Bivši predsjednik čuvene njemačke savezne obavještajne službe, BND-a, uhićen je u sklopu istrage koja bi mogla prerasti u jednu od najvećih obavještajnih afera u poslijeratnoj njemačkoj povijesti. Protiv Augusta Hanninga, objavili su vodeći njemački mediji, savezno državno odvjetništvo vodi istragu zbog sumnji na špijunažu, pribavljanje državnih tajni, pokušaj veleizdaje i djelovanje u korist stranih obavještajnih službi.
Prevedeno na novinarski jezik, čovjek koji je upravljao BND-om od prosinca 1998. do studenoga 2005. godine, a potom obnašao i dužnost državnog tajnika u Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova sve do 2009., tereti se za prodaju povjerljivih obavještajnih podataka neprijateljskim stranim silama. Premda mediji izrijekom ne navode kojima, očito se radi o Ruskoj Federaciji. Policijske snage uhitile su ga u bavarskom okrugu Bad Tölz-Wolfratshausen, a istovremeno je u Steinfurtu, u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, uhićen njegov nekadašnji šef ureda i bliski suradnik, u javnosti identificiran kao Manfred D., kojeg se tereti za pomaganje i podržavanje Augusta Hanninga u pokušaju veleizdaje te za špijunažu.
Prema navodima njemačkog Saveznog tužiteljstva, dvojica osumnjičenika sklopila su tajni dogovor još 2010. godine. Manfred D., koji je na visokim pozicijama unutar BND-a bio dugi niz godina, sustavno je iz službe izvlačio povjerljive materijale. Sumnja se da je Hanning od njega otkupio više od 2000 klasificiranih dokumenata visoke razine tajnosti. Prema izvješćima Deutsche Wellea, Hanning je prikupljene obavještajne podatke nastojao iskoristiti i preprodati u sklopu svojih privatnih konzultantskih aktivnosti i poslovnih mreža.
Trag koji je doveo do operacije razotkrivanja detektiran je posve sporednim kanalom, tijekom prošlogodišnjih policijskih pretresa u sklopu istrage povezane s njemačkom poduzetnicom Christinom Blockom. U tom su slučaju istraživači naišli na digitalne tragove neobjašnjivog odljeva dokumenata iz samoga vrha obavještajnog sustava.
Nakon uhićenja, osumnjičenici se izvode pred sud radi određivanja istražnog zatvora. Dok BND i njemačka vlada provode hitne revizije kako bi utvrdili točan opseg kompromitiranih podataka, pad čovjeka koji je sedam godina stajao na samom čelu njemačke obavještajne arhitekture ostaje bez presedana. Tijekom glavnine mandata Augusta Hanninga na čelu Savezne obavještajne službe (BND-a), od prosinca 1998. do studenoga 2005. godine, dužnost njemačkog kancelara obnašao je Gerhard Schröder, čelnik tadašnje koalicijske vlade socijaldemokrata i Zelenih. Kad je Hanning krajem 2005. napustio BND te postao državni tajnik u Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova pod ministrom Wolfgangom Schäubleom, vlast je na njemačkoj saveznoj razini bila preuzela Angela Merkel. U novoj je ulozi u ministarstvu Hanning ostao sve do svog odlaska u mirovinu 2009. godine.
Razdoblje Hanningova upravljanja BND-om pod Gerhardom Schröderom obilježile su dvije ključne geopolitičke okolnosti. S jedne strane, to je bilo doba intenzivnog političkog i gospodarskog približavanja Berlina i Moskve u sklopu takozvanog strateškog partnerstva, pri čemu je Schröder izgradio iznimno bliske osobne i poslovne veze s Vladimirom Putinom te je postavio temelje za energetski plinski projekt Sjeverni tok. S druge strane, teroristički napadi na SAD 11. rujna 2001. potpuno su preoblikovali rad BND-a, posebno nakon saznanja da je takozvana Hamburška ćelija Al-Qa‘ide djelovala s njemačkog tla, zbog čega je Hanning morao iz korijena reorganizirati njemački obavještajni aparat i uspostaviti iznimno blisku suradnju s američkim službama.
