Na teško pristupačnom terenu, visoko u planinama Himalaje na jugozapadu Kine, u blizini granice s Tibetom, smjestila se jedna od posljednjih matrijarhalnih zajednica na svijetu.
Teritorij naroda Mosu među lokalnim je plemenima poznat pod nazivom 'zemlja kojom vladaju žene'. Narod Mosu ima 40.000 pripadnika, a živi na pitomim obroncima Himalaje u blizini jezera Lugu. Do jezera se stiže nakon osam sati naporne vožnje od obližnjeg većeg grada lošim makadamskim cestama. Usprkos svemu, regija privlači mnoge turiste.
Drevni način života i štovanje boginje Majke
Narod Mosu prakticira tibetanski budizam i dabu, animističko obožavanje velike boginje Majke. U njihovoj društvenoj strukturi žene vode glavnu riječ. Umjesto tradicionalnih, monogamnih brakova, Mosui imaju instituciju koja se zove 'brak u hodu' koja omogućava ženama da tijekom života imaju onoliko muževa i partnera koliko im se prohtije.
Današnje društvo naroda Mosu je modernizirano, no i dalje brine o tradiciji. U tradicionalnoj Mosu obitelji, žene žive u Kući cvijeća, a glavnu riječ vodi baka. Uloga oca u obitelji je beznačajna, a baka je ta koja vuče sve konce i donosi odluke.
Nakon što navrše 13, Mosu djevojčice u Kući cvijeća dobivaju svoje odaje, a kada prođe pubertet dozvoljeno im je prakticirati običaj 'braka u hodu'. Momci bi potom imaju dopuštenje noću posjećivati djevojke u njihovim odajama. Ujutro se vraćaju kući svojim obiteljima po čemu je običaj dobio ime.
„Plesala sam s njim, upoznala ga i svidio mi se pa sam stupila s njim u 'brak u hodu'. Ako se mladić i djevojka svide jedno drugome i osjećaju povezanost, onda se to događa. 'Brak u hodu' znači da provodite vrijeme s nekom osobom jer vam se ona sviđa. Ako povezanosti nestane, onda vas više nitko ne tjera da ostanete skupa. Popularna sam i sviđam se mnogim dečkima, no moj partner mi se sviđa pa sam samo s njim“, objasnila je reporterki Vice-a jedna Mosu djevojka koja usprkos tome što joj njena kultura omogućava da bude s onoliko muškaraca koliko želi, ipak izabire jednog.
„On mi je poput brata. Muškarci u našoj kulturi nisu pod stresom jer ne moraju donositi odluke. Općenito, odrastanje u velikoj obitelji kakve su naše puno je opuštenije nego u manjima. Mi lokalne djevojke smo pod puno većim pritiskom nego muškarci jer istovremeno moramo brinuti o potomstvu i zarađivati“, objasnila je za Vice Mosu djevojka.
U njihovoj kulturi, očevi nemaju nikakvu ulogu u životu, niti u odgoju djece. Mušku ulogu u njihovom životu preuzimaju starija braća i ujaci. Kako stvari funkcioniraju u praksi, objasnili su muškarci.
'Brak u hodu'
„Na prvi spoj Mosu muškarac povede djevojku na vožnju čamcem. Brak u hodu najčešće prvi puta konzumiramo na jednom pašnjaku u blizini jezera. Ako ga prakticiramo u njenoj sobi, majke i bake pretvaraju se kao da ništa ne čuju, čak i ako nas čuju. Probao sam 'šetajući brak' više od stotinu puta. U početku sam svojima kod kuće govorio da idem nešto obaviti, a zapravo bi se sastao s djevojkom u baru oko dva u noći. Unajmili bismo potom sobu u blizini i bacili se na posao“, hvali se jedan Mosu muškarac Viceu.
iStock
Muškarcima brak u hodu puno više odgovara jer ne moraju puno raditi. Žene se brinu o svemu, nastavlja on te pokazuje na jednu djevojku za koju kaže da i dalje prakticira 'brak u hodu' iako ima stalnog partnera. U njihovoj je kulturi to najnormalnije. Mosu žene u prosjeku tijekom života promijene 30, 40, katkad i 50 partnera, a u jeziku naroda Mosu ne postoji riječ 'ljubomora' .
Moderni Mosu 'brakovi u hodu' su monogamni, no u prošlosti to nije bilo tako. Poliandrija je u ovom društvu i dalje poželjna. Kako prosječan Mosu godišnje zaradi manje od 200 dolara, svakodnevne životne namirnice poput hrane i kozmetike proizvode u svojim domaćinstvima. Sve žene uključene su u proces, a u domaćinstvima žive tri do četiri generacije žena i njihovi potomci.
Majke i bake uglavnom ostaju u kući te brinu o domaćinstvu i djeci, dok mlađe žene rade i donose obitelji novac. Očevi uopće ne žive s djecom, a Mosu žene se šale da ih viđaju tek kad 'mrak dovoljno padne'. Oni stanuju sa svojim obiteljima i brinu o djeci svojih sestara, no smiju biti u kontaktu sa svojom djecom ako to požele.
