Interni memorandum američkog State Departmenta, koje je potpisalo stotinjak ljudi, optužio je predsjednika Joea Bidena za "širenje dezinformacija" o izraelskom napadu na Pojas Gaze i priznao da Izrael čini "ratne zločine".
Potpisnici pozivaju predsjednika da preispita neke postupke izraelskog režima, kao što su nametanje potpune opsade Gaze i prekid opskrbe Pojasa energijom, hranom, vodom i općom humanitarnom pomoći. Sve te radnje "prema međunarodnom pravu predstavljaju ratne zločine i/ili zločine protiv čovječnosti", navodi se u dopisu. Također, traži se od visokih američkih dužnosnika da zatraže primirje od kolega u Jeruzalemu.
"Udvostručili smo našu nepokolebljivu vojnu pomoć (izraelskoj vladi) bez jasnih ili djelotvornih crvenih linija", žale se potpisnici dokumenta. Pritom dodaju da su "članovi Bijele kuće pokazali jasno zanemarivanje života Palestinaca, dokumentiranu nespremnost na deeskalaciju i, čak i prije 7. listopada, bezobzirni nedostatak strateškog predviđanja".
Dopis je također kritizirao Bidena zbog "dovođenja u pitanje broja smrtnih slučajeva" među Palestincima, referirajući se na konferenciju 27. listopada kada je rekao da "nema povjerenja" u brojke Ministarstva zdravstva Gaze.
Memorandum također apelira na američku vladu da se "založi za oslobađanje talaca od strane Hamasa", ali i samog Izraela. Naime, djelatnici State Departmenta su izrazili zabrinutost zbog "tisuća" Palestinaca koje izraelske vlasti trenutačno drže u pritvoru diljem okupiranih teritorija, mnogih od njih "bez optužnice".
No, valja se zapitati: Odakle dolaze dezinformacije koje Joe Biden emitira u javnost? Pa, očito od samog - Izraela. A kako bismo dobili što bolji uvid u količinu neistina koje producira vlada u Jeruzalemu, ovdje ćemo nabrajati neke od njih.
Krenuti ćemo od samog Hamasovog napada 7. listopada, za kojeg su prvotni izvještaji kazivali da je u akciji ubijeno 1.400 Izraelaca, od čega je 1,033 civila. "Hamas se infiltrirao u Izrael i klao, silovao, ubijao, spaljivao i ubijao bebe, žene, djecu, starije ljude", iznio je glasnogovornik IDF-a 15 dana nakon napada. Ipak, kasnije detaljne statistike o žrtvama daju nešto drugačiju sliku.
Naime, brojka žrtava je smanjena na 1.149, od čega otprilike trećina nisu bili civili. Također, treba voditi računa o tome da su kibuci u kojima se dogodilo nasilje utemeljeni u svrhu stanovanja osoblja koje provodi ilegalnu opsadu Pojasa Gaze, kao i da su svi Izraelski državljani od 18 do 40 godina rezervisti; dakle praktički dio okupatorske sile.
Nadalje, poznato je i kako se kao jedna od prvih velikih neistina pojavila informacija o 40 beba s odrubljenim glavama (što je idući dan vrištalo s naslovnica brojnih "renomiranih" medija). Ipak, nedugo nakon ovih tvrdnji, otkriveno je da je priča o bebama izmišljotina izraelskog vojnika Davida Bena Ziona - vođe ekstremističkih doseljenika koji je početkom godine potaknuo nasilne nemire protiv Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali - a koju je onda nastavio propagirati i24, kanal blizak Benjaminu Netanyahuu.
Osim toga, među ubijenima u Hamasovom napadu je bila - samo jedna beba (dijete do tri godine). Također, na popisu je ukupno 26 maloljetnika.
Beba je bila Mila Cohen, stradala u kibucu Be‘eri. Prema izraelskom Haaretzu, tijekom operacije vraćanja kontrole nad ovim naseljem, izraelska vojska je “granatirala domove Izraelaca koji su bili zarobljeni", pri čemu je "cijena bila strašna: Najmanje 112 stanovnika Be‘erija je ubijeno". Je li jedna od njih i jedina beba ubijena u ovom sukobu?
