DVA DANA, JEDNA NOĆ Ljudskost u doba recesije

Film: DEUX JOURS, UNE NUIT; drama; Belgija/Francuska/Italija, 2014.
Režija: braća Dardenne
Uloge: Marion Cotillard, Fabrizio Rongione
Distribucija: Discovery
Ocjena: *****

Nizaljka tri Zlatne palme, dva dana i jedna noć zamalo je ostvarena proljetos u Cannesu. Belgijanci Jean-Pierre i Luc Dardenne opasno su približili osvajanju treće Zlatne palme u Cannesu (“Rosetta“, “Dijete“) s filmom “Dva dana, jedna noć“. Poguran izvrsnim ocjenama kritike “Deux jours, une nuit“ slovio je kao jedan od najvećih favorita na najmoćnijem festivalu svijeta. Braća Dardenne zlato na koncu nisu osvojila. Možda je žiriju pod predsjedanjem Jane Campion bilo “too much“ donijeti takvu “presedansku“ odluku i dvostruke osvajače Zlatne palme pretvoriti u trostruke ispred Francisa Forda Coppole (“Prisluškivanje“, “Apokalipsa danas“) i Emira Kusturice (“Otac na službenom putu“, “Underground“).

No, neoprostivo je da se u završnoj diobi nagrada “Dva dana, jedna noć“ nije okitio barem canneskim “srebrom“ ili “broncom“, recimo Grand Prixom ili priznanjem za najbolju žensku ulogu, fantastičnu Marion Cotillard, deglamuriziranu do glumice naturščice. Canneski miljenici Dardenneovci ostali su tako zakinuti za (po)najbolji uradak u plodnoj karijeri. Nema veze što su braća donedavno specijalizirana za angažman “nezvjezdanih“ glumaca sa zvjezdanom oskarovkom Marion Cotillard pred kamerom napravila veliki iskorak prema srednjoj struji, još veći u odnosu na “Dječaka s biciklom“ (2011.) s Cecile De France.
Film “Deux jours, une nuit“ rasna je “dardenneovska“ socijalna freska, misaona, humana, uzemljena u (melo)dramskoj stvarnosti i režirana u “cinema verite“ stilu s dosta dugih kadrova iz ruke u trajanju od pet i više minuta. Braća Dardenne poslovično snimaju društveno intonirana ostvarenja, no “Dva dana, jedna noć“ najbezgrešnije odgovara egidi filma trenutka i drame za naša stresna vremena pa je nepravda počinjena u Cannesu time neshvatljivija. Drama za naša vremena i film trenutka? Pazite “set up“ priče.

Šef jedne male firme Dumont (Baptiste Sornin) suočava zaposlenike s nezahvalnim ultimatumom prisiljavajući ih da izaberu između svojih godišnjih bonusa od 1000 eura i kolegice Sandre (Marion Cotillard), povratnice na posao nakon nekog vremena bolovanja. Ili će Sandra zadržati posao ili će je oni načiniti viškom i zadržati bonuse. Kako se njih 14 od 16 odlučilo za novac, Sandra uspijeva zamoliti šefa da joj dade priliku i u nadolazeći ponedjeljak organizira novo glasanje. Petak je i prema naslovu filma Sandra ima dva dana i jednu noć da (preko vikenda) pokuša razuvjeriti kolege i nagovoriti ih da se predomisle.
Postavka je akcijska s nepovratnim curenjem vremena kao pologom za trilersku napetost. Ipak, ovdje nema krupnih planova digitalnog tajmera koji otkucava minute s crvenim brojkama - jedna kraća tučnjava najviše je što se “Dva dana, jedna noć“ približio pojmu akcića. Krupnjaci se upiru isključivo u smjeru fragilne Sandre i potpaljuju dramu, ali film se gleda gotovo na rubu sjedala jer se brinemo zbog nje. “Ako mama ponovno izgubi posao, hoće li se razboljeti“, zabrinuta je i njezina kćerka. Cotillardičin lik pati od depresije. Pitanje je da li je ona uopće mentalno spremna vratiti se u firmu. “Ne smiješ plakati pred ogledalom“, uvjerava samu sebe kad je prvi put upoznamo i ipak pusti suzu.

