraxa kako vrte neke nove oniričke filmske slike u glavi. O (oniričkim) filmskim slikama se ovdje i radi. Gosling želi da slike, ozvučene divnim sintisajzerskim “driveovskim“ partiturama Johnnyja Jewela, govore više od teksta, po uzoru na njegova mentora Refna. Vizualno je “Izgubljena rijeka“ uvjerljivo najljepši film prikazan u Cannesu, s nizom slika koje povezuju labavi narativ i ne izlaze iz oka. Nakon što odjavna špica podsjeti da je projekcija gotova, sinefilima bi se na nekom vlastitom kinoplatnu mogli zavrtjeti plameni jezici, fluorescentni svjetleći mačevi, ples Bonesa i Rat, ulična svjetiljka koja izroni usred močvare...

Zaneseni redateljski debi popularnog glumca kadar je istodobno biti fantazmagorički košmaran i fantazijski snolik, filmski čaroban i magično realističan, smiono eksperimentalan u narativnoj (ne)dokučivosti i klasično melodramatičan u izazivanju emocija. Neobičan melanž funkcionira unutarnjom logikom - Gosling se ne stidi uzora da mora posve istupiti iz njihove sjene. Nadahnut uzorima Gosling uspijeva rapojasati vlastitu maštu, izraziti se i nametnuti kao prilično intrigantan mladi filmaš.

MARKO NJEGIĆ

Posuđivanje glumaca

Ryan Gosling je “posudio“ glumce iz filmova u kojima je nastupao – Christinu Hendricks (“Vožnja“), Bena Mendelsohna i Evu Mendes (“Grijesi očeva“). Zauzet radom na redateljskom debiju Gosling nema novih glumačkih projekata u planu. Zasad je samo kreditiran na još nenaslovljenom novom filmu Terrencea Malicka, zakazanom za premijeru do kraja godine, u kojem glumi zajedno s Michaelom Fassbenderom, Christianom Baleom, Natalie Portman, Cate Blanchett...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. lipanj 2022 00:48