Izneseno je i kako su tog kobnog dana u listopadu žene masovno silovane i pogubljene. Zabilježeno je da je Aviva Klompas, bivša autorica govora za izraelsku misiju pri UN-u, bila prva zapažena Izraelka koja je proširila priču da postoje izvještaji o “silovanjima izraelskih djevojaka i vučenju njihovih tijela po ulici”. Klompas je suosnivačica Boundless Israel, "neapologetske cionističke" organizacije koja radi na promicanju izraelskih narativa na društvenim medijima.
Po ovom pitanju ju dužnosnik IDF-a, na konferenciji sazvanoj kako bi se novinarima prikazali dokazni materijali, brifirao okupljenih 200-njak novinara da Izrael "ima dokaze" za ove tvrdnje, ali ih "ne može podijeliti", odbivši dalje elaborirati. Reuters je istaknuo da "vojno osoblje koje je nadgledalo proces identifikacije nije predočilo nikakve forenzičke dokaze u obliku slika ili medicinske dokumentacije."
Kasnije je Times of Israel objavio da Izraelu "nedostaju fizički dokazi" koji bi mogli bio sastavni dio pravnog postupka. "Postoje značajni dokazi o sustavnom seksualnom zlostavljanju, ali službenici mrtvačnice nisu pojedinačne slučajeve označili kao silovanje zbog nedostatka fizičkih dokaza koji odgovaraju sudu ... Ova naizgled službena odluka da se međunarodnim medijima ne daju jasni dokazi o silovanju izazvala je uporne kritike, uglavnom iz inozemstva, a mnogi mediji silovanja od 7. listopada sada uokviruju kao tvrdnju, a ne kao potpuno potkrijepljenu činjenicu."
Što se tiče ubijanja koje se događalo slijed Hamasovog proboja, jasno je da su palestinski borci odgovorni za velik broj tih žrtava. Međutim, pojavio se popriličan broj svjedočanstava i drugih dokaznih materijala koja bacaju malo drugačije svijetlo na uobičajeno propagirani narativ.
Tuval Escapa, član sigurnosnog tima za kibuc Be‘eri, je za vrijeme krize uspostavio je telefonsku liniju za koordinaciju između stanovnika kibuca i izraelske vojske. Kako je situacija u jednom trenutku bila kaotična, prisjeća se Escapa, "zapovjednici na terenu donijeli su teške odluke - uključujući granatiranje kuća s njihovim stanarima kako bi eliminirali teroriste zajedno s taocima".
U isto vrijeme dok su "granatirale kuće" svojih građana, izraelska vojska bila "primorana zatražiti zračni napad" na vlastiti objekt unutar prijelaza Erez prema Gazi "kako bi odbila teroriste" koji su preuzeli kontrolu, javlja Haaretz. Baza je u to vrijeme bila ispunjena službenicima i vojnicima izraelske civilne uprave.
Ova izvješća sugeriraju da su zapovijedi da se napadnu domovi i okolna područja unutar Izraela, čak i po cijenu života mnogih Izraelaca, stigle iz vojnog vrhovnog zapovjedništva.
Izraelka Yasmin Porat, sudionica Nova festivala, ispričala je u intervjuu za Izraelski radio da je vojska "nedvojbeno" ubila brojne izraelske neborce tijekom oružanih borbi 07. listopada. "Oni su eliminirali sve, uključujući taoce", izjavila je, referirajući se na izraelske specijalnu snage. Porat je pritom opisala "vrlo, vrlo jaku unakrsnu vatru" i izraelsko tenkovsko granatiranje, što je dovelo do mnogih žrtava među Izraelcima.
Dok je bila u rukama Hamasovih napadača, Porat se prisjetila: "Nisu nas zlostavljali. Prema nama su postupali vrlo humano... Nitko se prema nama nije ponašao nasilno. Bila sam mirna jer sam znala da mi se ništa neće dogoditi." Dodala je: "Cilj je bio da nas otmu u Gazu, a ne da nas ubiju."
