StoryEditor

IDA Holokaust u retrovizoru

Piše PSD.
21. veljače 2015. - 09:22
Film: IDA; drama; Poljska/Danska/Francuska/Velika Britanija, 2013.
Režija: Pawel Pawlikowski
Uloge: Agata Trzebuchowska, Agata Kulesza
Distribucija: MRTN Media
Ocjena: **** 1/2

Limitacije američke Akademije najrazvidnije su u kategoriji koja veliča film izvan engleskog govornog područja, gotovo pogrdno naslovljenoj “best foreign movie“. “Strani“ film je odvojen i stiješnjen u uskom okviru od pet nominenata, dok naslova anglosaksonskog govornog područja u glavnoj kategoriji odnedavno može biti do deset. Šansa da će Akademija ravnopravno nagrađivati sve filmove u bliskoj budućnosti ravna je nuli i zapravo “stranci“ mogu biti sretni ako ponekad ulete u “main category“, kao Michael Haneke s “Ljubavi“ (2012.).

No, zato bi barem trebalo “proširiti“ njihovu kategoriju s obzirom da je u njoj čitav svijet sveden na svega pet mogućih natjecatelja, od čega svaka zemlja bira samo jedan film za službenog nacionalnog predstavnika. Osobito bi se morao kategoriji dati veći dignitet kako ista prilikom objave nominacija ne bi bila gurnuta iza krajnje sporednih Oscara poput najbolje maske. Tako je bilo ove godine, što je cinično opazio švedski redatelj Ruben Östlund. Njegov se “Turist“ na koncu nije našao među predloženima, iako je definitivno zaslužio tu biti prije estonskog “Tangerines“. Östlundov film nije jedini zakinut.
Gdje je, recimo, turski “Zimski san“ Nurija Bilgea Ceylana koji je osvojio Cannes? A gruzijski “Otok kukuruza“ i mađarski “Bijeli pas“? Što je s dramom “Dva dana, jedna noć“ braće Dardenne koja je osvojila nominaciju za uistinu veličanstvenu glavnu žensku ulogu Marion Cotillard, ali nije ušla ni u predselekcijski top-devet kategorije filma izvan engleskog govornog područja, kamoli među prvih pet? “Best foreign movie“ kategorija nerijetko je puna paradoksa i(li) krivih odluka.

Dovraga, tu je “U boljem svijetu“ pobijedio “Očnjaka“ (2010.), “Odlasci“ deklasirali “Valcer s Bashirom“ i “Razred“ (2008.), a neki od najboljih filmova 21. stoljeća nisu uopće bili nominirani, tipa “Nepovratno“ (2002.), “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana“ (2007.), “Libanon“ (2009.), “Bilo jednom u Anatoliji“ (2011.), “Sveti motori“ (2012.), “Adelin život“ (2013.)... Akademija se iskupila posljednje tri godine nagrađivanjem uistinu najboljeg filma od predloženih – “Nader i Simin se rastaju“, “Ljubav“ i “Velika ljepota“. No, ove godine bi “best movie“ iz kategorije mogao ostati kratkih rukava.
Pita li se potpisnika ovih redaka, najbolji je ruski “Levijatan“, nakon čega bi drugo mjesto podijelili poljska “Ida“ i argetinske “Divlje priče“, a zatim se na začelju našli mauretanski “Timbuktu“ i rečeni “Tangerines“. Film Andreja Zvjaginceva trijumfirao je na dodjeli Zlatnih globusa, gdje je prepoznata redateljeva izuzetna alegorijska satira na konto moderne Rusije i njezina korumpirana sustava. Ipak, Globuse dodjeljuje udruženje stranih novinara u Hollywoodu, a Oscare američka Akademija kojoj je odveć riskantno nagraditi ruski film u aktualnoj situaciji krajnje zategnutih odnosa s Rusijom zbog Ukrajine, napose što se “Leviathan“, dijelom i zbog proturječnih izjava samoga Zvjaginceva, doživljava dvojako, s jedne strane kao kinematografski pokret otpora kontra Putina, ali i pro-kremaljski uradak.

