StoryEditorOCM
SvijetVELIMIR ŠONJE

Europljani spuštaju kamatne stope, ali Amerikanci i dalje po svome. Zašto se FED odlučio na drugačiju igru?

Piše Velimir Šonje
24. lipnja 2024. - 13:47

Nedavno je bio zanimljiv dan na financijskim tržištima, što je čest slučaj kada zasjeda FOMC (Federalni odbor za operacije na otvorenom tržištu), za razliku od predvidive dosade Eurosustava (ECB-a). 

ECB je isporučio anti-događaj, ali ima važnijih vijesti: o ulozi očekivanja

Pričanje priče zahtijeva povratak na kraj prošle i sam početak ove godine. Tada su tržišta iz nepoznatog razloga bila uvjerena da slijedi brz, uvjerljiv pad kamatnih stopa s razine od 5,25-5,50%. Jer, inflacija tek što nije bila pala na 2%, a gospodarski rast je, navodno, bio jako usporavao. Tako su barem mislili sudionici na tržištima (većinom) i takva su očekivanja (o važnosti očekivanja također možete konzultirati prošlotjedni tekst) formirana prije nego što je FED u prosincu 2023. objavio mitski dot-plot (točkasti graf) na kojem javnost može očitati što članovi FOMC-a očekuju da će se događati s kamatnim stopama u budućnosti. Objava dot-plota nakon sjednice u prosincu prošle godine učvrstila je prevladavajuće uvjerenje o skorom smanjenju kamatnih stopa jer je medijan očekivanog raspona kamatnih stopa za 2024. bio na 4,50-4,75%. Dakle, sami kreatori monetarne politike očekivali su, u prosjeku, 3 koraka za po 25 baznih bodova prema dolje do kraja 2024. A ako oni sami tako vide budućnost, tko smo mi da znamo bolje od njih, pogotovo kad je takva najava u skladu s našim očekivanjima? Gotovo svi su bili uvjereni da prvi korak prema dolje slijedi već u ožujku.

Ne samo da u ožujku nije došlo do prvog smanjenja kamatnih stopa, nego ga nema ni danas, tri mjeseca kasnije. Na jučerašnjoj sjednici FOMC-a kamatne stope su ostavljene na sada već gotovo godinu dana cementiranih 5,25-5,50%. Uz sljedeće obrazloženje: američko gospodarstvo je u vrlo dobrom stanju, agregatna potražnja je u prvom kvartalu rasla istim tempom kao u drugoj polovini 2023., a zadnje očitanje inflacije za svibanj i dalje pretjerano strši iznad ciljanih 2% (zadnje očitanje cijena na malo: 3,3% na godišnjoj razini). Zato kamatne stope ostaju tu gdje jesu.

I ne samo to; objavljen je novi dot-plot koji, vraže, pokazuje da članovi FOMC-a očekuju samo jedno smanjenje kamatnih stopa u preostalome dijelu ove godine. Ne samo da nije počelo ni u ožujku, ni u lipnju, nego su i očekivanja mogućeg smanjenja kamatnih stopa evoluirala s 3 na svega 1 očekivano smanjenje za ovu godinu.

Tržišta su u početku naizgled mirno ispratila sjednicu. Glavni razlog leži u objavi inflacije za svibanj (3,3% na godišnjoj razini ali 0,0% u odnosu na travanj). Niža inflacija od očekivane osokolila je tržišne sudionike u očekivanju da inflacija – prije ili kasnije, ali već ove godine – izlazi iz menija ključnih tema u SAD-u. Ako se vjeruje u to, onda

 sjednica FED-a – za koju se ionako već očekivalo da neće dovesti do smanjenja kamatnih stopa – nije ni bitna. U skladu s ovom interpretacijom, dolar je pao s 1,077 u vrijeme buđenja Amerikanaca, do 1,085 za euro prije objave odluka sa sjednice. S&P 500 je na početku trgovanja odlučio testirati prag od 5.400 – prema gore. U večernjim satima 12. lipnja trgovanje u SAD-u još nije završeno i indeksi se kreću malo ispod dnevnog maksimuma, no važniji je dolar koji je nakon objave FED-ove odluke i dot plota ponovo počeo jačati i čini se kao da ima namjeru testirati prag od 1,08. To nije ništa spektakularno što se tiče promjena, dan je, naposljetku, počeo s jačim dolarom, ali ipak, ako ništa drugo, možemo reći da je bio obilježen time što je FED ohladio frenetično zagrijavanje financijskih tržišta koje se osjećalo prije Powellove presice. Da je dot-plot ostao na tri smanjenja u preostalomu dijelu 2024. i/ili da je Powellova retorika na presici bila golublja poput one u prosincu prošle godine, prilično sam siguran da bi uzlet dionica i eura bio nastavljen, a ne prekinut prema kraju dana.