Njezino svjedočanstvo rezonira s onim druge izraelske doseljenice, koja je za Channel 12 prepričala svoje iskustvo kao ratne zarobljenice Hamasa. "Ušli su (u kuću) i kazala sam im da imam tu dvoje djece. Rekli su mi: ‘Ne brini, mi smo muslimani, nećemo vam nauditi.‘ To me iznenadilo ... Jedan od njih je ugledao banane u hladnjaku i pitao me smije li pojesti jednu ... Ostali su dva sata pa otišli. To je to", ispričala je.
Kao što je izvjestitelj za Netanyahuu bliski i24 primijetio tijekom posjeta Be‘eriju, "male i neobične kuće (su) bombardirane ili uništene", a "dobro održavani travnjaci (su) počupani tragovima oklopnog vozila, možda tenka". Ispod ovih ruševina su pronađena mnogobrojna tijela Izraelaca.
"Nakon sulude unakrsne vatre", nastavila je preživjela taokinja Porat, "dvije tenkovske granate ispaljene su u kuću." Nakon što se jedan militantni zapovjednik predao, koristeći je kao živi štit da osigura svoju sigurnost, vidjela je svog partnera kako leži na zemlji, još uvijek živog. Izjavila je da su izraelske snage sigurnosti "nedvojbeno" ubile njega i ostale taoce, dok su rešetali na preostale militante unutra.
A osim tenkova, na kibuce su se sručili i helikopteri. Pilot jednog takvog Apača se u intervjuu za izraelski Mako osvrnuo na mučnu dilemu treba li pucati na automobile koji se vraćaju u Gazu. Znao je da su u mnogim od tih vozila možda izraelski zarobljenici, ali svejedno je odlučio zapucati. "Biram takve mete gdje si kažem da je mala šansa da ovdje pucam i na taoce", rekao je, priznavši da njegova prosudba "nije bila 100 postotna". Njegov kolega se i sam prisjetio težine zadatka: "Našao sam se u dilemi na što pucati, jer ih je jako puno."
Postoje i snimke za koje Times of Israel piše: "Video prikazuje projektile koji pogađaju automobile, kamione, motocikle i ljude koji hodaju, dok pilot izvještava o stotinama naoružanih napadača kako jure u Izrael kako bi napali obližnje zajednice."
Izvješće o eskadrilama Apača koje je izradio izraelski list Yedioth Aharanoth navodi da su "piloti shvatili da postoji ogromna poteškoća u razlikovanju ... tko je terorist, a tko vojnik ili civil" Zato je "stopa paljbe protiv tisuća terorista isprva bila ogromna, a tek u određenom trenutku piloti su počeli usporavati napade i pažljivo birati mete."
Zapovjednik eskadrile objasnio je kako je zamalo napao kuću izraelske obitelji koju su zauzeli Hamasovi militanti. S obitelji unutar nastambe, pilot je "odlučio ispaliti topovski metak 30 metara od kuće, što je bila vrlo teška odluka". "Pucam da ako su trenutno tamo čuju bombe unutar kuće, da shvate da se zna da su tu i s nadom da će otići iz te kuće. I, istinu vam kažem, prošlo mi je kroz glavu da pucam po kući", priznao je.
Uskoro, "piloti Apača su shvatili da moraju preskočiti sva ograničenja" pa su "neki od njih počeli sami, bez odobrenja nadređenih, topovima pucati teroriste". U procesu je projektilima Hellfire razoreno nekoliko kuća i sprženo stotinjak automobila, unutar kojih su živi spaljeni i ljudi.
Izraelske snage sigurnosti također su udarale na Izraelce koji su bježali, a koje su zamijenili za naoružane pripadnike Hamasa. Stanovnica Ashkelona po imenu Danielle Rachiel opisala je kako je skoro ubijena nakon što je pobjegla s glazbenog festivala Nova kada su ga napali militanti iz Gaze. "Kada smo stigli do kružnog toka (kod kibuca), vidjeli smo izraelske sigurnosne snage! Držali smo glave pognute (jer) smo automatski znali da ćemo im biti sumnjivi, u malom natučenom autu ... iz istog smjera iz kojeg su dolazili teroristi. Naše snage su počele pucati na nas! Razbili su nam se prozori", prepričala je Rachiel. Tek kad su na hebrejskom uzviknuli: "Mi smo Izraelci!", pucnjava je prestala, a oni su odvedeni na sigurno.
