Film: TAKEN; akcija; SAD/Francuska, 2008.
Režija: Pierre Morel
Uloge: Liam Neeson, Maggie Grace
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** 1/2
Neograničen pristup sjećanjima na djetinjstvo nema baš svaki filmaš. Luc Besson - ima. “Sjećam se, kako ne”, ispalio je francuski redatelj i producent vrativši “film” uspomena natrag na “rajsko razdoblje njegova života” - od druge do sedme godine - u bivšoj Jugoslaviji i prije nego je gore potpisani dovršio svoje pitanje prilikom intervjua sa njim koncem 2006. Potom se sjetio mirisa svježeg zraka, čistoga mora, kupanja i šetanja s psićem. Svega samo ne “naroda i narodnosti” ex-YU. Besson ih tada nije spomenuo.
No, zato ih sada, dvije godine kasnije, spominje u “angažiranom” akciću “96 sati”. I to u prilično lošemu svjetlu. Prema Bessonovu ksenofobičnu scenariju (supotpisao ga zajedno sa stalnim suradnikom Robertom Markom Kamenom - serijal “Transporter”) njegovim rodnim Parizom, naime, drma albanska mafija i trguje bijelim robljem, a mjestašce odakle njezini članovi potječu je “klijalište ološa”.
Ti i takvi albanski mafijaši otet će jednom prigodom mladu Amerikanku (Maggie Grace), inače kćerku sugestivna Liama Neesona, koji je od početka bio protiv njezina “ludog provoda po Europi” jer poznaje “vanjski” svijet. Otmičari su se, treba li reći, namjerili na krivoga čovjeka.
Neeson ima “posebne vještine koje je stekao tijekom duge karijere”. A u stisci s vremenom (96 sati) srušit će i Eifellov toranj “ako treba” da pronađe kćerku. Stilski izričaj Bessona i njegova redatelja Pierrea Morela bliži je staroj školi akcijskog filma sedamdesetih (“Point Blank”), a ne spektakla akcije osamdesetih (“Komandos”).
Tako, Eifellov toranj neće doslovce biti srušen u raskošnom “slow-motionu” na način da, je li, usput zahvati nekolicinu automobila i pokoju lako zapaljivu cisternu koja bi digla pola kvarta u zrak, niti će Neeson u potrazi za kćerkom - jednako ubojito - rešetati negativce nepresušnim strojnicama i još nepresušnijim samoironičnim pošalicama kao Schwarzenegger.
Ipak, gola fizička akcija je tu i Neeson u njoj “roka” i “rola”, ozbiljan kao nekoć Lee Marvin, a sa bojnom spremom jednoga Stevena Seagala. Kratke pauze tog “rokanja” i ”rolanja”, Morel koristi kako bi kritizirao sve razvijeniju internacionalnu trgovinu bijelim robljem i organe vlasti koji u njoj, izgleda, imaju umiješane prste.
“96 sati”, jasno, nije “Ljilja zauvijek”. Svejedno, nakon što utihne krckanje kostiju i raščisti se dim pucnjave, bit će vam drago da je junak iza sebe ostavio kakvu-takvu po(r)uku, a ne samo leševe.
