Film: THE LINCOLN LAWYER; triler; SAD, 2010.
Režija: Brad Furman
Uloge: Matthew McConaughey, Marisa Tomei
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** 1/2
Odvjetnički trileri postavljeni su u hollywoodsku sudnicu još krajem pedesetih, kad je Sidney Lumet snimio izvrstan film “12 gnjevnih ljudi“ (1957.). Podžanr se postupno razvijao tijekom narednih desetljeća s klasicima kao što su “Ubiti pticu rugalicu“ (1962.) Roberta Mulligana i Lumetova “Presuda“ (1980.), da bi pravi “boom“ doživio devedesetih nizom ekranizacija romana Johna Grishama (“Slučaj Pelikan“, “Tvrtka“, “Klijent“, “Vrijeme ubijanja“, “Čudotvorac“).
Iako je zapravo riječ o adaptaciji istoimena romana Michaela Connellyja, pisca koji je prethodno tek jednom bio ekraniziran (“Krvna slika“ Clinta Eastwooda, 2002.), u filmu “The Lincoln Lawyer“ s Matthewom McConaugheyjem, zvijezdom hita “A Time To Kill“ (1996.), dominira ugođaj “grishamovske“ pravničke napetice. Ako zamislite da se zgodni i šarmantni advokat Jake Brigance iz “Vremena ubijanja“ preselio iz Mississipija u Los Angeles i uzeo ime Mick Haller, dobit ćete novog McConaugheyjeva junaka.
Dakako, godine posla učinile su svoje. Iza Micka Hallera je propali brak s kolegicom Margaret McPherson (Marisa Tomei). Sklon je blagoj korupciji, s moralom i pravdom je na “vi“, a radi samo ako ga se plati i mirno spava uz šljam koji zastupa.
No, onako taštome, Micku je važno izvući “nije kriv“ presudu, što sugerira NT GUILTY natpis na tablicama njegova crne limuzine (Lincoln Continental), na čijem stražnjem sjedištu, štedeći za ured, dogovara poslove, dok ga tamnoputi šofer Earl (Laurence Mason) vozika kao gospođicu Daisy kroz raskrižja motoriziranih bandita, kurvi, dilera, probisvijeta, izgubljenih slučajeva, njegove redovne klijentele koju “pošteno dere”.
Ipak, Haller će zagristi najveći zalogaj karijere kad ga angažira “razmaženi bogatun“ Louis Roulet (Ryan Philippe). Optužnica je dosta ozbiljna i Louisovoj “golferskoj guzici“ prijeti 20 godina robije: napad, odnosno pokušaj silovanja pretučene prostitutke Reggie Campo (Margarita Levieva) u čijoj je kući uhićen pun krvi. Roulet, međutim, tvrdi kako je nevin i inzistira da neće u zatvor za nešto što nije učinio. Jednako kao i njegov istražitelj Frank Levin (William H. Macy), Mick osjeća da nešto nije u redu.
Ubrzo će, s njime i publika, shvatiti kako ga je “seksualni grabežljivac“ stjerao u škripac i da bi se mogao izvući nekažnjeno. U škripcu se do “Cijene istine“ nalazio i McConaughey nakon brojnih romantičnih komedija. Glumcu je trebala jedna ovako sočna uloga da osvježi karijeru. Hollywoodski macan je uvjerljiv kad treba predočiti grižnju savjesti postupno nakupljenu u Halleru zbog straha da nije prepoznao nevinost u slučaju prijašnjeg klijenta (Michael Pena) koji, pokazat će se, ima veze s novim, odnosno očajnički pokušaj da spasi dušu i doživi moralnu katarzu u sudnici i izvan nje.
“Whodunit“ zaplet filma možda je formulaičan i lako je detektirati njegov “twist“, no prije nego podignu optužnicu, kritičari bi, uz slikovitu glumačku ekipu, morali uzeti u obzir i živahnu režiju. Brad Furman ima dobar “noirovski“ osjećaj za autentičnost Los Angelesa i njegova stanovništva, za mračno naličje grdnog američkog društva, skrivenog iza lijepe vanjštine tipova poput Rouleta, koje ni kalifornijsko sunce ne može obasjati. Zahvaljujući radu na filmu “The Lincoln Lawyer“, Furman je angažiran iza kamere povratničkog Schwarzeneggerova projekta, drame “Cry Macho“. Obrana miruje.
