Američke snage u blizini Hormuškog tjesnaca pokrenule su u srijedu teške napade na iranske ciljeve, nakon što je republikanski predsjednik proglasio privremeni mirovni sporazum s Teheranom okončanim. U međuvremenu, Iranska revolucionarna garda objavila je da je napala dvije američke baze u Kuvajtu i još dvije u Bahreinu. Vrzino kolo razaranja i ubijanja na Bliskom istoku se nastavlja: čini se sve zornijim da Donald Trump u Iranu dobiva svoj vječni rat iz kojega nikako ne zna izaći, svojevrsnu svoju "Ukrajinu".
"Po nalogu vrhovnog zapovjednika, snage Središnjeg zapovjedništva započele su dodatne napade na Iran kako bi dodatno umanjile njegovu sposobnost ugrožavanja slobode plovidbe u Hormuškom tjesnacu", kratko je priopćilo Središnje zapovjedništvo vojske SAD-a. Sjedinjene Države smatraju Iran odgovornim za neopravdanu agresiju na trgovačke brodove i civilne posade koji slobodno plove vitalnim međunarodnim plovnim putem. Iranski mediji izvijestili su da su američki zračni napadi prvenstveno ciljali područja duž južne obale ove zemlje, od Hormuškog tjesnaca do Omanskoga zaljeva. Među pogođenim lokacijama bili su najveća iranska luka, Bandar Abbas, kao i gradovi Konarak i Čabahar blizu granice s Pakistanom.
Najnoviji sukob dviju zemalja najozbiljniji je otkako su prošli mjesec potpisale memorandum o razumijevanju, kojim su privremeno okončale rat i započele pregovore o trajnom mirovnom sporazumu. Povod ponovnome rasplamsavanju neprijateljstava zbio se u ponedjeljak, kad je Iran napao najmanje tri trgovačka broda koja su prolazila Hormuškim tjesnacem, a koja su bila povezana sa saudijskim, emiratskim i katarskim interesima. Sjedinjene Države ubrzo su objavile da povlače svoje odobrenje za međunarodnu prodaju iranske nafte, jednu od koncesija koje je Teheran dobio u bilateralnom sporazumu. U utorak navečer uslijedila je i oružana eskalacija: Sjedinjene Države bombardirale su više od 80 spomenutih ciljeva u Iranu.
Iz Ankare u Turskoj, gdje se u ponedjeljak i utorak održao samit NATO-a, Trump je izjavio da će se ofenziva "uskoro nastaviti". Na pitanje je li primirje završeno i je li memorandum o razumijevanju postao bezvrijedan, odgovorio je: "To je vrlo zanimljivo pitanje. Za mene, da, mislim da je gotovo. Ne želim više imati posla s njima (Irancima); oni su hrpa ološa. Predvode ih bolesni ljudi. Oni su divljaci, nasilnici. A da imaju nuklearno oružje, upotrijebili bi ga. Što se mene tiče, sve je gotovo. Gubitak je vremena baviti se njima. Oni su lažljivci, i ludi su."
U skoroj poruci na društvenoj mreži Truth predsjednik SAD-a je ponovio da su bombaški napadi u srijedu bili odmazda za napade na brodove u Hormuzu u ponedjeljak. Međutim, nekoliko sati kasnije, na konferenciji za novinare u Ankari, Trump je donekle ublažio svoje izjave, naznačivši da, umjesto konačnog prekida, ipak želi poslati poruku upozorenja koju će Iran razumjeti. Precizirao je da će budući napadi "vrlo brzo završiti" i naglasio: "Ne tražimo nešto dugotrajno." Izrazio je i nadu kako ne vjeruje da će pravi rat ponovno početi, no njegove verbalne piruete nisu baš slijepo pratili trendovi na tržištima, koja su trenutačno kolabirala odmah nakon obnove neprijateljstava. Ibex je pao za dva posto, a cijena sirove nafte porasla je za šest posto.
Razmjena vatre između dvaju ljutih neprijatelja svakako je ponovno potaknula globalne strahove o propasti bliskoistočnog mira i memoranduma o razumijevanju, dokumenta koji je ipak uspostavio kakav-takav plan za postizanje konačnog sporazuma na temelju dogovora o najurgentnijim točkama: iranskom nuklearnom programu i budućnosti plovidbe Hormuškim tjesnacem. Osim izraelskog ratnog moloha Benjamina Netanyahua, vjerojatno trenutno ne postoji nitko u svijetu kojega raduje ovakav povratak u ratno stanje. Memorandumom su obje zemlje bile dale sebi 60 dana, sve do 21. kolovoza, za izradu trajnoga mirovnog sporazuma. Premda se taj cilj činio vrlo ambicioznim i u vrijeme potpisivanja dokumenta 17. lipnja, sada se čini daljim nego ikad, a Trumpove izjave potvrdile su neugaslo iransko-američko neprijateljstvo i nepovjerenje.
