Sa swamijem Vishwakanjalochananandom, ili kraće swamijem Kanjalochanaom, razgovarali smo gotovo tri sata, a minula su kao deset minuta. A onda smo shvatili da smo oboje Vodenjaci, ali i bivši metalci. Zadržao je dugu kosu, ali je majice s Metallicom i Halloweenom zamijenio narančastom haljinom. Lude izlaske u splitske klubove – meditacijom. Ja ujutro nakrcam puder na podočnjake, a on na čelo ucrta tilak – slovo V koje označava stopala Gospodina i predanost njima. Ne poznajemo se, ali ne plašimo se jedno drugoga. Bez obzira na to što nosili, kako izgledali i kome se klanjali, svi smo mi ljudi - piše Slobodna Dalmacija.
Dobro, swami je od tinejdžerskih dana promijenio i identitet, nekad se zvao Ivan Pavković, a danas mu treba vremena da se uopće prisjeti što mu piše u rodnom listu. No, vjeruje u reinkarnaciju pa za njega taj komad papira ionako ne vrijedi. Otkako se prije dvije godine zaredio u tradicionalni indijski red swamija (to mu je titula, kao u kršćanstvu "fra" ili "don"), živi život posvećen jogi, promicanju duhovnosti i spajanju čovjeka sa samim sobom.
Nije nekakav mutež kao onaj što ovih dana puni novinske stupce, nego ljudima pomaže besplatno, vjerujući da zato hoda po zemlji. I to je u redu. Razlike treba prihvaćati, a ono što on živi ionako nije predanost nekom bogu određena imena, pa nam je odmah u početku razjasnio kako hinduizam, zapravo, nije ni religija.
– Taj termin zapadnjaci su nadjenuli stanovnicima indijskog poluotoka, na onu stranu rijeke Inda. Hinduizam je cjelokupnost vjerovanja, običaja, kulture, ne postoji kao religija. Nije kao kršćanstvo ili islam, oni su zasnovani na jednom osnivaču, jednom svetom spisu i određenom sustavu vjerovanja – uči nas swami o tim čestim zabludama, dodaje kako u hinduizmu ima i dio ateizma, te da je joga nadreligijska disciplina. Pomaže čovjeku da bude u miru sa samim sobom, a pripada i kršćanima i židovima i muslimanima.
Sjedimo tako bosi na tatamiju ispred oltara, mirišu aromatični štapići u centru Bhakti Marga u "muslimanci". Gleda nas Murti Narasimha, pola čovjek pola lav. Kip boga s više ruku pojavio se u tom obliku da nadmudri čovjeka. Priča ide da je neki čovjek htio biti besmrtan, pa je tražio od Boga da ne umre ni po danu ni po noći, ni od zvijeri ni od ljudske ruke, ni unutra ni vani. Murti mu je to omogućio, pa ga je kandžama sasjekao na kućnom pragu, u suton, na koljenima. Što bi rekli – ni živ ni mrtav ni pomorac. Kao što je i swami bio, jer u prijašnjem poimanju sebe završio je Pomorski fakultet u Splitu, smjer brodostrojarstvo.
– Težak je to studij. Kratko sam plovio na brodu, dobro kažu da je to kruh sa sedam kora. Imao sam određene planove u životu, ali duhovna strana nije mi dala mira. Nisam htio upadati u iste zamke kao drugi, htio sam biti sretan – prisjeća se.
A na kakve zamke misli?
– Ljudi imaju svoje ideale, pa i roditelji im nameću ambicije. Žele da im sinovi budu inženjeri, da se kćeri udaju za poduzetnike, ali loše će rezultirati kad se nečije želje sputavaju, kao kad dijete hoće upisati umjetničku akademiju, a roditelji mu ne daju. I moji su htjeli, naravno, da budem inženjer, da se sretno oženim. Ne mislim da je to nešto loše, lijepo je imati skladan odnos, djecu i brak, no najprije treba ostvariti svoje snove – svjestan je duhovni učitelj.
