Snažni potresi u dijelovima Turske i Sirije dosad već zajedno broje oko 7000 mrtvih, a operacije iskapanja se nastavljaju. Poznato je kako su snažna pomicanja zemlje na širem prostoru Turske i Sirije i u prošlosti bila brojna i fatalna zbog dva golema rascijepa duž Anatolske i njezina sudaranja s Arapskom pločom.
Potres iste magnitude kao i prvi udar u prvim satima ponedjeljka – 7,8 stupnjeva Richtera – pogodio je sjeveroistočnu Tursku i 1939. godine, te usmrtio oko 30.000 ljudi. Potres magnitude 7,4 pogodio je zapadni turski grad Izmit 1999. godine i ubio više od 17.000 ljudi. Ovo su samo neke od pamtljivijih smrtonosnih potresnih katastrofa u Turskoj, pa tim više čudi što se u ovoj zemlji nakon njih nije puno učinilo na protupotresnoj prevenciji i statičkome ojačavanju stambenih zgrada.
“Jedan od glavnih razloga zašto je broj žrtava od aktualnog potresa tako visok loš je kvaliteta zgrada”, rekao je za Al Jazeeru Mustafa Erdik, profesor na Opservatoriju Kandilli Univerziteta Bogazici i Institutu za istraživanje potresa u Istanbulu. Turski ‘sultan‘ Erdogan imao je zadnjih desetljeća očito druge prioritete, koji su svi išli mimo više nego izgledne tektonske opasnosti.
Turska nacionalna strategija za potrese i akcijski plan navode kako su masovne i brze migracije u ovome dijelu Turske još od 1950-ih dovele do slabo nadziranog urbanog razvoja i učinile gradove “kritično ranjivima” na prirodne opasnosti. Drugim riječima, za lošu kvalitetu stambene gradnje na ugroženom području nije krivo mudro vrhovništvo turske države, nego – migranti, doseljenici i sirijske izbjeglice kojih ovdje ima jako puno.
Nakon potresa 1999. godine turske institucije prepoznale su hitnu potrebu za smanjenje rizika u zemlji sklonoj potresima, te je sljedeće godine ipak donesen zakon koji nalaže provedbu obaveznih provjera gradnje i građevinske inspekcije na svim zgradama. Međutim, to je zaživjelo u praksi vrlo parcijalno i relativno nedavno, pa su zgrade izgrađene u skladu s propisima otpornim na potres u uvjerljivoj manjini.
“Sve one koje su lako srušene datiraju puno prije 2000. godine”, tvrdi profesor Mustafa Erdik. Prizori na kojima neke višekatnice, potpuno nestvarno, padaju same od sebe i slažu se kao karte nakon što su bile fatalno razdrmane u nekoliko potresnih udara preplavile su portale diljem svijeta i društvene mreže.
Prema početnim podacima turske državne agencije za katastrofe, u ponedjeljak je evidentirano kao potpuno srušeno gotovo 2900 zgrada diljem jugoistočne Turske. Najmanje dvije bolnice, jedna u Hatayu i jedna u Iskenderunu, također su među njima. Brojnost mnogih srušenih višekatnica znatno komplicira napore spasilačkih timova, pogotovo jer se stalno bilježe naknadni potresi. Drugi razlog velikoga broja žrtava je i vrijeme prvoga udara u 4:17 ujutro, dok su svi spavali u krevetima.
U susjednoj ratovima napaćenoj i siromašnoj Siriji situacija je još gora nego u Turskoj: od tamo nema ni elementarnih informacija o stradanjima, a nedostaju i temeljni resursi za hitne slučajeve. Mnoge stambene zgrade srušene su na isti način, a vjerojatno i iz istih razloga kao u Turskoj: štete su goleme u pojasu od oko 300 kilometara duž turske granice od Halepa i Hame do turskog grada Diyarbakira. Humanitarne organizacije strahuju da bi trenutni broj mrtvih u Siriji od oko tisuću i sedamsto ljudi mogao snažno porasti, jer nedostaje i bagera i spasilačkih ekipa. Prvi izvještaji pokazali su da je učinak potresa bio razoran u područjima gdje živi veliki broj raseljenih i ugroženih obitelji, i to baš u trenutku kad je zemlju pogodila snježna oluja i niske temperature. Potres je uslijedio kao još jedan razoran udarac na ranjivu populaciju što se nakon dugih godina sirijskih sukoba bori za golo preživljavanje.
Ako je otporna infrastruktura bila vrlo rijetka u južnoj Turskoj, lako je zamisliti kakva je tek bila u ratovima iznurenoj Siriji. Iduća 24 sata ključna su za pronalazak preživjelih jer nakon 48 sati pod ruševinama broj spašenih enormno opada.