StoryEditor

ČUDESNI ČOVJEK-PAUK 500 dana Spider-Mana

Piše PSD.
11. srpnja 2012. - 22:51
Film: THE AMAZING SPIDER-MAN; fantastična akcija; SAD, 2012.
Režija: Marc Webb
Uloge: Andrew Garfield, Emma Stone
Distribucija: Continental
Ocjena: ****

“Ne obećavajte nešto što ne možete ispuniti. To su najbolja obećanja...“ – “Čudesni Spider-Man“ (2012.)

“Budeš li skrivao nešto kao što je ljubav, pozlit će ti“, upozorio je dr. Otto Octavius (Alfred Molina) mladog Petera Parkera (Tobey Maguire) u superlativnom superjunačkom spektaklu “Spider-Man 2“ (2004.) Sama Raimija. Pri kraju “Spider-Mana“ (2002.) Peter Parker je odabrao život velike odgovornosti koja dolazi u paketu s velikim moćima njegova alter-ega Čovjeka-pauka i odrekao se nečeg što najviše voli – Mary Jane (Kirsten Dunst). U drugome filmu Parker je zdvajao što mu je činiti – osvajati nju, crvenokosu curu iz snova, ili spašavati svijet pod mrežastom maskom Čovjeka-pauka. Zbog MJ se, dovraga, Peter nakratko i ostavio “spider-manovske“ maskarade.

Ispod šarene blockbusterske krinke i crveno-plavog trikoa (prvih dvaju) Raimijevih “Spider-Mana“ skrivala se ljubavna priča o osamljenom, (ne)običnom tinejdžeru s lepršavim leptirićima u stomaku, ispričana iz njegove doživljajne perspektive. Utoliko, sjajna je odluka kompanija Marvel i Columbia Pictures da za režiju posve novih avantura Petera Parkera/Čovjeka-pauka (pogođeni Andrew Garfield; “Društvena mreža“) odaberu Marca Webba, autora najbolje romantične komedije novog milenija “(500) Days Of Summer“ (2009.), radije nego nekog robotskog filmaša orijentirana isključivo na razbijanje blokova u “fast motionu“.

Kao i svaka dobra priča vrijedna pričanja, Webbov “Čudesni Spider-Man“ još uvijek je “priča o djevojci“. Poslije Summer dolazi Autumn (šifra: “500 dana ljubavi“), a nakon MJ je došao red na plavušu Gwen Stacy (Emma Stone; “Cura na lošem glasu“). Iako, Gwen je u stripu bila Parkerova prva ljubav. Na filmu se, pak, u tijelu Bryce Dallas Howard, pojavila u trećem i daleko najslabijem “Spider-Manu“ (2007.), no njezina je minutaža bila prilično minijaturna, a i lik karakterizacijski tanak da bismo je istinski mogli zavoljeti i(li) osjetiti Peterovu opčinjenost njome. Uz pomoć radijantne, neodoljivo šarmantne Emme Stone, Webb sada nadoknađuje propušteno.

Za Petera i Gwen se navija. Gledatelj ne želi da se Parker kloni Stacy kako bi ona bila sigurna, koliko god opet mario za njezinu protekciju od svih zala. Odnos Parkera i Stacy kucajuće je srce i duša hita “The Amazing Spider-Man“, čudesno dirljiv i uvjerljiv - nipošto umjetan da ga se, recimo, proglasi “'Sumrakom' u spandeksu“ - počevši od zarumenjenih susreta po školskim hodnicima i nezgrapnih razgovora kakvi se prije čuju u “indie“ filmovima, do trilerskih uzbuđenja kad vam djevojka u koju ste zaljubljeni do ušiju prvi put otkrije svijet svoje sobe. U njihovoj romantičnoj međuigri Webb pronalazi inspiraciju, a imao je i tu sreću da su se Garfield i Stone prometnuli u par i iza kamera.

No, redatelj je uspio i općenito dezodorirati ključne elemente Spideyjeve “origin“ priče, koliko god ona ima sličnosti s Raimijevim originalom. Poznati elementi su prisutni: Parker je “nerdovski“ izopćenik u školi, osjeća se jako i boležljivo kad se probudi s novim moćima, ujak Ben (Martin Sheen) uči ga o stvarima što nas određuju kao osobe i potom biva ustrijeljen, što malcu daje povod za borbu protiv kriminala, plus spomenimo i mentorsku povezanost s negativcem, doktorom Curtom Connorsom (dojmljivi Rhys Ifans) po uzoru na Otta Octaviusa/Doc Ocka i Normana Osborna/Green Goblina (Willem Dafoe) iz dvaju prethodnika...

Pa ipak, Webb koristi ponešto drukčije tonove sličnih boja crtajući po Spider-Manovu platnu. Raimi je bio stripovski zaigraniji u prizorima u kojima Peter postaje svjestan Spideyjevih čula i refleksa - u zamrznutim kadrovima/usporenim pokretima uhvatio je u letu muhu i aviončić od papira, učenika kako iz slamke ispušta “kuglicu“ pljuvačke i “bullyjevu“ pesnicu koja hita prema junakovu licu. Webb se odlučuje samo na usamljeni “slow-motion“ kapljice na boci piva kako klizi po Parkerovu licu kad mu je na glavu, dok spava u metrou, stavi neka protuha. Ljepljivost njegovih ruku prikazuje tako što će skinuti neku žensku u grudnjak kad joj nehotično nasloni prste u predjelu prsišta, snagu, među ostalim, prikazom kako mu tipke od tastature ostaju na jagodicama, razbijanjem budilice i cijeđenjem kompletnog sadržaja zubne paste.