Neki Izraelci nisu bili te sreće kao Rachiel. Adija Ohanu ustrijelila je izraelska policija u blizini njegove kuće nakon što su ga zamijenili za palestinskog gerilca. “Ubijen je nedužan čovjek na najnemarniji mogući način”, požalila se njegova nećakinja.
Ako je pak izraelska vojska namjerno gađala područja na kojima je znala da se drže zarobljenici, njezine bi akcije samo bile u skladu s nacionalnom Hanibalovom direktivom. Ova vojna procedura je uspostavljena 1986. nakon Sporazum o Džibrilu, u kojem je Izrael zamijenio 1.150 palestinskih zarobljenika za tri izraelska vojnika. Nakon oštre političke reakcije, izraelska vojska izradila je tajnu terensku naredbu kako bi spriječila buduće otmice. Predložena operacija dobila je ime po kartaškom generalu koji se odlučio otrovati radije nego da ga neprijatelj drži u zarobljeništvu.
Posljednja potvrđena primjena Hanibalove direktive dogodila se 01. kolovoza 2014. u Rafahu u Gazi, kada su borci Hamasa zarobili izraelskog časnika, poručnika Hadara Goldina, što je uzrokovalo ispaljivanje više od 2.000 bombi, projektila i granata na to područje, ubivši Goldina zajedno s više od 100 palestinskih civila.
Bez obzira na to ubija li Izrael namjerno svoje zarobljene građane u Gazi ili ne, pokazalo se da su neobično alergični na njihovo trenutačno oslobađanje. Naime, 22. listopada, nakon što je odbio ponudu Hamasa da oslobodi 50 talaca u zamjenu za gorivo, Izrael je rekao "ne" i Hamasovoj ponudi da oslobodi Yocheved Lifshitz, 85-godišnju izraelsku mirovnu aktivisticu, i njezinu 79-godišnju prijateljicu Nuritu Cooper.
Kada je Izrael ipak pristao na njihovo oslobađanje dan kasnije, video je pokazao Liftshitz kako se rukuje s militantom Hamasa i intonira mu "Shalom" (mir), dok ju je ovaj ispraćao iz Gaze. Nešto kasnije, tijekom konferencije za novinare toga dana, upitana zašto je to napravila, Izraelka je ispričala kako su njezini otmičari "postupali prema njoj jako ljubazno".
Tvorci izraelskog javnog mnijenja su tretirali ovaj prijenos oslobađanja starice kao propagandnu katastrofu, a dužnosnici su gunđali da je to što joj je dopušteno javno govoriti bila velika "pogreška".
Ali izraelska vlada zato potiče govore svog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima, Gilada Erdana. Naime, on je, tijekom ekscentrične tirade u zgradi UN-a 26. listopada, ljutito gestikulirao na podiju, vičući da se Izraelci "bore protiv životinja" prije nego što je izvadio papir s QR kodom s natpisom "Skeniraj da vidiš Hamasove zločine". Kod je vodio do jezivih slika spaljenih tijela i pocrnjelih dijelova tijela. No, jedna je prikazivala hrpu potpuno pougljenjenih muških leševa nagomilanih u kontejneru. Bi li se izraelski spasioci i medicinari riješili mrtvih Izraelaca na takav način? Ne bi valjda trebalo sumnjati da su svi Izraelci ubijeni tijekom Hamasovog upada sakupljeni u pojedinačne vreće za tijela i prevezeni u mrtvačnice?
U međuvremenu, brojna videa koja su snimili Izraelci pokazuju kako oskvrnjuju leševe Palestinaca koje su ubile sigurnosne snage; skidaju ih gole, uriniraju po njima i sakate im tijela. Stoga, moglo bi se zaključiti kako se bacanje njihovih trupala u kontejner čini kao esencijalni dio ove politike.
