Konzorcij europskih medija otvorio je "Aferu Football" pa ćemo sljedećih tjedana, tko zna zašto konsternirani, svjedočiti otkrivanju tople vode jer će nam biti prezentirano "šokantno" otkriće da su bjelosvjetski mafijaši, basnoslovno bogati šeici i notorni kriminalci odavno pojeli nogomet. A taj se samrtni hropac iluzije o "najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu", opet tko zna zašto, naziva "najvećim curenjem informacija u povijesti sporta"?!
Ni svinjarije korumpiranog dvojca Blatter-Platini nisu bile dovoljne da rastjeraju maglu nad planetarnom nogometnom močvarom u kojoj se svake godine operu milijarde eura. Znaju to i doslovce svi navijači svijeta, ali oni i dalje žele vjerovati u iluziju o sportu i njegovoj zaboravljenoj suštini. Njima je to igra, kreacija, umijeće i neviđena strast. Upravo je strast, kao emocionalna podloga zaluđenosti loptom, temelj zatvaranja očiju pred činjenicom da je igra postala biznis, da je profit postao jedini razlog nadmetanja, da se kreacija s terena davno preselila u maštovito nadigravanje s poreznicima.
To je sustav, stvari su tako postavljene, to je realan okvir, to je, ma koliko se svjetska javnost sablažnjavala, logična degenaracija kapitalizma, neumitni odlazak do krajnjih granica. Nema mjesta čuđenju, pa ni kada je riječ o najboljem hrvatskom nogometašu Luki Modriću.
Svi smo već čuli da je Modrić pod povećalom zbog sumnje da je jednoj luksemburškoj tvrtki prodao marketinška prava i utajio dio prihoda koje je zaradio 2013. i 2014. godine. Španjolski mediji navode da Luka nije jedini koji je "muljao s porezom", a francuski L'Equipe tvrdi: "Modrić je potpisao ugovor s tvrtkom u Luksemburgu koja je u vlasništvu njegove supruge Vanje i koja je nazvana po njegovom sinu Ivanu. Time mu je omogućeno da plaća porez od 1 posto, a ne od maksimalnih 51 posto, koliko iznosi porez u Španjolskoj!"
Čuli smo i za periferijski odjek "velike afere": tragovi vuku i prema Mateu Kovačiću jer se sumnja da je 50 posto iznosa njegovog transfera pripalo fondu iz Hong Konga.
Čuli smo i da je Messi varao s porezom, da je Cristiano Ronaldo utajio najmanje 150 milijuna eura poreza, da se time bavio i Jose Mourinho. Pojavit će se i brojne druge zvijezde, ali među dosada objavljenim imenima u oko upada ime Jorgea Mendesa.
Ne znate tko je Jorge Mendes? Ništa čudno.
Predstavljen je kao jedan od "najjačih" svjetskih nogometnih menadžera preko kojega su navodno Ronaldo i Murinho utajivali porez. Svatko se od "igrača" ugradi u posao, svatko dobije svoj djelić profita, svatko ima svoj postotak interesa, pa je priglupo sav bijes javnosti okretati protiv nogometaša ma koliko oni bili gadljivo bogati ili bahati. Naravno da i oni kad-tad požele veće brojke, Zinedin Zidane je jedan od rijetkih koji je priznao da nitko ne vrijedi preko 90 milijuna eura koliko je on dobio za prelazak iz Juventusa u Real. Iza nogometaša, u dubokoj sjeni, stoje "igrači" i vlasnici cijele "tvornice iluzija" čije "proizvodne trake" stvaraju i peru novac. Nogometne zvijezde su samo manekeni profitne dekadencije jednog sporta, njihova pomračenja neće "ugasiti sva svjetla", dekadencija je "opća stvar". Uostalom, tko zna što je dekadentnije: to što "igrači" peru milijarde, a igrači varaju na porezu ili to što u SAD možete kupiti pseću kućicu s bazenom (!?) za 16.000 dolara.
A mi? Mi ćemo i dalje kupovati ulaznice i dresove. Mi želimo iluzije.