Jeste li ovo znali? Kupujete ga svaki tjedan, a jedan znak na polici otkriva je li vaše omiljeno voće GMO

Genetski modificirani organizmi (GMO) već desetljećima izazivaju rasprave među znanstvenicima, proizvođačima hrane i potrošačima. Dok zagovornici ističu njihove potencijalne prednosti, poput veće otpornosti na bolesti, štetnike i klimatske promjene, kritičari upozoravaju na potrebu daljnjih istraživanja mogućih dugoročnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš. Zbog toga mnoge potrošače zanima kako prepoznati GM povrće te koje su povrtne kulture najčešće predmet genetskih modifikacija.

Važno je naglasiti da GM povrće nije moguće pouzdano prepoznati samo promatranjem njegova izgleda. Veličina, boja, oblik ili okus ne mogu otkriti je li neka biljka genetski modificirana. Mnogi smatraju da je neuobičajeno veliko ili savršeno oblikovano povrće siguran znak genetske modifikacije, no takve karakteristike najčešće su rezultat selekcije sorti, suvremenih metoda uzgoja i povoljnih uvjeta proizvodnje.

Najjednostavniji način za provjeru sadrži li proizvod GM sastojke jest čitanje deklaracije. Prema propisima Europske unije, hrana koja sadrži ili je proizvedena od genetski modificiranih organizama mora biti jasno označena. Na pakiranju se mogu pronaći oznake poput "sadrži genetski modificirane organizme" ili "proizvedeno od genetski modificiranog kukuruza odnosno soje". Takvo označavanje omogućuje potrošačima da donesu informiranu odluku prilikom kupnje.

Čitatelj

Dodatne informacije može pružiti i podrijetlo proizvoda. U Europskoj uniji uzgoj GM kultura podliježe vrlo strogim pravilima, pa je većina svježeg povrća koje se prodaje na europskom tržištu konvencionalnog ili ekološkog podrijetla. S druge strane, pojedine zemlje izvan Europe imaju znatno rašireniju proizvodnju genetski modificiranih usjeva.

Potrošači koji žele izbjeći GM proizvode mogu obratiti pozornost i na oznake ekološke proizvodnje. Europski propisi o ekološkoj poljoprivredi zabranjuju uporabu genetski modificiranog sjemena i GM sastojaka, pa proizvodi s oznakom ekološke proizvodnje predstavljaju dodatnu razinu sigurnosti za kupce.

Ipak, jedini potpuno pouzdan način utvrđivanja prisutnosti genetskih modifikacija jest laboratorijska analiza. Stručnjaci analiziraju genetski materijal biljke kako bi utvrdili postoje li specifične genske promjene karakteristične za GMO. Takve analize koriste istraživački laboratoriji, proizvođači hrane i nadležna inspekcijska tijela.

Kada je riječ o povrću, važno je istaknuti da se globalno najveći dio GM proizvodnje ne odnosi na povrtne kulture, već na soju, kukuruz, uljanu repicu i pamuk. Ipak, tijekom posljednjih desetljeća razvijene su i brojne genetski modificirane vrste povrća.

Među najpoznatijim primjerima nalazi se krumpir. Genetske modifikacije kod krumpira razvijene su s ciljem povećanja otpornosti na bolesti i štetnike te smanjenja tamnjenja nakon rezanja i skladištenja. Na taj način smanjuju se gubici tijekom prerade i distribucije.

Rajčica je također jedna od prvih genetski modificiranih povrtnih kultura koja je dospjela na tržište. Njezina je modifikacija bila usmjerena na usporavanje procesa sazrijevanja kako bi plodovi dulje ostali svježi tijekom transporta i skladištenja.

U pojedinim dijelovima svijeta uzgajaju se i genetski modificirane sorte patlidžana. One sadrže gen koji biljci omogućuje proizvodnju proteina otpornog na određene štetnike, čime se smanjuje potreba za primjenom insekticida.

Osim toga, razvijene su i pojedine sorte tikvica i bundeva koje su otpornije na biljne viruse, dok su istraživanja obuhvatila i papriku s ciljem povećanja otpornosti na bolesti i nepovoljne klimatske uvjete.

Čitatelj

Genetske modifikacije provode se kako bi se postigla određena korisna svojstva biljaka. Najčešći ciljevi uključuju otpornost na štetnike i bolesti, toleranciju na herbicide, povećanje prinosa, produljenje roka trajanja proizvoda te bolju prilagodbu suši i klimatskim promjenama. U novije vrijeme sve više pozornosti privlače i tehnike preciznog uređivanja gena, poput CRISPR tehnologije, koje omogućuju ciljane promjene u genomu biljke bez unošenja stranog genetskog materijala.

Unatoč razvoju novih tehnologija, svježe GM povrće i dalje je relativno rijetko na europskom tržištu. Europska unija primjenjuje stroge postupke procjene sigurnosti prije odobravanja bilo kojeg GM proizvoda, zbog čega je njihova zastupljenost znatno manja nego u nekim drugim dijelovima svijeta.

GM povrće nije moguće prepoznati na temelju izgleda, već se informacije o njegovu podrijetlu i sastavu nalaze na deklaracijama proizvoda. Najpoznatiji primjeri genetski modificiranog povrća uključuju krumpir, rajčicu, patlidžan te pojedine sorte tikvica i bundeva. Iako su takve kulture prisutne u globalnoj poljoprivredi, većina povrća dostupnog europskim potrošačima nije genetski modificirana, a strogi propisi Europske unije osiguravaju transparentnost i visoku razinu zaštite potrošača.