Kad smo već kod brakova, pitamo ga ima li curu i kakav je njegov ljubavni život, pa doznajemo da je u doživotnom celibatu.
– Ja sam redovnik pod zavjetom, ne ulazim u intimne odnose, ne osjećam da mi je to potrebno i pomaže mi da budem bolji. To mi nije defekt. Daje mi puno veću slobodu da više volim ljude – odgovara.
Složili bi se i mnogi muškarci što nisu u vjeri. Ali i ljubav prema ženi je ipak ljubav. A ljubav je to što promiče. Nije li celibat onda kontradiktoran?
– Nije, jer seks nije ljubav, on je izražaj. A da se oženim, supruga me ne bi imala koliko bi htjela jer sam previše posvećen ovome što činim i tu bi bio problem. Taj put nije za svakoga – zaključuje swami.
Osim njega, u čitavoj Hrvatskoj možda je još dvoje ili troje ljudi odabralo da vječno nose narančasto, boju odricanja, simbol vatre koja uništava sve negativno. Pa neće valjda i zimi nositi samo tu laganu haljinu?
– Neću, kupit ću jaknu. Sreća da je narančasta sad "in".
Proizvode u Indiji i jakne za swamije?
– Ma iz zapadnjačkih država...
Dobro, vratimo se na početak, kako ste uopće ušli u sve to? Jesu li vaši roditelji bili u hinduizmu?
– Oni su ateisti, odgajan sam u bezbožnosti. Svi postavljamo pitanja tko sam ja, odakle dolazim, kamo idem, ima li života nakon smrti, postoji li Bog. Odlazio sam u crkvu jer me je zaintrigirala duhovna komponenta u meni, pitao sam se zašto kršćani smatraju da je njihov Bog jedini. Muslimani ga nazivaju Alahom, doduše, na arapskom riječ "bog" je Alah. Dakle, i kršćani u arapskom svijetu nazivaju svoga boga – Alah. To je oznaka za najvišu realnost. U Indiji će ga zvati Krišna ili Rama, Kali, Durga. U Vedi, najstarijim svetim spisima, ima stih, kaže: "Postoji jedna istina, a tu istinu mudri ljudi tumače iz različitih uglova" – objašnjava nam hipnotizirajuće mirnim tonom, pogledom.
Lice čovjeka za kojeg nikada ne biste rekli da je s ovog užurbanog, turbulentnog planeta. Kako li mu je život izgledao prije nego što se "zaredio"?
– Nisam se previše razlikovao od drugih, bio sam sasvim normalan tinejdžer, volio sam sve što vole mladi. Ali unutarnja žudnja za istinom tjerala me je u neke druge dimenzije, pa su ostale stvari nestajale. Recimo, volio sam slušati heavy metal iz sedamdesetih i osamdesetih, izlazio sam u splitske klubove. Metallica, Kreator, Halloween, Deep Purple... Led Zeppelin sam jako volio. Manowar...
Jeste li poslušali pjesmu "Otac" Manowara, onu što su obradili na hrvatski jezik?
– Nisam, ne pratim ih više.
I bolje, katastrofa je.
A spasilački trenutak izbavljenja od trash metala Swamiju se dogodio kad je 2005. godine upoznao duhovnog učitelja, gurua Paramahamsu Vishwanandu. Došao je na njegove tečajeve "darshana", da bi mu se nakon godinu dana pridružio u Njemačkoj, u njegovoj duhovnoj zajednici, gdje je proveo deset godina.
– To je poziv. Iako, svi su pozvani, ali malo je odabranih. Kad je došao u Hrvatsku, u njemu sam vidio ono nešto. Uvijek se sjetim Isusa Krista i kad su ga njegovi učenici prepoznali, kad su ostavili lađe, mreže u moru, svoje obitelji i počeli ga slijediti. Osjetio sam povezanost s njim koja seže davno, davno, u inkarnacije i inkarnacije, osjetio sam da mu pripadam i tu nije bilo sumnje – odlučno govori prepoznatljivim splitskim naglaskom.