Nešto više od dvanaest sati nakon što je veleposlanik Erdan u UN-u promovirao fotografije navodnih Hamasovih zločina, datoteka na Google disku sadržavala je samo jedan kratki video (koji je sad izbrisan, zajedno s čitavim računom). Među misteriozno nestalim fotografijama bila je i slika kontejnera prepunog spaljenih tijela. Je li izbrisan jer je prikazivao borce Hamasa zapaljene projektilom Hellfire, a ne Izraelce koje je Hamas "spalio do smrti"?
Konačno, samo prošlog tjedna su službeni računi izraelske vlade tweetali određene tvrdnje, samo da bi ih uskoro izbrisali, nakon što su ih korisnici prokazali kao lažne. U jednoj takvoj objavi su bolnice i ambulantna vozila nazvali "legitimnim vojnim ciljevima". Ciljanje takvih objekata, jasno, spada u kategoriju ratnih zločina.
Zatim, tu je video lažne medicinske sestre koja tvrdi da je Hamas preuzeo bolnicu Al-Shifa. Liječnici i medicinske sestre iz te ustanove su izjavili da tu osobu nisu nikada vidjeli u životu, a i mnogi nezavisni izvori su tvrdnju odbacili kao lažnu.
Netanyahuov ured je optužio novinare nekoliko velikih novinskih organizacija - uključujući NY Times, Reuters i CNN - da su "suučesnici" u ubojstvima i otmicama izraelskih vojnika i civila od strane boraca Hamasa, zbog njihove prisutnosti 7. listopada u graničnom području, blizu zone sukoba. Kasnije je stiglo priznanje da je ova optužba bila lažna.
Izraelska ambasada je objavila snimku s lažnim prijevodom, koji sugerira da uplakana starica iz Gaze krivi Hamas za masakr nad Palestincima. "Mi smo zarobljenici Hamasa", lažno su prenesene riječi unesrećene Palestinke.
Izraelska vlada objavila je fotografiju koja navodno prikazuje žrtvu silovanja od strane militanata Hamasa na glazbenom festivalu Nova. Međutim, otkriveno je kako je slika nastala prije 7. listopada, a na jednoj japanskoj web stranici je opisana kao "prekrasne kurdske vojnikinje ubijene na bojnom polju". Ta objava datira iz svibnja 2023. godine.
Službeni izraelski X račun IsraelArabic je izbrisao grafiku koja je prikazivala Gazi, Zapadnu obalu, ali i sirijski Golanske visoravni kao esencijalne teritorije Izraela.
Izraelska vojska je također bila primorana ukloniti svoju lažnu tvrdnju da Izrael "olakšava opskrbu humanitarnom pomoći civilima Gaze".
Svim ovim javnim sramoćenjima unatoč, izraelski režim ne posustaje sa širenjem dezinformacija. Tako je prekjučer glasnogovornik IDF-a prezentirao nasumični zidni kalendar u bolnici Rantisi kao "dokaz" o "popisu držača talaca" s "imenima terorista". Koliko je ova tvrdnja suluda pokazuje činjenica da jedino što piše na ovom kalendaru - doslovno - su dani u tjednu.
A IDF je izbrisao i "uvjerljive dokaze" o "Hamasovom stožeru" u Al-Shifi, nakon što je video postao predmet ismijavanja na društvenim mrežama. Na njemu, naime, nema središnjeg zapovjedništva, nema tunela i nema talaca. "Pronađeni" su samo osam zahrđalih AK-47 punih prašine, laptop i CD-ovi i to nakon cjelodnevne temeljite potrage, ispitivanja i otmica.
Čak je i dopisnik Sky Newsa rekao da "ne postoji ništa što bi potvrdilo priču izraelske vojske o pronalasku vojne opreme unutar bolnice Al-Shifa u Gazi."
A kako bi zadržao (kakvu-takvu) kontrolu nad propagandnim aparatom, Izrael je stranim medijima zabranio izvještavanje iz Gaze - osim ukoliko IDF ne koordinira objave koje će se emitirati. Također je uveo dugotrajne blokade internetskih i mobilnih komunikacija, ali i ubio je preko 40 palestinskih novinara i medijskih djelatnika.
Toliko o "jedinoj demokraciji na Bliskom istoku", kao i njenim zapadnim partnerima.