Mohamed Bagher Ghalibaf, predsjednik iranskog parlamenta koji je predvodio teheranski pregovarački tim, optužio je u srijedu Sjedinjene Države za kršenje primirja. Ghalibaf nije spomenuo samo najnovije američke vojne napade, nego i ponovno uvođenje naftnog embarga Teheranu, kao i izraelske najnovije napade u Libanonu, zemlji koju je Iran inzistirao uključiti u mirovni memorandum iz lipnja. "Era zastrašivanja i iznude je završena", napisao je Ghalibaf na platformi X, dodavši: "Nećemo odustati."
Memorandum o razumijevanju predviđao je postupno ukidanje ekonomskih sankcija protiv Irana i odmrzavanje iranskih sredstava u trećim zemljama, kao i stvaranje fonda za obnovu Irana od najmanje 300 milijardi dolara. Washington tvrdi da će se te mjere provoditi u fazama i samo ako Teheran pokaže spremnost na suradnju. Amerika također inzistira i na tome da neće osobno pridonositi fondu za obnovu Irana. Nadalje, propisuje da će Hormuški tjesnac ostati otvoren bez cestarina tijekom idućih 60 dana predviđenih za pregovore dviju zemalja.
Nakon što je četrnaest točaka dokumenta objavljeno, analitičari i stručnjaci za ugovorno pravo uglavnom su zaključili kako su mirovni uvjeti znatno povoljniji za Iran nego za Sjedinjene Države, jer Teheran memorandum dobiva opipljive ekonomske koristi. Washington, ocijenili su, dobiva samo ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, koji je ionako bio otvoren do početka rata, i obvezu Teherana da neće razvijati nuklearno oružje, što je također već imao. Islamska Republika je, podsjetimo, potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i oduvijek je tvrdila da ne želi steći atomsku bombu. U slučaju Hormuza, njegovo ponovno otvaranje bez naplate također je definirano samo kao privremeno, a Iranu je ostavljena mogućnost naknadnoga uvođenja putarina nakon završetka razdoblja pregovora.
Geopolitički kovitlac u kojem se Donald Trump našao ponovnim rasplamsavanjem sukoba s Teheranom sve neodoljivije podsjeća na stratešku zamku u koju je Vladimir Putin upao pokretanjem invazije na Ukrajinu. Iako se radi o potpuno različitim akterima, ideologijama i geografskim područjima, strukturni elementi oba sukoba otkrivaju zapanjujuće sličnosti, to više što se američka intervencija pretvara u iscrpljujući i naizgled vječni rat bez jasnog izlaza.
Glavni zajednički nazivnik između Trumpova Irana i Putinove Ukrajine jest pogrešna procjena o lakom nametanju volje. Baš kao što je Moskva vjerovala u brzi kolaps suparničke strane i laku pregovaračku pobjedu pod vlastitim uvjetima, tako je i Trumpova administracija potpisivanjem lipanjskog memoranduma lakonski povjerovala da je ekonomskim i vojnim pritiskom trajno stjerala Teheran u kut. Međutim, umjesto kapitulacije, obje su velesile naišle na asimetričan, ali iznimno žilav otpor. Iran je kroz sabotaže trgovačkih brodova i brze raketne odgovore Revolucionarne garde u Kuvajtu i Bahreinu vrlo brzo iskazao spremnost i na maksimalnu eskalaciju, dokazujući da ga se ne može lako disciplinirati konvencionalnim prijetnjama.
Oba sukoba karakterizira i gubitak kontrole nad njihovim ekonomskim posljedicama, i u oba slučaja dio cijene kroz krizu energenata plaća i cijeli svijet. Putin je pokrenuo rat otvoreno računajući na energetsku ucjenu, a dugoročno je izazvao globalno preslagivanje tržišta i duboku nestabilnost, te energetsku krizu, koja je sad zahvatila samu Rusiju. Slično tome, i Trumpove verbalne eskapade – od agresivnih uvreda o "divljacima" do paničnoga ublažavanja izjava kad shvati globalne potrese nakon raketnih napada – također razotkrivaju njegovu nemoć pred silama tržišta.
Konačno, ključna paralela leži u političkoj nemogućnosti povlačenja iz ratova u koje se odveć olako upustilo. Za Putina bi povlačenje iz Ukrajine sada značilo abdikaciju i politički slom, dok za Trumpa odustajanje od maksimalističkih zahtjeva prema Iranu predstavlja gubitak kredibiliteta pred jastrebovima poput Netanyahua, ali i onima u njegovoj vlastitoj Republikanskoj stranci. Zbog svega toga i Washington i Moskva ostaju do daljnjega zarobljeni u vlastitim doktrinama moći, gdje svaki pokušaj privremenog primirja služi tek kao predah prije nove eskalacije, a stvarni izlaz iz sukoba sve zornije postaje nemoguća misija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....