Šokantan je podatak da razgovaramo s 42-godišnjakom. Kažemo mu da bismo mu dali upola manje, a na komplimente ne reagira kao "normalni" ljudi, jer ego kao da nema.
– Jogu koriste i hollywoodske zvijezde da bi izgledale mlađe. I da bi se dobro osjećale. Bhakti Marga nudi konkretne alate i njima ljudi mogu podići kvalitetu života vježbajući pet minuta dnevno. Zato mnoge tehnike dajem besplatno jer želim ljudima pružiti znanje da sebi pomognu – kaže swami.
To je ono, dati čovjeku ribu ili naučiti ga pecati.
Vishwakanjalochanananda kao da oklijeva dok pokušavamo skrenuti razgovor na njegov prijašnji (ne prošli) život. Ipak smo se vratili na tu temu. Pa, pobogu, nije lako promijeniti ime i čitav način života iznebuha.
– To je neki drugi život, teško mi se s tim poistovjetiti, promijenio sam svjetonazor, razmišljanja. Od stare osobe nije ostalo ništa. Pa čak i kad hodam ulicama ovoga grada gdje sam odrastao, osjećam se kao stranac. Kao da ih prvi put vidim. Naravno, postoji sjećanje – kaže nam.
Sjetimo se da je tako bilo i Branu kad je postao Trooki gavran u "Igri prijestolja".
Pitamo gledaju li ga čudno zbog haljine i kako se bori s nerazumijevanjem sugrađana.
– Ljudi se plaše nepoznatog, i to mi nije jasno jer ipak je ovo turistički grad pa tu prođe na tisuće osobenjaka, a unatoč tome Splićani nisu navikli prihvatiti nešto drugačije. Osuđuju ono što ne mogu shvatiti. Ako bih gledao što drugi misle o meni, završio bih na psihijatriji u roku od dvadeset četiri sata – priznaje Splićanin.
Sreća da ne može čitati misli. Ili?
– Kad se ljudi dugo bave jogom, počnu razvijati sidije, moći. Ali to nije nešto zbog čega bi je trebali prakticirati. Moj je cilj razvijati odnos s Bogom – govori nam.
Nema on telekinetičke sposobnosti i cijeli taj paket supermoći, to imaju tek oni na najvišem stupnju, a kaže, ovo je karijera u kojoj se ne može napredovati samo tako. Cijeli život će biti swami. Govorimo mu da poznajemo jednog momka koji se bavio otvaranjem čakri, spavao pokraj piramide i palio tamjan kako bi dostigao te sposobnosti, a na kraju mu se dogodilo da bi se probudio usred noći i osjetio duhove, demone oko sebe.
– Zato Crkva to i osuđuje, zbog ljudi koji to rade iz egoističnih poriva. Joga bi trebala koristiti da pomogne čovjeku da postane ponovno čovjek jer smo se spustili puno niže nego životinje. One imaju kodeks ponašanja i drže ga se, a mi smo izgubili kompas. Pravi je cilj nadići ego i ponos – otvoreno će Vishwakanjalochanananda.
Postavili smo mu i vječno neodgovorivo pitanje. Oksimoron. Okej, Bog je stvorio planet, ali tko je, po njegovim uvjerenjima, stvorio Boga?
– Na to se ne može dobiti odgovor dokle god smo u umu, a kad se spojimo srcem, nećemo uopće postavljati takva pitanja jer onda pokazujemo da to radimo samo da bismo zadovoljili isprazne umne potrebe. Bog je uvijek postojao, i mi kao duše uvijek ćemo postojati jer smo u Bogu, ali u ovom fizičkom tijelu inkarniramo se da nešto napravimo, da spoznamo ljubav prema njemu, i to nam je jedina svrha postojanja – odgovara swami, dodajući da većina ljudi ne živi u ljubavi, odvojeni su od tog osjećaja.
