StoryEditor

GOSPODIN TURNER 'Pingvin' s kistom u rukama

Piše PSD.
23. svibnja 2014. - 15:41
Film: MR. TURNER; drama; Velika Britanija, 2014.
Režija: Mike Leigh
Uloge: Timothy Spall, Dorothy Atkinson
Ocjena: ****

Primorski krajobraz u ranu zoru. Kamera prestaje piljiti u vjetrenjače, okreće se nalijevo i hvata nekog čovjeka kako u blokiću bilježi skice onoga što vidi ispred sebe. On je slikar J.M.W. Turner (Timothy Spall) i znameniti britanski redatelj Mike Leigh posvetio mu je biografski film, jedan od ranih favorita za nagrade na ovogodišnjem festivalu u Cannesu. Eksterijerom se rijetko otvara neki film Mikea Leigha, stoga “Gospodin Turner“ odmah u startu miriše na osvježenje. Leigh u pravilu ne odlazi u prošlost i povijesne drame nisu njegova šalica popodnevnog engleskog čaja (“Topsy-Turvy“ i “Vera Drake“ predstavljaju iznimke).

“Mr. Turner“ je režiran teatarski statično, u stilu prethodnih Leighovih filmova, od čega režiser ne bježi - jedna je scena (vodvilja) postavljena na kazališne daske, prikazujući glumačku porugu na Turnerov račun. No, s nizom krasnih kadrova ambijentiranih napolju, izvan (kod njega često) zatvorenih vrata kuća, upirući kameru u more pokraj golemih hridina i slične pejzaže, Britanac je snimio najfilmičniji film dosad. Kvragu, nakon što Turner nagovori mornara da ga priveže za jarbol na brodu, Leigh će djelomično rekreirati i (snježnu) oluju na moru, premda ne treba očekivati da je s tom scenom najavio kandidaturu za budući blockbuster.
U ključnoj, “meta“ sceni filma Turnerova susreta s novotarijom pretpotopnog fotografskog aparata, Leigh sudara moderno i staromodno (preneseno: suvremene 3D spektakle i klasični film), ali zna se kome je naklonjen. Oluja je tu samo da dočara što je sve slikar radio većeg doživljaja radi. A o njemu je ovdje i riječ. “Slikaru svjetlosti“, kako su ga prozvali. Turner je običavao slikati luke i lađe, impresivno hvatajući trenutke u prostoru i demonstrirajući bogatstvo percepcije, primjerice u slici jedrenjaka u središtu tajfuna.

Znao je on na platnu ovjekovječiti i druge momente, što potvrđuje slika “Hanibal prelazi Alpe“ na kojoj je neka žena jedva pronašla slona slavnog vojskovođe, no (pri)morske vedute bile su njegov forte (odatle klasifikacija “marine painter“). Film Turnera zatječe u zrelim godinama i kronicira njegov odnos s nekolicinom likova, kućnom pomoćnicom Hannah (Dorothy Atkinson), ocem Williamom (Paul Jesson)... Minuciozno portretiranje karaktera nešto je što se po “defaultu“ očekuje od Leigha i filmaš je ovdje prepoznatljivo umješan u režiji glumaca. Timothyju Spallu je, čini se, dao prilično odriješene ruke, a ovaj je stvorio nezaboravnu transformaciju.
Zamislite Pingvina iz filma “Batman se vraća“ s kistom u rukama i niste daleko od Spallova živopisnog i ekscentričnog slikara. Zdepast, oduran, konstantno namrgođen tip koji mrmlja, gunđa i grokće, bilo u običnim konverzacijama, bilo da na brzinu uzme služavku odostraga, no genijalac kao umjetnik. Pratimo ga kako putuje tragajući za slikarskim motivima, posjećuje bordele tražeći zaobljene ženske modele i inati se Kraljevskoj umjetničkoj akademiji. Kakav je to lik shvaćamo kad crvenom mrljom na vlastitom uokvirenom platnu pokuša isprovocirati kolegu (John Constable) i potom je ipak pretvori u bovu.

Diskonektiran od svijeta, posvećen isključivo umjetnosti, donekle se otvorio potištenoj sluškinji s kojom je živio i optimističnoj vlasnici pansiona Sophiji (Marion Bailey) kod koje je odlazio po inspiraciju skrivajući isprve svoj identitet. U filmu se pojavljuju Leslie Manville i Ruth Sheen (obje iz Leighove “Još jedne godine“), no Bailey i Atkinson dobivaju znatno više vremena. Potonja je napose krasno, prigušenom glumom, predočila unutarnja trvenja njezinog lika koja se ispoljavaju na njezinom licu i približavaju je “leighovski“ nesretnom, tragičnom liku u rangu Manvilleičine Mary iz “Another Year“.


“Tama je tu s razlogom“, odzvanja nam u ušima rečenica s početka filma kad se razgrnu zastori i svjetlo sramežljivo prodre u Turnerov mračni, vlažni atelje. Međutim, Turner je vjerovao u zlatno svjetlo, sunce. Umro je izdahnuvši “Sunce je Bog“. U svjetlo vjeruje i Leigh. Nekolicina prirodno osvjetljenih kadrova snimatelja Dicka Popea u “Gospodinu Turneru“ lijepi su kao slike koje bi se mogle prebaciti na platno naslovnog umjetnika i uokviriti u muzeju. Ako je “slikarstvo tiho pjesništvo“, Leigh je u filmu “Mr. Turner“ napisao neke od najljepših pejzažnih stihova.

MARKO NJEGIĆ

Pouzdani 'sporednjak'

Fanovi Mikea Leigha sjećaju se Timothyja Spalla iz njegova tri filma, “Tajne i laži“, “Sve ili ništa“ i “Topsy-Turvy“. Međutim, Spalla zna i najširi krug gledatelja. On je jedan od onih pouzdanih “sporednjaka“, karakternih glumaca kojeg ste zasigurno negdje vidjeli, od “Harryja Pottera“, “Posljednjeg samuraja“, “Sweeney Todda“, “Kraljevog govora“... Nedavno je u domaćim kinima gostovao u komediji “Kad ljubav udari u glavu“.

item - id = 235635
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. listopad 2021 10:18