Mi smo 2019. godine imali 4500 posjeta, ljudi koji su prošli kroz našu vinariju bili su pretežno stranci,… I onda mi je palo na pamet, imali smo sivi pinot, vino je bilo fantastično, to je dosta zahtjevna sorta, treba je rano brat, ima malo veće kiseline, kažen ja: ajmo mi napravit pjenušac - kazao je poznati vinar Ante Grabovac
Poznati vinar Ante Grabovac pionir je i rodonačelnik nove ere pjenušaca u Dalmaciji. Iz generacije je i ekipe karizmatičnih vinara Hrvatske, kojoj je pripadao i pokojni veliki Zlatan Plenković, koja je 90-ih snažno pokrenula novu eru hrvatskog vinarstva. Ante Grabovac je zajedno s pokojnim Ivanom Jerkovićem uspio kujundžušu podići na vrhunsku razinu. A onda je Vinarija "Grabovac" iz Imotskog nakon dugo vremena prva proizvela pjenušac u Dalmaciji. Nitko tada u Dalmaciji nije proizvodio pjenušce, nitko ih nije imao niti u primisli. Osim Ante Grabovca. Zašto i kako se on usudio? Veli:
- Ja sam počeo s pjenušcima davno, 2002. godine. Na moju inicijativu, ali u suradnji s dr. sc. Goranom Zdunićem, koji je to uzeo za svoj, mislim, magistarski rad. Berba je bila 2002., ali je prvi pjenušac, ta prva neka pokusna serija, bio napravljen 2003.
- A, od čega ste ga radili?
- Radili smo ga od sivog pinota, a poslije od sivog pinota, chardonnaya i crnog pinota.
- Ubacite li imalo kujundžuše?
- Ne, problem kujundžuše su niske kiseline. Naša elegantna suha kujundžuša je svježa, lepršava, ali u njoj ima desetak posto drugih sorti. Botuna na primjer, sinonim mu je okatica. Naši stari su govorili: uz kujundžušu svaku desetu lozu stavi botuna, oni nisu znali zašto, samo su znali da je s njim bolje vino. A zašto? Zato što on ima i bolje kiseline i bolje šećere od kujundžuše. Stoljetna mudrost.
- Kako je to vama došlo da se bavite pjenušcima u Dalmaciji?
- Ma ja sam istraživački, nemiran duh, završio ekonomiju i uvik mi je bilo žao šta nisam završio poljoprivredu, a volio san radit u vinogradu. A tu onda ima i genetike, imali smo oduvijek vinograd… I 1993. sam napunio prvih 1700 boca kujundžuše i od tada je to krenulo. Onda sam puno putovao, s Androm Tomićem najviše, on je meni i dugo kasnije bio enolog. Upijao sam puno toga, putovali smo po Francuskoj, Italiji i vidio sam svašta. Još 1998. godine sam govorio kako ću dovodit turiste u Imotski, smijali su mi se… Mi smo 2019. godine imali 4500 posjeta, ljudi koji su prošli kroz našu vinariju su bili pretežno stranci,… I onda mi je palo na pamet, imali smo sivi pinot, vino je bilo fantastično, to je dosta zahtjevna sorta, treba je rano brat, ima malo veće kiseline, kažen ja: ajmo mi napravit pjenušac. Pokusni. I tad sam se upoznao s Goranom Zdunićem i počeli smo zajedno to raditi.
- U to doba nitko u Dalmaciji nije radio pjenušce… Kako ste se i usudili?
- Pa ja sam vjerojatno imao hrabrosti, a zapravo … moja hrabrost je ta što se ne plašim neuspjeha. A kako su mi reagirali kolege vinari? Pa svi su bili skeptični, neki su reagirali čak s podsmijehom, nitko nije to ozbiljno shvaćao… Međutim, naš pjenušac je na nekoliko ocjenjivanja vrlo visoko ocijenjen i prodaje se odlično. Mi nikad nismo nešto posebno ni potencirali njegovu prodaju, ali svake godine sve što ima proda se bez problema.
- Koliko ima pjenušca Grabovac?
- Rosea i bijelog imamo oko 7000 boca i tako to stalno držimo. Rose je od merlota, trnjaka, vranca i syraha, a bijeli pjenušac nam je od sivog pinota, crnog pinota i chardonnaya.
