12 GODINA ROPSTVA Film koji ne robuje Oscaru

Film: 12 YEARS A SLAVE; povijesna drama; SAD/Velika Britanija, 2013.
Režija: Steve McQueen
Uloge: Chiwetel Ejiofor, Michael Fassbender
Distribucija: Blitz
Ocjena: ****

Koncentracijski logori postojali su 200 godina ovdje u Americi. Razorna tvrdnja s kraja “Batlera“ Leeja Danielsa, koja ropstvo povezuje s holokaustom, a potlačene crnce s Židovima, primjenjiva je na čitav “novi val“ hollywoodskih oskarovskih filmova fokusiranih na povijesne patnje afroameričkog naroda na jugu SAD-a, jednu od najvećih sramota kompletne ljudske historije. Najprije Tarantinov “Django Unchained“ i Spielbergov “Lincoln“, zatim “The Butler“ i sada “12 Years A Slave“ Stevea McQueena. Četiri filma od 2012. naovamo!

Je li administracija prvog crnog američkog predsjednika Baracka Obame amenovala ovaj mini-trend ispravljanja krivih Drina (američke) povijesti ili ne, no činjenica jest da je više filmova s tematikom ropstva snimljeno u posljednjih godinu dana nego u cijelim devedesetima kad su u utrku za zlatne kipiće pušteni, primjerice, naslovi kao što su Spielbergov “Amistad“ (1997.) ili “Voljena“ (1998.) Jonathana Demmeja. “12 godina ropstva“ na papiru je mamac za Oscare. Pripovijeda istinitu priču veću od života o Solomonu Northupu (izvrsni, napokon oskarovski prepoznati Chiwetel Ejiofor) koju je on sam ukoričio u knjizi “Twelve Years A Slave“.
Solomon Northup bio je slobodan Afroamerikanac, obiteljski čovjek i nadaren violinist koji 1841. biva otet, bačen u dronjke, okovan u lance i prodan u ropstvo u Georgiji. Predugih 12 godina proveo je crnčeći kao rob pod tvrdom čizmom nekolicine vlasnika. Na njemu su se iživljavali vlasnici i što sve ne. “Tvoja priča je nevjerojatna, i to ne na dobar način“, priznaje Northupu kanadski abolicionist Samuel Bass (Brad Pitt). Naglasak je više na “nevjerojatna“. Znamo da takve priče voli američka Akademija i zato je “12 Years A Slave“ s lakoćom dobio devet nominacija za Oscara, računajući one najvažnije (film, režija, glavna i sporedna muška uloga, sporedna ženska uloga, adaptirani scenarij).

Uradak tamnoputog brtanskog režisera McQueena nesumnjivo je oskarovski kalibar filma, režiran i odglumljen u permanentnom stanju povišenih emocija. Gdjekad “12 godina ropstva“ boravi na samoj granici “spielbergovske“ (melo)drame. Tako u jednoj sceni Solomonova violina cvili ne bi li malčice podebljala potresnu atmosferu u kojoj neutješna ropkinja Eliza (Adepero Oduye) brutalno biva rastavljena od svoje djece, jer trgovac Theophilus Freeman (Paul Giamatti) ne dopušta da ih zajedno s njom kupi William Ford (Benedict Cumberbatch).
Također, “oštri“ gospodar Edwin Epps (za Oscara zasluženo nominirani Michael Fassbender), koji se “ponosi slamanjem crnaca“, a “ljutnja je njegovo trajno stanje“, karakterno je bliži njemačkom časniku Amonu Goethu, antagonistu “Schindlerove liste“, nego robovlasniku Calvinu Candieju iz “Odbjeglog Djanga“. Sadistički Epps kipti bijesom na sve oko sebe, uključujući suprugu (upečatljiva Sarah Paulson), ali pokazuje tračke nježnosti prema jednoj mladoj ropkinji, “crnčugici“ Patsey (odlična debitantica Lupita Nyong’o).

Ipak, unatoč pojedinim oskarovskim dodvoravanjima, film je uglavnom ispisan razgovjetnim McQueenovim autorskim rukopisom. Netko drugi bi iz Northupove priče izvukao manipulativni, srcedrapateljski “feel-good“ oskarovski film. McQueenu takvo što ne pada na pamet. U prethodnim dvama karakternim studijama s Michaelom Fassbenderom, izvanredni “Hunger“ i remek-djelo “Shame“, McQueen se zanimao za ljudska tijela u fazama gladovanja i spolnog općenja, odnosno fizička iskustva njegovih likova, napaćenih duša (IRA-in mučenik Bobby Sands, seksualni ovisnik Brandon).
Naga crna tijela defiliraju i najnovijim McQueenovim filmom, a u nekom trenutku scenom sijevne i neobična, sirova scena seksa - na tragu one u “Neprijatelju pred vratima“ - kad jedna usamljena ropkinja prilikom spavanja na gomili posegne za Solomonom, gladna dodira. McQueenova promatračka kamera ponovno je bliska protagonistima, najviše Northupu i Patsey, kako bi gledatelj bolje iskusio sve što oni proživljavaju. Nezamisliva patnja i poniženje robova u prvom su planu filma. Osjet biča na krhku ljudsku anatomiju napose je naturalistički pojačan.

“12 godina ropstva“ nije “Pasija“, ali od zlokobnog dodira biča s leđima mogli biste se zavrpoljiti u kinu, osobito u sceni Eppsova iživljavanja nad Patsey - komadići njezine kože i kapljice krvi polete zrakom uz hororičan zvuk paranja tijela koji s jecanjem stvara koncert boli. Opaka je i scena u kojoj Solomona za kaznu pokušaju objesiti za stablo i u takvom stanju, jedva dodirujući prstima tlo da se ne uguši, ostaje nekoliko minuta, dok se kamera vrti oko njega u dugom kadru očaja, prikazujući ostale robove kako nastavljaju sa svojim uobičajenim poslovima.


Sreća da McQueen periodički ukrasi u “12 Years A Slave“ trenucima onostrane metaforičke ljepote, krajobraza, nebeskog svoda ili nečeg trećeg. Sok od maline na Northupovu tanjuru pored kruha i mesa ili krupni plan turbine parobroda kako se hrva s vodom bolje od svih riječi opisuju “12 godina ropstva“.

Nagrade Pored devet oskarovskih nominacija “12 godina ropstva“ predložen je za deset BAFTA nagrada. Od sedam nominacija za Zlatni globus potvrdio je onaj za najbolju dramu. Film je pomeo i Screen Actors Guild Awards (nagrade Ceha američkih scenarista), osvojivši priznanja za Chiwetela Ejiofora, Michaela Fasbendera i Lupitu Nyong’o. TV film Priča o Solomonu Northupu već je ekranizirana, u formi TV filma iz 1984. Režirao ga je Gordon Parks, a glavnu je ulogu tumačio Avery Brooks.