Sandra je krhka, u grču agonije, slama se, peru je napadaji tjeskobe i druži se s Xanaxom. “Opet sam zbrkana“, priznaje. “Jedini način da prestaneš plakati jest da se boriš za posao, ne odustaj“, bodri je suprug Manu (Fabrizio Rongione) i uvjerava da će ostali zaboraviti na bonus kad je vide. Konfrontacije Sandre i njezinih kolega jaka su točka filma. Jean-Pierre i Luc naizgled nižu naizgled repetitivne susrete koji startaju Sandrinim posramljenim govorom da odaberu nju umjesto bonusa kako bi sačuvala posao. Jedan zaposlenik kaže Sandri kako mu treba bonus za kćer. Kolegica protagonistice govori da si ne može priuštiti gubitak bonusa zbog novih troškova.


Neki od njih je, istina, ne žele ni vidjeti, no drugi su spremni podnijeti ljudsku žrtvu, a mnogima bi iskreno bilo krivo da Sandra izgubi posao, ali jednostavno treba im bonus, jer to je “godina dana goriva i struje“. Psihologizacija filma teče u dva smjera. Junakinja se stavlja u cipele kolega od kojih neki za vikend rade i u fušu, na crno. “Trebaju bonus, to je normalno“, veli ona osjećajući se neugodno i poniženo svakim novim posjetom kao prosjakinja, “lopov koji krade njihov novac“, ali nastavlja se boriti s obzirom da treba posao i plaću zbog kćeri. Nitko nije savršen, svi likovi opstoje u sivoj karakternoj zoni i zapravo samo pokušavaju preživjeti koliko god možda neki izgledali sebični - njihova egzistencija ovisi o tom bonusu.

U različitim reakcijama pojedinaca na Sandrinu zamolbu, od suosjećanja i briznuća u suze do nasilja i izazivanja fizičkog ekscesa, redatelji oslikavaju čitavo moderno društvo u doba recesije. “Deux jours, une nuit“ upire prstom u okrutni sustav koji je pred likove postavio svojevrsni “Sophiejin izbor“ da korumpira njihove moralne kodove i do kraja potisne koncept žrtvovanja za drugog čovjeka. I Sandra i kolege žrtve su tog sustava, prepušteni sami sebi dok je poslodavac o kome ovise njihovi životi uglavnom odsutan iz kadra. Film je francuski, priča univerzalna. Na mjestu Sandre moguće je predočiti hrvatsku radnicu kako drhti od stresa suočena sa sličnim problemom.

Braća Dardenne top-5 1. “Dva dana, jedna noć“ (2014.) 2. “Dijete“ (2005.) 3. “Rosetta“ (1999.) 4. “Dječak s biciklom“ (2011.) 5. “Lornina šutnja“ (2008.) Novo lice i tijelo Marion Cotillard pristala je na ulogu prije nego što je pročitala scenarij. Toliko je, naime, željela raditi s braćom Dardenne. Kad je snimanje počelo, nije joj smetalo što je jednu scenu znala ponavljati 50-60 puta. Marion je Dardenneovce upoznala na setu “Hrđe i kosti“ (2012.). Jean-Pierre i Luc bili su jedni od producenata tog filma i Cotillard ih je osvojila iz prve, nisu prestajali pričati o njoj, njenom licu, izgledu... “Angažirati tako poznatu glumicu za nas je bio dodatni rizik, no Marion je uspjela pronaći novo lice i tijelo za ovaj film“, izjavila su braća Dardenne. Inače, Cotillard ćemo uskoro vidjeti u modernoj ekranizaciji Shakespeareva “Macbetha“ pored Michaela Fassbendera.