Upravo zbog te povijesne pozadine i političkog konteksta, današnji skandal s hapšenjem Hanninga nosi ogromnu političku težinu. Schröderova kancelarska era ostala je zapamćena po tome što su mnogi visoki dužnosnici iz tog vremena nakon odlaska iz državnog sektora prešli u privatne konzultantske vode ili poslove povezane s istočnim kapitalom i ruskim energetskim divovima.
Sumnje da je čovjek koji je sedam godina vodio vanjsku obavještajnu službu, a potom upravljao i cjelokupnim sigurnosnim aparatom zemlje, u privatnom sektoru trgovao s više od dvije tisuće klasificiranih dokumenata iz samog vrha BND-a predstavlja najveći institucionalni potres u novijoj njemačkoj povijesti. Slučaj je otvorio bolno pitanje u kojoj je mjeri sama politička elita koja je desetljećima oblikovala njemačku i europsku sigurnosnu politiku ostala kompromitirana i nakon napuštanja državnih dužnosti.
Bivši njemački socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder još uvijek uživa iznimno povlašten status u Rusiji, a taj se odnos održao čak i u kontekstu suvremenih geopolitičkih zbivanja. Njegov poseban položaj u Moskvi temelji se na dugogodišnjem osobnom prijateljstvu s Vladimirom Putinom, koje datira još iz vremena dok je Schröder bio njemački kancelar. Putin ga je javno opisivao kao poštenog i pouzdanog partnera, a u ruskim državnim medijima Schröder se redovito prikazuje kao rijedak primjer pragmatičnog zapadnog državnika koji dobro razumije ruske strateške i energetske interese. Nakon odlaska s čela njemačke vlade 2005. godine, Schröder je taj status kapitalizirao kroz visoko plaćene pozicije u samom vrhu ruskog energetskog sektora. Godinama je obnašao dužnosti predsjednika dioničarskog odbora tvrtke Sjeverni tok, bio čelnik nadzornog odbora Sjevernog toka 2 i predsjednik upravnog odbora najveće ruske naftne kompanije Rosnjeft.
Schröder je čak bio nominiran i za poziciju u upravi ruskog Gazproma.
Iako je zbog pritiska njemačke i europske javnosti i prijetnji sankcijama 2022. godine morao napustiti svoje službene funkcije u Rosnjeftu i Sjevernom toku, Schröderov neformalni utjecaj i pristup u Rusiji ostao je neupitan. Nastavio je održavati izravne kontakte s vrhom u Moskvi, uključujući i osobne susrete s Putinom u Rusiji. Zbog svojih bliskih veza s Kremljem, Schröder je u Njemačkoj doživio gotovo potpunu političku i društvenu izolaciju. Oduzeti su mu službeni uredi i osoblje koje mu pripada kao bivšem kancelaru, Socijaldemokratska stranka (SPD) distancirala se ritualno od njega, a ostao je i bez nekoliko počasnih doktorata i titula počasnog građanina. Unatoč tome, u očima službene Moskve Schröder i dalje uživa tretman uglednog gosta i ključnog "mosta" prema njemačkim poslovnim i političkim krugovima. Je li i Schröderov šef BND-a bio upleten u iste mreže?
Prema izvješćima njemačkih istraživačkih medija (WDR, NDR, Süddeutsche Zeitung), među dokumentima koje je Hanning pribavljao i koristio za svoje privatne konzultantske usluge nalazile su se i tajne procjene BND-a vezane uz ruske vojne i političke aktivnosti, energetska pitanja te događanja na istoku Europe. Istraga tek službeno provjerava jesu li povjerljive informacije, brifinzi i analize namijenjene Uredu saveznog ureda BND-a preko Hanningovih privatnih konzultantskih kanala ili posredničkih mreža završili u rukama ruskih obavještajnih struktura, no gdje ima dima očito ima i neke vatre.
Činjenica je da je Hanning svoju karijeru na čelu BND-a i u Ministarstvu unutarnjih poslova gradio u doba Gerharda Schrödera i Angele Merkel, kada su njemačko-ruske obavještajne i energetske veze bile iznimno intenzivne. Indikativno je i da je nakon odlaska u mirovinu 2009. godine bio aktivan u međunarodnom obavještajnom savjetovanju i sjedio u nadzornom odboru Norvik banke, čiji su vlasnici i poslovanje bili usko povezani s ruskim kapitalom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....