Može li se, usprkos popularnosti, legitimno zabraniti djelovanje suspektnoj političkoj stranci koja javno zagovara protuustavne vrijednosti u jednoj demokratskoj zemlji? Dobar dio Nijemaca misli da itekako može: ne samo što misli, nego se na tome i radi. Trenutno najveća oporbena snaga u Bundestagu, kontroverzni i isključivi AfD (Alternativa za Njemačku), brojnim je rasističkim, profašističkim i segregacijskim provokacijama u kampanji za regionalne izbore, čini se, ozbiljno povukao vraga za rep i isprovocirao najave zahtjeva za zabranom. Politički i pravni stručnjaci u Njemačkoj naveliko raspredaju o posljedicama takve diskvalifikacije ove radikalno desne stranke iz izborne utakmice, kao i o mogućim (još gorim) posljedicama propuštanja takve pravodobne odluke.
Da demokratska Njemačka s priličnom zabrinutošću prati uspon krajnje desnice na vlast, dokazuje i članak koji je u kolovozu objavio čelnik Njemačkog policijskog sindikata Sven Hüber. Hüber je, citirajući njemački Ustav koji navodi da je dužnost policije "braniti se od svake opasnosti koja prijeti postojanju temeljnog režima slobode i demokracije", pozvao svoje kolege u saveznoj državi Saska-Anhalt da budu spremni odbiti zapovijedi potencijalne regionalne vlade AfD-a ako uvide da su u koliziji s demokratskim načelima. Isto su pitanje javno otvorili i socijaldemokrati (SPD), stranka koja vlada Njemačkom u koaliciji s Kršćanskim demokratima (CDU) i Kršćansko-socijalnom unijom (CSU). U listu Die Zeit potpredsjednik socijaldemokrata Lars Klingbeil konstatira kako su brojni neovisni akademici već zaključili da AfD planira uništiti demokraciju i vladavinu prava. Njihova zabrana nije više samo opcija, poručio je, "nego demokratska obveza zaštite naše zemlje".
Zaključci osam njemačkih neovisnih pravnika iz lipnja, koje je predstavilo Društvo za prava na slobodu, doista je zaključilo da se AfD posve uklapa u članak Ustava koji glasi: "Stranke koje svojim ciljevima ili ponašanjem svojih članova nastoje iskriviti ili ukinuti temeljni režim slobode i demokracije ili ugroziti postojanje Savezne Republike Njemačke, neustavne su." Stručna ekspertiza je prikupila više od 2500 dokaza, uključujući stranačke dokumente, izjave stranačkih dužnosnika i objave na društvenim mrežama, koje jasno potkrepljuju da je posrijedi stranka koja namjerno i svjesno radi na uništavanju liberalnog demokratskog poretka. AfD je u brojnim istupima izričito obećao da će, ako dođe na vlast, progoniti političke protivnike, muslimansko stanovništvo, Nijemce stranog podrijetla, kao i LGBTQ+ zajednicu.
No, usprkos takvim jasnim upozorenjima, uspon AfD-a na vlast čini se neizbježnim. To je naročito razvidno u saveznoj državi Saska-Anhalt, gdje se izbori održavaju u rujnu i gdje, prema anketama, Alternativa za Njemačku ima šanse čak osvojiti i apsolutnu, tj. dvotrećinsku većinu. Mogla bi lako pobijediti i na rujanskim izborima u Mecklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji. A oluju koja dolazi neće spriječiti nikakva upozorenja ustavnih stručnjaka.
Baš ovi rujanski izbori, na kojima se bira i izvršna vlast u Berlinu, oživili su inicijative da savezna vlada ili parlament podnesu zahtjev Ustavnome sudu za zabranu AfD-a. Ovlasti za takav čin pripadaju njemačkoj izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, a ako je riječ o inicijativi Bundestaga, potrebna je samo obična većina glasova. Glavna prepreka ovoj akciji zasad je oštro protivljenje CDU-a, konzervativne stranke prilično nesposobnog demokršćanskog kancelara Friedricha Merza. Nepoznato je ima li Merz kakvu skrivenu računicu za možebitnu buduću koaliciju s pronacističkom ultradesnicom, no bez CDU-a ne može se skupiti većina za upućivanje inicijative Ustavnom sudu.
Službeni stav CDU-a je da bi hipotetska zabrana AfD-a malo toga riješila i da je puno bolje politički se boriti protiv njihovih mrzilačkih ideja. Argumente kršćanskih demokrata elaborirao je zastupnik Christoph Ploss: "Ustavne prepreke zabrani neke političke stranke su složene i brojne, a postupak zabrane, posebno ako se naposljetku pokaže neuspješnim, dodatno bi ojačao mit o žrtvi koji ionako potiče AfD."
Zapadna Njemačka je, međutim, u svojoj novijoj povijesti ipak uspješno zabranjivala neke političke organizacije. Savezni ustavni sud zabranio je 1952. stranku SRP, koja se smatrala izravnom nasljednicom nacističkog NSDAP-a, a 1956. proglasio je ilegalnom i Komunističku partiju Njemačke. Zadnji pokušaj zabrane političke stranke u Njemačkoj datira iz 2017., no nije bio plodonosan: Ustavni sud odbio je zabraniti NDP, krajnju desničarsku stranku neonacističkih nagnuća, premda je zaključio da imaju neustavne stavove, ali ih nije smatrao prevelikom prijetnjom demokraciji. Kad je riječ o AfD-u, koji je trenutno po svim anketama u vrhu popularnosti među građanima u Njemačkoj, ne može se baš zaključiti da opasnost nije više nego bjelodana.
U srpnju je više od tisuću licenciranih njemačkih odvjetnika potpisalo javno pismo upućeno vladi i Bundestagu u kojem se od njih traži da upute zahtjev za zabranom AfD-a Ustavnome sudu. Dopis je sastavila odvjetnička udruga, pozivajući se na pravnu analizu koja sadrži sasvim dovoljno dokaza za takvu akciju. I njemačka unutarnja obavještajna služba, Ured za zaštitu Ustava, podnijela je 2025. godine izvješće Bundestagu u kojem je zaključila da je AfD nedvojbeno "desničarska ekstremistička" stranka. Ta im je oznaka i omogućila praćenje sastanaka i aktivnosti ove organizacije. Međutim, njemačko pravosuđe je prošle veljače odbacilo tu prosudbu službe za ustavni poredak. Sudac je u presudi naglasio da dovoljno dokaza potkrepljuje procjene da se AfD bavi naporima protiv demokratskog i liberalnog poretka, ali je dometnuo i kako to nije "unaprijed smišljena strategija same organizacije, već niz masovnih radnji koje spontano poduzimaju neki od njezinih članova".
Da zabrana AfD-a nije trajno rješenje, tvrdi i Victoria Gulde, stručna autorica u zakladi "Amadeu Antonio", koja je dobila ime po državljaninu Angole ubijenom u njemačkom rasističkom napadu krajnje desnice. Gulde smatra da njihovu zabranu treba zahtijevati, no drži da će i u tom slučaju temeljni problem u Njemačkoj i dalje postojati. Mogu se zabraniti stranačke strukture i pravo ultradesničara na parlamentarne dužnosti i plaće, upozorava, no ti ljudi kao političari neće nestati iz zemlje, kao ni milijuni birača koji zastupaju antidemokratske stavove. AfD nije uzrok jako dubokog problema, nego samo simptom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....