Split je, vele odokativni promatrači, pun turista. Šušur je u gradu, pravi pravcati ljudski mravinjak u uskim kaletama između Peristila i Pjace, Grgura Ninskog, a kažu, sezona je lošija od lanjske. Kako to? Kako to?
Tako što to a) nisu sve splitski gosti, nego se iz cijele Dalmacije, na dnevnoj bazi, slijevaju u najveći grad na obali, naročito kad nije vrijeme za kupanje; i b) što se velikim dijelom radi o gostima s golemih kruzera, pa onda u jednom trenutku imaš čudo šetača po Rivi, Pjaci, Marjanu, a kad željezna grdosija digne sidro, Split opusti.
Zašto se grinta da ovog ljeta fali gostiju? Zato što je ponuda u odnosu na lani (opet, i opet...) narasla u svim segmentima: više je apartmana i soba u hotelima, hostelima, mjesta u kampovima, više je i vila za odmor na otocima, obali, Zagori, a tek restorana, konoba, pizzerija i kafića, brodova za najam, brzih zalogajnica, trgovina i trgovinica... Vidite li vi to, dragi čitatelji: svi se guraju u turizam kao gladni praščići na surutku, a turizam je došao do granice pucanja kad ne može svima biti hraniteljem.
A kako je to bilo neposredno poslije rata, tamo 1996., 1997., tek što je oružje utihnulo? Tada ne da se mogla iznajmiti soba, apartman, ma šupa, sistemom, evo mene, kuc-kuc, je li kod vas slobodno, nego su oni rijetki koji su iznajmljivali u povijesnoj jezgri, znali razmontirati zvono da ih noću ne bi "maltretirali" putnici namjernici jer su bili puni, a nisu ih imali gdje poslati. Alternative su, naime, bile "Park", "Marjan" i "Lav" koji su se obnavljali jer su u njima boravili prognanici,..., a ako je fureštima u tim rijetkim hotelima bilo preskupo, a i tada je razlika između cijene hotelske i privatne sobe bila velika, noćili bi na plaži, pod zvijezdama. To su vam bili prvi splitski bacpackeri s kraja onog stoljeća, i nisu bili ni blizu divlji i razvratni, kao dio te mladosti danas. Znali su se zabaviti bez pijanečavanja, droge, razbijanja i tučnjava, ali to je već neka druga tema.
Svega je too much
Znači, umjesto jednog, dva apartmana u uli(či)ci i desetak u cijelom kvartu, u trideset godina došli smo do toga da je u jednom portunu deset apartmana!
S restoranima je još luđe. Poratnih godina mogli ste ih nabrojiti napamet: "Ero", "Opatija", "Lijepa Dalmacija", "Adriana"..., sve su to bile poznate štacije koje su desetljećima radile bez konkurencije, a onda se ona, "apartmanskom progresijom" počela množiti, tako da je danas u centru Splita oko osamsto ugostiteljskih objekata raznih kategorija i ponuda. Znači, nema čega nema i svega je too much, ma tražili vi tržišnu nišu ili ne. I da nam dođe u goste pola Narodne Republike Kine, imali bi gdje jesti i noćiti.
A tek čarter! Imamo najveću flotu plovila za najam na svijetu! Alo, jeste li ovaj podatak osvijestili?! Mi, statistička greška, zemlja-grad, svjetski smo prvaci u najmu brodova!
Dođi, brate, u marinu i biraj što ti srce želi od bajbota do luksuzne jahte. I kako će onda svi čarteraši pored takve silne ponude, do svoga gosta, do deviza. Zato se nije čuditi da su ove sezone, kroz svibanj, lipanj i početak srpnja, brojni skiperi umjesto plovidbe morem, očajnički čekali posao na kopnu, tješeći se izostankom furešta koji su, eto, privučeni nogometnim zovom, otišli preko Velike bare, i već tradicionalnom srpanjskom rupom koja je sve duža i dublja, ali mora već jednom završiti.
Turizam čini razliku
Iz turističkog sektora stižu signali da je europska Florida, u kojoj ljeto traje 365 dana, dosegnula svoj limit i da se više ne mogu očekivati basnoslovne zarade od modela "rentaj ovo, rentaj ono", pa zimi stavi prst u uho.
Svi ti prijevoznici, a njih je cijela armija, koji bi vozili od Uskrsa do berbe maslina, pa ostatak godine provodili vrijeme na burzi rada pristojno živeći od izdašne polugodišnje zarade, morat će se, silom neprilika, rastati s ovim poslovnim modelom i vratiti tamo gdje su prije zarađivali kruh: voziti u javnim i privatnim poduzećima za "plaću i K15".
U trideset godina turizam je Hrvatskoj pomogao napraviti ili smanjiti razliku u odnosu na susjedstvo: bolji smo od onih koji ga nemaju u ovoj mjeri, recimo, Srbije, BiH, Mađarske..., a omogućio nam je da se, koliko-toliko, približimo Slovencima, za kojima više (odveć) ne zastajemo u plaćama, a imovina nam, ako se radi o jadranskoj Hrvatskoj, obali i otocima, nerijetko puno više vrijedi od njihove.
Ukratko; turizam je svoje dao, i sad kao da poručuje: dame i gospodo, dosta više, ne silite brojke noćenja i potrošnje, dulju sezonu, jer više od ovoga iznijeti ne možete, niti zaslužujete. Ta pogledajate oko sebe, ni smeće niste u stanju pokupiti, niti održati mir i red na ulicama. Zato se i pobogu, uhvatite nečega drugoga osim mijenjanja lancuna i tavaja. Puna mi vas je kapa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....