Iznenadni pad režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada izazvao je utrku za lociranjem i osiguravanjem preostalih zaliha kemijskog oružja u Siriji dok ta razjedinjena zemlja, dom brojnih naoružanih frakcija i terorističkih skupina, pokušava okrenuti novu stranicu nakon godina rata i autoritarne vladavine, piše Jutarnji.
Na vrhuncu moći Sirija je imala jedan od najvećih arsenala kemijskog oružja na svijetu. Tijekom brutalnog građanskog rata Asad je više od 300 puta koristio kemijsko oružje protiv vlastitih građana, uzrokujući tisuće žrtava. Najgori takav napad dogodio se u kolovozu 2013. godine, kada su na predgrađe Damaska, Istočnu Gutu, ispaljene rakete napunjene sarinom, usmrtivši oko 1400 ljudi.
Godine 2013. Sirija je potpisala Konvenciju o kemijskom oružju pod pritiskom međunarodne zajednice i Asad je pristao surađivati na demontaži zaliha kemijskog oružja. Međutim, Sjedinjene Države i Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW), tijelo za provedbu konvencije, sumnjale su da je Asad zadržao dio smrtonosnog oružja i možda radio na razvoju nove vrste kemijskog oružja, tzv. bombi s klorom, kao dio brutalne kampanje protiv opozicije.
Sumnje da je Sirija zadržala neprijavljeno kemijsko oružje potvrđene su u travnju 2017., kada su zračne snage izvele napad sarinom na Kan Šajkun, grad pod kontrolom pobunjenika na sjeverozapadu zemlje, pri čemu je poginulo gotovo 100 civila, uključujući 33 djece.
Kakvo god kemijsko oružje Asad zadržao nakon 2013. ili proizveo nakon toga, sada je nezaštićeno i moglo bi pasti u ruke nove vlade, pobunjenika ili terorističkih skupina.
Hajat Tahrir al-Šam (HTŠ), skupina koja je predvodila ofenzivu kojom je svrgnut sirijski predsjednik, kao i dvije milicije u južnoj Siriji, izjavile su da podržavaju međunarodne napore za eliminaciju preostalog kemijskog oružja u zemlji. Vođa HTŠ-a i, de facto, novi vladar u Damasku, Abu Muhamed Al-Golani, rekao je za Reuters da njegova skupina surađuje s međunarodnom zajednicom na zaštiti potencijalnih lokacija kemijskog oružja.
Međutim, čak i ako nova vlast u Damasku želi eliminirati preostalo kemijsko oružje, drugi akteri u zemlji možda neće dijeliti isti cilj. Teroristička organizacija Islamska država, koja je koristila improvizirano kemijsko oružje u Iraku i Siriji od 2014. do protjerivanja iz Mosula 2017., i dalje je marginalno prisutna u zemlji.
Ipak, glavni arsenal kemijskog oružja vjerojatno je pohranjen na zapadu zemlje, na područjima koja su bila pod kontrolom Asadova režima, daleko od preostalih džepova Islamske države. Veći problem, prema mišljenju stručnjaka Gregoryja Koblentza, predstavlja mogućnost da se bivši dužnosnici režima, Asadovi pristaše ili ekstremistički elementi alavita, kojima pripada obitelj Asad, dočepaju oružja u slučaju građanskog rata ili organizirane pobune neke od manjina. "To me više brine nego Islamska država", rekao je Koblentz za Foreign Policy.
Postoji i opasnost da bi sirijske stručnjake za kemijsko oružje mogle regrutirati terorističke skupine ili druge države. U svojem 40-godišnjem programu kemijskog oružja, Sirija je usavršila proizvodnju smrtonosnih nervnih agenasa i razvila arsenal kemijskih projektila, na kojem je radilo oko 300 znanstvenika i inženjera. Države poput Irana i Sjeverne Koreje mogle bi ih regrutirati za razvoj vlastitih programa. Terorističke skupine u Siriji ili drugim regijama isto bi tako mogle pokušati angažirati ove kemičare plaćenike za razvoj novih oružja za masovno uništenje.
I Izrael je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da kemijsko oružje padne u ruke terorista. "Zabrinuti smo. Zato smo prisutni u tampon-zoni", izjavio je Ofir Akunis, izraelski konzul u New Yorku, referirajući se na prisutnost izraelske vojske na Golanskoj visoravni. Pod egidom zaštite vlastite sigurnosti i sprečavanja da opasno oružje dospije u ruke terorističkih skupina, izraelske bi vlasti mogle pojačati vojnu prisutnost i proširiti civilna naselja na ovom spornom području.
Izraelska vojska već je izvela nekoliko zračnih napada na potencijalne lokacije kemijskog oružja, unatoč kritikama OPCW-a da bi ti napadi mogli uzrokovati kontaminaciju i omesti međunarodne istrage. Izrael je također jedina zemlja u regiji koja nije pristupila Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja, a nije ratificirala ni Konvenciju o kemijskom oružju ni Konvenciju o biološkom oružju. Istodobno prijeti upotrebom nuklearnog oružja protiv palestinskog naroda u Gazi, čime implicitno priznaje posjedovanje takvog oružja.
Što će dulje trajalo konsolidiranje vlasti i stabilizacija Sirije, to je veći rizik od uporabe jednog od najopasnijih oblika oružja u modernom ratovanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....