Kaže da ćemo biti prisiljeni opet se rađati i patiti dok ne spoznamo tu ljubav. S njim se slaže dosta ljudi. Postoje po YouTubeu videa koja, kao, dokazuju reinkarnaciju...
– Da je to deset izoliranih slučajeva, nitko ne bi ništa rekao, ali ima ih na tisuće pa ne možemo više sumnjati u to. Postoje djeca koja znaju kako su umrla, gdje su živjela, znaju stvari koje nigdje nisu mogli ni pročitati. I to se dokazalo, ako je osoba umrla od metka, u dijelu tijela gdje je prošao postoji neki znak, madež – govori nam.
Ali zašto samo neki onda imaju uvid u taj prošli život, i sjeća li se on svog, ako je već odabrao ovaj put?
– Zamislite da se sjećate sveg zla koje su vam učinili, pa ne biste mogli funkcionirati. Ja vjerujem da netko završi na psihijatriji zato što ima doticaje s tim. Velika je milost da se ne sjećamo, da počinjemo život od nule i bez utega prošlosti. Nikad nisam istraživao što sam bio prije, jer potrebno je živjeti u sadašnjem trenutku, od prošlosti nema ništa – zaključuje swami i kaže kako su naše duše djelići Boga. Atomi.
Kada se mi pitamo postoji li Bog, je li onda to isto kao da se naš bubreg pita postojimo li mi?
– Da. A naš bubreg ne bi mogao raditi da se stalno svađa s jetrom, a to mi činimo – sebi zlo. Ne možemo pobjeći od činjenice, od onoga što jest. Bog nam se može samo smijati, mi smo te stvarnosti. A joga je jedan od načina da se približimo Bogu – kaže swami.
Nije mu, stoga, jasno zašto je Crkva sotonizira.
– Mislim da se plaše gubitka vjernika, a po mojem mišljenju, to je iracionalan strah. Znam mnoge kršćane koji vježbaju jogu, a nakon što su je upoznali postali su puno bolji kršćani. Recimo, u ikonama koje prikazuju Isusa on često drži ruku u određenom položaju, a taj pokret dolazi iz joge. Treba bolje upoznati svoju religiju, tada bi manje sudili i upirali prstom – naglašava on.
I kaže da nitko s ograničenim umom ne može pojmiti Boga. Zato se rade razni prikazi. Kršćani su ga zamišljali kao starog čovjeka s bradom kako prijeti prstom, a kako je evolucija išla, percepcija se mijenjala.
– Ali Bog je sveukupnost svega, imanentan u ljudima i transcendentalan, i svi smo u njemu. Ne može ga se ni riječima ni slikom dočarati, zato imamo određena božanstva u Indiji, slikovite prikaze. To pomaže našim umovima da se koncentriraju na božanske kvalitete – ističe Kanjalochana.
Ali česti su primjeri da ljudi malo previše "infišaju" u vjeru. O kojoj god da je riječ. Je li to, po njegovu mišljenju, dobro? Poželjno?
– Nerijetko zastrane u duhovnosti. Ali ona nije nešto u što bi trebali bježati, to je pogrešno, svi smo na ovom svijetu bačeni u isti kotao, kuhamo se, moramo naučiti živjeti. Pakao je ovdje, u nama. A može biti i raj, ako se potrudimo. Ako netko i nije duhovno orijentiran, ne znači da nije duhovna osoba. Ne smijemo zaboraviti što smo mi, puno se brinemo kako izgledamo, cure će se po šest sati dnevno šminkati ispred ogledala, na kraju će se opiti i izdrogirati, neće znati tko su...
Dobro, kažu da neke droge dovode do ljubavi.
