BANKOMAT Znam što si bankarila prošlog ljeta

Film: ATM; horor-triler; SAD; 2012.
Režija: David Brooks
Uloge: Alice Eve, Brian Geraghty
Distribucija: Blitz
Ocjena: ***

Razmazio nas je sad već američki scenarist Chris Sparling s inventivnim minimalističkim zapletima na izdvojenim, beizlaznim odrednicama stvorenima za panične napadaje klaustrofobije na samome rubu horora zbog poistovjećivanja s njegovim ugroženim protagonistima. Podsjetnik za one kojima je Chrisovo ime na vrh jezika: to je čovjek koji je, s redateljem Rodrigom Cortesom, ubacio američkog kamiondžiju (Ryan Reynolds) u mrtvački sanduk dva metra ispod iračke zemlje u vrhunskoj napetici “Živ zakopan“ (2010.), rastegnuvši “coffin“ scenu s “Nevjestom“ Umom Thurman iz kulta “Kill Bill 2“ (2004.) na minutažu dugometražnog filma.

Šteta što domaćim redateljima ne rade “klikeri“ za žanrovski film. I “ATM“ se, kao i “Buried“, mogao snimiti bilo gdje u Lijepoj našoj, recimo i u Splitu, na Voćnom trgu, u gluho doba večeri, kad se isprazni grad. U novom, jednako dosjetljivom scenariju, podignutom na temeljima intrigantnog podteksta, Sparling je navukao troje mladih ljudi, Davida (Brian Geraghty; “Narednik James), njegova prijatelja Coreyja (Josh Peck; “Crvena zora“) i njihovu kolegicu Emily (Alice Eve), u kiosk s bankomatima na opustjelom parkingu usred mrkle noći, satima udaljeni od svitanja. Kako su tu završili? Pa, David se ponudio prebaciti kući Emily nakon božićne proslave njihove firme.
Među njima je napokon bljesnula iskra, no gnjavator Corey kao da je pokušava ugasiti. Najprije zatraži od Davida da i njega poveze, makar je u suprotnom smjeru, a onda usput, kako bi podignuo novac i pojeo nešto, poželi stati na zabačeni bankomat na opustjelom parkingu, ne znajući da će u njemu ubrzo biti zatočeni kao kamiondžija u onome lijesu. Sparling potvrđuje koliko je ideja, tzv. pitch, jako važna da proda film. Važna je i realizacija. A redatelj David Brooks solidno manevrira događanjima, rabeći elemente (krepali mobiteli, vrišteći alarmi, “špijunske“ kamere, policijska patrola...) kakve je koristio i njegov kolega Franck Khalfoun u slično žanriranom “P2“ (2007.), u kojem se mlada direktorica (Rachel Nichols) našla zatočena u praznoj parkirnoj garaži tvrtke na nišanu čuvara (Wes Bentley).

Redatelj ostaje razmjerno priseban čak i kad zbivanjima ponestane logike, karakteristično za “slashere“, najpopularniju vrstu strave i užasa. “Bankomat“, naime, ima antagonista opipljive nazočnosti, nepoznatog muškarca okomljena na trojku zatočenu u ostakljenoj kocketini, za razliku od negativca u “Buried“ (njemu smo samo čuli glas preko mobitela). Navedimo da je negativac krupan poput Myersa (“Noć vještica“) ili Jasona (“Petak 13.“) i isprve samo gleda zatočenike. Hororskom pojavnošću, lica skrivena ispod kapuljače debele zimske jakne, relativno podsjeća na osvetom gonjena ribara u kabanici iz “Znam što si radila prošlog ljeta“ (1997.), samo što nije opasan kukom.
Njegovo je oružje metalni ključ za skidanja kotača od automobila, što nije posve originalno sjetimo li se da ga je, dorađenijeg, u ubojite svrhe rabio luđak u “Sestrinstvu“ (2009.). Zamaskirani manijak popunit će “slasherski“ kontigent gomilanja beživotnih tjelesa umorstvom slučajnog prolaznika s psom i nesretnog čuvara na putu ka radnom mjestu. Da film besramno očijuka s formulom vidi se upravo po tome, “modusu operandiju“ misterioznog psihopate koji odbija razbiti stakla kabine s bankomatom i odmah zaskočiti trojku, kao i likovima kojima velike greške u koracima nisu strane.

Dovoljno je reći da je David parkirao auto nekih 30 metara od vrata kućice i da su svo troje s vremenom ušli unutra, premda je samo Corey trebao novac. Posredstvom nepromišljenih postupaka, zlobnici bi rekli da su i zaslužili tipa prekrivena kapuljačom koji se s njima igra crne mačke i miševa, što podrazumijeva onesposobljavanje sustava grijanja da hladnoća od -5 stupnjeva uđe u njihove kosti, odnosno spajanja vatrogasnog crijeva i ulijevanja galona vode kako bi se smrzavali. U sličnim filmovima ovo potonje bi bila isprika da se heroina natječe za “miss wet T-shirt“ s prethodnim “kraljicama vriska“ bujnih grudi i pokrene hormone muške publike.


Alice Eve odgovara opisu, ali ona nije promiskuitetna adolescentica iz tipičnog horora željna seksa i pića koje će za kaznu završiti krvoprolićem. U “Bankomatu“ su na meti ubojice mladi poslovni ljudi zaposleni u visokim financijama. David spominje tržište koje varira i ekonomsku situaciju s kojom se svi nosimo, a ljudi poput bezličnog “stalkera“ najteže, temeljem po kratkom prikazu njegova brloga, gdje crta tlocrte nekih novih kućica s bankomatom, spreman nastaviti krojiti “pravdu“.

On je prije neki čovjek kojemu je frajer poput Davida izgubio ušteđevinu, nego beskućnik. Financijska, ekonomska kriza bila mu je nadahnjujuća, njegov glavni motiv za teroriziranje naizgled nasumičnih stranaca, zapravo Amerikanaca koje smatra indirektno odgovornima za nju - investicijskih bankara. “Zašto nam ovo radi“, pita Emily. Zna što si bankarila prošlog ljeta.

Alice u drvenom lijesu Nakon “Buried“ motivi pokapanja živih likova postali su “in“, pa je tako, recimo, Reynoldsovo (za)grobno iskustvo proživjela nakratko i Alice Eve, zatočena u drvenom lijesu u povijesnom trileru “Gavran: Smrt iz priče“ (2012.). Sparling se, međutim, nije htio ponavljati, na način da proda istu priču i samo promijeni spol protagonista. No, zanimljivo je da u filmu snimljenom prema njegovom novom scenariju glavnu žensku ulogu tumači upravo Alice Eve. Lijepu plavušu ovih dana, uzgred, možete potražiti i izvan videoteka, u kinima, u blockbusteru “Star Trek Into Darkness“.