Svi misle da iznajmljivači zgrću ‘tešku kesu‘, a znate li koliko im ode na ove troškove po jednoj smjeni? Isplati li se?

Ako ste mislili da je teško uhvatiti gosta, probajte uhvatiti privatnog iznajmljivača da vam da intervju o svojim prihodima i rashodima. Koliko ljudi – toliko izgovora, ali sve bi ih mogli svesti pod isti nazivnik: što mi to treba?

Iako se oglašavaju na dostupnim platformama za iznajmljivanje i njihove su zarade više-manje transparentne, kada treba javno govoriti o troškovima poslovanja, nitko se ne usuđuje istupiti. Ne možemo reći da ih zbog toga krivimo. Svatko tko ima kalkulator zna staviti cijenu koju vidi na nečijem kalendaru, pomnožiti s brojem prekriženih kvadratića i – past u afan od puste zarade, bez da iti pomisle na njihove troškove.

Interese privatnih iznajmljivača pred državnim institucijama zastupa nekoliko udruga pa mnogi računaju da će barem neka od njih uspjeti nešto postići i nema potrebe za eksponiranjem. Ipak, bez obzira na rad udruga, javnost svoj stav o iznajmljivačima uglavnom gradi na predrasudama. Reakcije na još jednu peticiju ili novu rundu prigovora, često podsjećaju na komentare koji prate štrajk prosvjetara: "Ajme, što se ovi opet žale?" Jednima se predbacuje da ne rade cijelo ljeto, drugima da rade samo ljeti. Kao i obično, istina je negdje između.

Ako izuzmemo trošak gradnje i uređenja prostora koji se iznajmljuje turistima, kao da je mana koja je pala s neba, koliko uopće košta sve održavati i dočekivati goste s uvijek istim elanom – pitanje je koje nas zanima. Zaboravimo nakratko i paušale, boravišne pristojbe, turističke članarine i pozabavimo se troškovima održavanja.