– Ma... U to neću ulaziti. Mladi ljudi bježe od realnosti i to je veliki problem jer se ne suočavaju sa svojim slabostima, škole i obitelji ih ne uče kako se nositi sa strahovima i emocijama, umom, osjetilima i to nedostaje u obrazovanju, a joga i zajednica Bhakti Marga, kojoj pripadam, pokušava ponovno osvijetliti ljudima najbitnije. Da se suoče s unutarnjim demonima.
Pa ako je Bhakti Maga kontra droge, tko su onda oni što se vuku po šumama, prakticiraju jogu, jedu ayahuasku i ližu halucinogeni izmet žabe?
– To su neki drugi. Ljudi koriste svakakve trave da bi postigli transcendentalna iskustva, a to pokazuje da svi vjerujemo u postojanje duše, no neki nemaju strpljenja ići ispravnim putem, korak po korak. Često nisu spremni za takvo naglo iskustvo i onda procvikaju. Neka se naglasi da nikakve droge ni trave nisu pravi put i nisu dobre. To joga ne potiče – ističe splitski swami. Ispričali smo mu i kako smo ovog ljeta upoznali grupu hinduističkih redovnika, poklonika Hare Krišne, koji su nam rekli kako su zatekli jednog mladića u Splitu i pitali ga vjeruje li u Boga. Odgovorio je – ne. Redovnik kaže da mu je nakon toga stigao dar s neba što ga je isporučio golub. Kako swami komentira to da Bog kažnjava? Ako je on dobro biće, energija, što li već, zašto bi te "Bog pokarao"?
– Najprije, dosta ljudi miješa Bhakti Margu s Hare Krišnom jer oboje pripadaju vašćanskoj tradiciji, no postoje razlike. A to da Bog kažnjava, to je pogrešna percepcija, kažnjavaju nas naša djela koja činimo. To je zakon karme, što god pustimo u eter, ima određeni rezultat. Bog djeluje kroz taj zakon karme, ali ako mu se potpuno predamo, on ima moć da sve naše loše akcije poništi – odgovara swami.
Dobro, ali onda kad, primjerice, ubijemo čovjeka i ispovjedimo se, je li nam onda oprošteno?
– Ali to ti nije zaboravljeno. Koliko god griješio, ako se iskreno u srcu ispovjediš, oprostit će ti se, ali posljedice su tu, ne možemo pobjeći. One se mogu ublažiti i kroz astrologiju – objašnjava redovnik.
Ima li horoskop, po njegovu mišljenju, kakvu značaju ulogu u životima? Ne mislimo na ovaj naš u novinama.
– Ne pridajem mu veliku važnost, ali naravno, svi se mi rodimo i imamo natalnu kartu s karmičkom situacijom, gdje u velikoj točnosti vidimo kakav će nam život biti, no to nije zakon jer stvari se mijenjaju, pogotovo ako upoznate svoga duhovnog učitelja. Ta karta onda više ne vrijedi. Imamo slobodne ruke da radeći na sebi promijenimo tijek zbivanja.
Puni novog znanja, mirniji i produhovljeniji nego što smo ušli, završili smo s razgovorom. Naučili smo i tradicionalni naklon, gdje se duša klanja duši. Krenuli smo prema vratima, a tad smo ugledali raspored tečaja na koje su svi pozvani – bilo kršćani, ateisti, muslimani, početnici ili napredni. Ponedjeljkom i petkom održava se "Om chanting", subotom je druženje. U centru Bhakti Marga imaju i aktivnosti kao što je pozdrav Suncu. Termine možete pratiti i na njihovoj Facebook stranici.
Na odlasku nas je swami pozdravio i porukom koju smo nasumično izvukli iz kutijice s mudrim izrekama.
Glasi: Otvori um, predaj se Njemu, i pusti ljubav koju imaš u sebi da te nosi. Ako nisi još spoznao tu ljubav, pobrini se da to učiniš, jer to je ono tko ti jesi, i zato si ovdje. U potpisu, Paramahamsa Sri Swami Vishwananda. On u prosincu stiže u Split dijeliti blagoslove.