Veće šanse za potvrdu nominacije ima omnibus “Relatos Salvates“ Damiána Szifróna, nastao u produkciji Pedra Almodovara i obožavan od festivalske publike, koji daje crnohumorni preslik suvremene Argentine s (ne)povezanim pričama o osveti. Iako, Argentina je ne tako davno, 2010., iznjedrila pobjednika u ovoj kategoriji koji je oduzeo Oscara “Proroku“ i “Bijeloj vrpci“ – “Tajnu u njihovim očima“. Sigurnija je oklada “Ida“ Pawela Pawlikowskog. Poljska drama, minimalistička u slici, ako ne i sadržaju, ostvarila je zapažen uspjeh u ograničenoj ditribuciji po Americi iznenadivši vlastitog distributera time što se zadržala u tamošnjim kinima dugih šest mjeseci i nabildala usmenu predaju o oskarovskoj pobjedi koju naslućuju osvajanja Europskog Oscara i BAFTA-e. Nije samo to razlog za potencijalno slavlje.
Poljska je imala deset nominacija u ovoj kategoriji i vrijeme je da se jedna konačno pozlati. Usto, s pričom smještenom u šezdesete, nakon nacističke okupacije, o mladoj časnoj sestri prisiljenoj da ponovno razmotri svoj identitet kad dozna da je Židovka, “Ida“ se dodiruje holokausta, omiljene teme Akademijinih članova koji posebice vole naknadno, kad situacija više nije škakljiva, ispravljati “krive Drine“ svjetske povijesti. Sjećate se, možda, savjeta koji je Kate Winslet dobila od Ricka Gervaisa - “Glumi u filmu o holokaustu, nagrada će doći...”. Winslet je, tako, zaglumila u filmu o holokaustu (“Žena kojoj sam čitao”) i Oscar je uistinu došao u njezine ruke.

A veliki trijumf Spielbergove “Schindlerove liste“ (1993.) i filma “Život je lijep“ (1997.) Roberta Benignija zasigurno niste zaboravili. “Ida“ drži holokaust u retrovizoru i ima predivnu crno-bijelu fotografiju, nominiranu za Oscara, evocirajući zadimljene monokromne teksture Spielbergova oskarovca s okom za umjetničku c/b fotku, da film izgleda kao niz statičnih slika zarolanih u projektoru. Estetska evokacija tu ne staje. Na primjeru “Ide“ očito je kako je Pawlikowski trenirao nostalgično oko na klasicima poljskog “novog vala“ vizualno bivajući poput filmova date epohe u režiji Andrzeja Wajde (“Pepeo i dijamanti“), ali i Ingmara Bergmana (“Persona“) ili Luisa Bunuela (“Viridiana“), i to bez postmodernih intervencija.


S obzirom na početak filma, koji mladu opaticu Annu (dojmljiva debitantica Agata Trzebuchowska) odvodi do upoznavanja njezine tetke Wande (Agata Kulesza), “jedinog živućeg roda“, uoči davanja zavjeta, “Ida“ odaje direktan “hommage“ Bunuelovoj “Viridiani“. Ovo je možda i najveći zalog “Idine“ pobjede. Nagrađivanjem “Ide“ Akademija će iskazati priznanje velikanima svjetske kinematografije, “strancima“ koji Oscara nikad nisu osvojili i na ovaj način bi napokon mogli postati “domaći“.

MARKO NJEGIĆ

Kamera u oskarovskom oku

“Ida“ je nominirana i u kategorji najbolje fotografije/kamere, no tu su filmu male šanse zbog “Birdmana“ i Emmanuela Lubezkog, ali i izvrsnog Rogera Deakinsa (“Nesalomljivi“) koji Oscara nije dobio u prethodnih 11 juriša na nagradu.

Globus bez voznog reda

Pawlikowski je dodjelu Zlatnog globusa nedavno opisao kao da ste na velikoj željezničkoj postaji s vlakom odgođenog voznog reda. Također, otkrio je da se sprijateljio s ostalim redateljima “strancima, poput autora “Timbuktua“.

item - id = 264368
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. rujan 2021 06:32