Kada se dijete rodi, očevi majke i njihove obitelji zajedno proslavljaju njihovo rođenje. Ako to žele, mogu posjećivati djecu za kinesku Novu godinu, a očevi sudjeluju i u ceremonijama sazrijevanja kada navrše 13.
iStock
„Svog supruga vidim samo noću, a kako ne živimo zajedno, šanse da se posvađamo su minimalne. Zbog toga naši brakovi rijetko propadaju. Cijeli život hodamo zajedno, zato se i institucija našeg braka zove tako“, objašnjava jedna Mosu žena.
Bake vode glavnu riječ
Ženske pripadnice naroda Mosu marljivo i teško rade čitava života, no kada ostare za svoj rad su nagrađene povlaštenom pozicijom u domaćinstvu. Bake ovdje vode glavnu riječ.
Važna karika u ovom društvu je švelja Aki Dizima. U svom je poslu toliko vješta da radi i za kinesku vladu, a tkanine jarkih boja koje šije, slavne su u cijelom svijetu.
„Žene su u našem društvu sretne, ali iscrpljene. Ovdje moraju voditi, organizirati i brinuti o svemu, o malim i velikim stvarima. Imaju veliku odgovornost. A jedna od najvažnijih je ta da očuvamo našu tradiciju“, kazala je Aki za Vice.
Običaji naroda Mosu danas privlače turiste i izazivaju divljenje žena diljem svijeta, no zbog svog su načina života često bili na meti dežurnih dušebrižnika. Ostatak zemlje u prošlosti ih je često nazivao promiskuitetnima.
iStock
„Govorili su nam da je brak u hodu loša stvar, da Mosui nemaju očeve i supruge. No, u posljednje vrijeme za nas imaju puno više razumijevanja jer su uvidjeli da je Mosu kultura najprogresivnija na svijetu. Bilo da se radi o obiteljskim odnosima ili braku, čitav svijet danas uči od naših običaja“, nastavlja.
Mirisni štapići za Mao Ce Tunga
Najstarije generacije još se sjećaju kako je život izgledao prije no što je stigla struja i turisti čija bi invazija mogla potpuno uništiti spokoj koji Mosui uživaju na obroncima Himalaja.
„Teško nam je bilo odrastati. Nitko u Kini nije radio toliko naporno kao mi. Zahvaljujući Partiji i politikama koje je provela, život nam se popravio pa zato svaki dan palimo mirise u čast Mao Ce tunga“, govore Viceu starice klanjajući se pred velikim Maovim portretom.
„Zahvaljujući stvarima koje je učinila Komunistička partija u Maovo vrijeme, život nam se promijenio na bolje. Imamo više hrane i odjeće, dulje živimo. Ne bojimo se mogućnosti da naša kultura propadne jer vrlo malen broj djevojaka ne slijedi našu tradiciju i udaje se za pripadnike naroda Han“, objašnjavaju bakice.
iStock
Ipak, kad je riječ o politici, društveni ustroj naroda Mosu nije strogi matrijarhat. Žene brinu o obitelji, zemlji i poslovnim odlukama, no muškarci su ti koji donose važne političke odluke. Međutim i oni se rijetko usude donijeti bilo kakvu odluku bez blagoslova najstarijeg ženskog člana obitelji.
Najmlađe pripadnice naroda Mosu nisu tako oduševljene tradicijom u kojoj su rođene i sa znatiželjom u očima promatraju zbivanja u vanjskom svijetu od kojeg se osjećaju izolirane i udaljene stotinama svjetlosnih godina.
„Voljela bih da brak bude zajednica muškarca i žene kao kod naroda Han, no moja obitelj mi to sigurno neće dopustiti. Ako pronađem muškarca koji je stranac, poći ću s njim i često dolaziti u posjetu svojima“, objašnjava jedna Mosu djevojka u ranim 20-ima.
Buntovne tinejdžerke
Mosu tinejdžerke pak imaju slične probleme kao i sve ostale diljem svijeta. Vole gledati Sumrak sagu i slušati pop glazbu što se njihovim bakama i majkama uopće ne sviđa pa ih često opominju. Katkad zbog toga što pjevaju i plešu na glazbu koja nije dio Mosu tradicije dobiju i zabranu izlazaka. Ne dozvoljavaju im ni da se šminkaju.
Momci iz sela nisu im odveć napeti. Kažu da ih poznaju suviše dobro te da ih doživljavaju kao braću. Međutim, ako im se neki od njih na plesu svidi, onda ih tri puta poškakljaju po dlanu što je tajni znak da imaju šanse postati im partneri.
Zajednički plesovi nekoć su bili prilika za flert sa suprotnim spolom, no danas i oni služe kao zabava za turiste. Većina mladih Mosua danas želi priliku da putuje i istražuje svijet izvan kulture u čemu ih sprečava siromaštvo. Razapeti su između tisućljetne tradicije i čuda moderne Kine što je za njih veoma frustrirajuće.
Čak 80% mladih pripadnika naroda Mosu odlazi u velike gradove u potrazi za poslom. Većina ih tamo ostaje i vodi moderan život. Ipak, neki se i vrate.