Poruke presice dižestirat će se narednih sati i dana. Tržišta i FED u ovom trenutku nisu pomireni iz razloga koje je Powell višekratno i vrlo strpljivo pokušavao objasniti, a mogu se svesti u dvije rečenice: „We tend to look at the totality of data.“ i „We are driven by inflation forecasts.“. Naime, tržišta su se jučer usredotočila na jedno očitanje indeksa cijena koje je bilo bolje od očekivanja, a FED se usredotočio na ukupnost podataka o stanju u gospodarstvu i na svoje srednjoročne projekcije inflacije. Zbog toga se FED i tržišta jučer nisu najbolje razumjeli.

U srpnju još nećemo znati tko je jučer bio u pravu – tržišta koja misle da je inflaciji iznad 2% kraj blizu, ili FED, koji je oprezniji – toliko oprezniji da je čak i podigao prognozu inflacije do kraja godine. Kakvi god podaci pristignu do sljedeće sjednice na kraju srpnja ne vjerujem da u mjesec i po dana može doći do radikalnog zaokreta u stavu Odbora.  Zato mislim da se u srpnju kamatne stope neće mijenjati. A onda se i u Americi ide malo na odmor, pa ide okupljanje guvernera u legendarnom Jackson Holeu u kolovozu. Powell će u tom redovitom govoru naznačiti pogled na rujansku sjednicu koja će biti nova „odlučujuća“ (održat će se 18. rujna): tržišta su uvjerena da tada kreće pad, a FOMC očito želi što dulje držati karte skrivene. Ne zbog neke ludo sofisticirane strateške igre, već zbog toga što, jednostavno, nije dovoljno siguran. Powell to savršeno komunicira na presicama. U stanju je „prodati“ i nesigurnost kao sigurnost, što je posebna vještina. Koga god zanima monetarna politika i općenito makroekonomska politika, preporučam gledanje presica u FED-u, jer one su toliko sadržajnije i poučnije od presica u ECB-u da bi ih studenti trebali redovito gledati i komentirati sa svojim profesorima.

Mislim da sam već pisao o tome, ali još jednom ću u zaključku ovoga teksta (najbolje je sada kliknuti na gornju poveznicu i barem napreskokce pratiti presicu): ona vrata desno s vidljivim amortizerom na dovratku kao da su izašla iz nekog prastarog holivudskog filma; cijeli setup – stolovi, stolci, blizina Powella i novinara u maloj dvorani i FED-ova PR-ovka koja se ponaša opušteno i diskretno da bolje ne može – sve to više podsjeća na presicu nekog pomoćnika ministra kulture u zemlji u razvoju nego na ključnu presicu u najmoćnijoj financijskoj instituciji na svijetu; uvod je kratak i već u osmoj-devetoj minuti ide se na pitanja; pitanja i odgovori su više kao rasprava o seminaru na faksu – vrlo otvoreni, bez osjećaja da se nešto krije, i sve se pokušava strpljivo objasniti, a pitanja su iznimno artikulirana i bez ikakve inhibicije ili osjećaja distance moći, sušta suprotnost svemu u Europi (ne mislim samo na ECB); Powell ima (ne slučajno) „ljudsku“ pojavnost – izgleda više kao direktor male industrijske firme s juga Mađarske nego kao šef FED-a: košulja s demode špic-kragnom, malo prhuti na ne baš idealno skrojenom odijelu, i isto tako demode i ne baš idealno svezana kravata u uzak čvor odudaraju od uobičajene slike centralnih bankara. Možda je sve to tako sračunato od strane nekog maga PR-a, ali nema toga maga koji može izmisliti autentičnost kad je čovjek sam protiv svih, kao što je to slučaj u FED-u. A Powell izgleda autentično; iako je po struci pravnik, pa se čovjek mora zapitati što on tamo uopće radi, volio bih mu čestitati koliko je makroekonomike u životu uspio naučiti. Neki ne nauče toliko ni s doktoratom iz ekonomije, piše Ekonomski lab

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. srpanj 2024 07:32