S druge strane, u okršaju sa školskim zlostavljačem Flashom (u starom filmu Joe Manganiello, u novom Chris Zylka) Peter je nekoć gotovo slučajno izmicao udarcima i izbjegavao uzvratiti istom mjerom, sada je, pak, agresivniji i uživa u tome što ponizuje nasilnika nasred košarkaškog terena. Parkerov portret mračniji je nego prije, a režija istodobno povišena u akcijskom vremenu/prostoru i uzemljena, realističnija, koliko već može biti u spektaklu s maskiranim superjunakom u lasteksu kako puzi po staklenim zgradama, njiše se unaokolo, leti i spašava djecu iz gorućih automobila od pomahnitalog Connorsa preobraženog u golemog mutanta Lizzarda koji ih repom i kandžama ruši s mosta lakoćom Godzille.

Primjetan je određeni utjecaj kompleksnih filmova “Batman: početak“ (2005.) i “Vitez tame“ (2008.) Christophera Nolana koji su se “dogodili“ nakon prvih dvaju Raimijevih “Spider-Mana“ i dodatno uslojili superherojski žanr s hamletovskim “biti ili ne biti“ dvojbama, razlozima stavljanja maski koja, vidjet ćemo u jednoj sceni Webbova filma, daje psihološki podstrek i fokusiranjem na likove umjesto superjunačenja.

Pred Webbom je, međutim, bio kudikamo teži “reboot“ zadatak naspram Nolanova. “Batmani“ Joela Schumachera (1995., 1997.), od kojih je Nolan preuzeo štafetu Čovjeka-šišmiša, ugasili su mrak Viteza tame i upalili božićno drvce trasha, dok Raimijevi “Spider-Mani“, jedinica i dvojka barem, s punim pravom slove za ponajbolje ekranizacije superjunačkih stripova u povijesti sedme umjetnosti s prijelomnim akcijskim scenama. A ako smo možda strahovali kako će se Webb snaći u fluidnoj orkestraciji superjunačke akcijnosti, redatelj se dokazao i na tom polju, režiravši vrtoglavo dinamične duele Spideyja i Lizzarda po školskim stropovima i krovovima nebodera sveprisutnom “perpetuum mobile“ kamerom iz nemogućih, reverznih rakursa, povremeno pomičući granice tako što ovjekovječuje trodimenzionalna zbivanja u prvom licu, iz Spideyjeve optike. Za Čovjeka-pauka svanula je nova zora sa sunčevim zrakama akcije, drame i romanse. Dobrodošli u prvi od 500 dana Spider-Mana.

'Tko sam ja?' zaplet

U kontekstu “rebootanja“ i razmjerna ponavljanja Parkerove priče, u jednoj sceni, lociranoj u školsku učionicu, profesorica veli kako svi govore da u književnosti ima deset zapleta, ali po njoj ionako postoji samo jedan – “Tko sam ja?“. U “Čudesnom Spider-Manu“ Peter, znači, pokušava dobiti odgovor na to pitanje i otkriti što mu se dogodilo s roditeljima netragom nestalim tijekom kišne večeri, dok ga potraga vodi do susreta s radioaktivnim paukom i očeva (Campbell Scott) kolege-znanstvenika bez desne ruke Curta Connorsa koji radi na genetici spajanja vrsta i eksperimentira s gušterolikim regeneriranjem udova želeći se “popraviti“.

Spidey u 'Osvetnicima'?

Zamalo se u jednoj sceni “Osvetnika“ vidio neboder OsCorpa, carstva Normana Osborna, u kojem radi dr. Connors. Premda se to nije dogodilo, filmašima je dalo materijala za razmišljanje za novo spajanje Marvelovih superjunačkih svemira, stoga nas ne bi iznenadilo da se u nekom od budućih nastavaka “Avengersa“ ukaže Čovjek-pauk i vice versa.

Gužva u superjunačkom šesnaestercu

U razvijenu mrežu “Čudesni Spider-Man“ uhvatio je 140 milijuna dolara u prvih šest dana prikazivanja u američkim kinima. To je odličan rezultat (zbog kojeg je već najavljena još najmanje jedna trilogija), iako slabiji od učinka prethodnika, kad se uzme u obzir da je snimljen u 3D-u i prikazuje se u IMAX kinima, što podrazumijeva skuplje ulaznice. Pa opet, u odnosu na Raimijeve “Spider-Mane“, kojima su konkurencija takoreći bili samo “X-Men“ filmovi, sada vlada puno veća gužva u šesnaestercu superjunačkog neba (Batman, Iron Man, Thor...).

Šale na račun Godzille

- Gwenina oca, policijskog kapetana Stacyja, u trećem je “Spider-Manu“ igrao James Cromwell. Kapetan Stacy je sada pomlađen i tumači ga komičar Dennis Leary koji na Peterova upozorenja u vezi Lizzarda zbija šale s Godzillom i odgovara “Zar ti ličim na gradonačelnika Tokija?!“.
- Doktora Curta Connorsa u Raimijevim je filmovima glumio Dylan Baker, ali nikad nije dobio priliku mutirati u Lizzarda, iako je bilo nekih naznaka da bi mogao.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. srpanj 2022 09:44