Vijest o povećanju kreditnog rejtinga Hrvatske iz kategorije BBB+ u A- odjeknula je pozitivno iako je bila očekivana. Uglavnom se tumači kao svojevrsni pečat kvalitete gospodarskih politika i financijskog stanja zemlje. U našem slučaju ima osobitu važnost jer se dogodio prijelaz dubokoga gliba koji odvaja brojne razrede koji počinju slovom B od isto tako brojnih razreda koji počinju slovom A.
Kao što je netko napisao na društvenim mrežama, „Ovo je potvrda da smo ušli u prvu ligu.“. Kako bolji rejting od Hrvatske sada ima još 39 država, mogli bismo reći da ovo jest ulazak u prvu ligu ako postoji i Premier liga, koja je još jako daleko.
U svakom slučaju, ovo je izvrsna vijest. No, hajdemo zagrebati ispod površine.
Što misle u Standard & Poor’s?
Izgledi koji se kao privjesak prikvačuju uz svaku slovnu oznaku i predznak plus ili minus, označeni su pozitivno. To znači da u Standard & Poor’s službeno vide šansu za daljnji rast rejtinga. Sama vodeća rejting agencija u priopćenju ističe četiri ključne točke:
► Sve dublja međunarodna integracija dovodi do institucionalnog napretka.
► U razdoblju 2024.-2027. očekuje se prosječna godišnja stopa rasta realnog BDP-a po relativno visokoj stopi od 3%.
► Vlada provodi reforme koje imaju potencijal povećati produktivnost i konkurentnost gospodarstva, što je osobito važno u svjetlu negativnih demografskih trendova.
► Izgledi su pozitivni, što znači da bi Agencija mogla povećati rejting u naredne dvije godine ako se aktualni trendovi nastave. To se posebno odnosi na: (a) fiskalnu konsolidaciju, (b) diversifikaciju izvora rasta prema većem broju sektora i (c) održanje viška na tekućem računu bilance plaćanja, što bi Hrvatsku moglo transformirati iz položaja zemlje neto međunarodnog dužnika u neto međunarodnog kreditora.
Povijest hrvatskog rejtinga i mjesto u EU
Hrvatska nikada u povijesti nije imala ovako visok kreditni rejting. Prvi rejting koji nam je dodijeljen davne 1997. bio je BBB-, što je donji prag investicijskog rejtinga. Nakon niza godina tavorenja na donjem rubu investicijskog razreda, duga recesija (2009.-2014.), bijeg stanovništva i eksplozija javnog duga doveli su do pada u kategoriju „smeća“. Bilo je to u vrijeme Milanovićeve vlade 2012., dijelom njenom „zaslugom“, no još više zaslugom prethodnika, osobito vlada Ive Sanadera.
S dolaskom Zdravka Marića na mjesto ministra financija i kasnije potpredsjednika Vlade stvari su se počele mijenjati (naravno, ne samo njegovom zaslugom, ali podsjetimo i na njega): nakon uspješnog prolaska kroz EU proceduru prekomjernog proračunskog manjka 2017./18. počeo je rast rejtinga. U investicijski razred vratili smo se ne tako davne 2019. Potom je rast rejtinga nastavljen od BBB- preko BBB i BBB+ do aktualnih A-, što je prvi i veliki pomak u vrijeme ministra Marka Primorca za kojeg prema kriteriju rejtinga možemo reći da je uspješno preuzeo palicu od prethodnika. Još treba vidjeti kako će istrčati cijeli krug.
Nema države u Europi koja je u pet godina prošla tako dug put na kojemu smo velikom brzinom pretekli Grčku, Mađarsku i Rumunjsku (BBB-), Bugarsku i Italiju (BBB), te sustigli skupinu A- u kojoj se nalaze solidna i od nas razvijenija gospodarstva takozvane europske periferije – Portugal, Malta i Poljska.
S obzirom na odškrinuta vrata za daljnji rast rejtinga korisno je pogledati tko se nalazi na sljedećoj stepenici A: Španjolska, Litva i Latvija. Na A+ su Estonija i Slovačka (pri čemu bi se druga mogla vratiti u A), a na zasad nedohvatljivoj sljedećoj stepenici AA- nalaze se šampioni razvoja istočne i jugoistočne Europe, Češka i Slovenija.
Zašto je češko-slovenska stepenica nedohvatljiva? Svaki ambiciozni gospodarski plan u zemlji koja ima povijesnu prigodu trebao bi postaviti letvicu visoko. Kada sam prošle godine radio Bijelu knjigu 2024. za Udruženje stranih ulagača u Hrvatskoj, moj klijent koji poprilično dobro razumije gospodarstvo usuglasio se s prijedlogom definicije ambicioznog ali ostvarivog cilja. Kategoriju A- s pozitivnim izgledima predložili smo kao cilj za 2025. Taj cilj je ostvaren nekoliko mjeseci ranije, što je sjajno. Međutim, u tekst (str. 13.) smo dodali i ključan dio: U kontekstu određivanja ambicioznijeg razvojnog cilja nema razloga za postavljanje letvice ciljanoga rejtinga na relativno niskoj razini od A-. Ako otkloni prepreke tržišta rada i obrazovanja i bitno unaprijedi poslovno i investicijsko okružje te privuče značajne investicije u poduzeća koja stvaraju visoku dodanu vrijednost, Hrvatskoj su do 2028. dostižni A rejting koji ima Španjolska, A+ koji ima Slovačka, pa čak i AA- koji u našem dijelu Europe imaju samo Slovenija i Češka.
Rejting kao obaveza
Politika je oprezna da si ne podigne letvicu previsoko. Normalno je da iz usta premijera ili ministra financija nećemo čuti obećanje da ćemo do 2028. sustići susjede Slovence. Međutim, iznenađujući pozitivni izgledi (rijetkost je da se nekoj zemlji odmah pri ulasku u viši razred dodijele i pozitivni izgledi) sami po sebi podižu ciljanu visinu letvice: ako do 2026. ne uspijemo ući u razred čisti A, bez minusa (Španjolska, Litva i Latvija), bit će to neuspjeh ove vlade čiji je mandat na početku.
Prema tome, A- s pozitivnim izgledima velika je obveza. Skreće pažnju konzervativnih investitora svih vrsta koji ne ulažu ispod praga A na Hrvatsku. To se ne odnosi samo na investitore u državne obveznice. Potencijalno podiže interes izravnih stranih ulagača i ulagača u dionice na tržištu kapitala. Međutim, sam rejting ne znači puno; to je tek signal. Stvarnost na terenu odlučuje hoće li se neko ulaganje uistinu dogoditi. Upravo na tom tvrdom, stvarnom terenu još uvijek djeluju naše poznate prepreke: administrativne prepreke ulaganjima, slabosti u obrazovanju i pravosuđu, nerazvijeno tržište kapitala, neizvjesnost u pogledu trajne konsolidacije fiskalne pozicije, itd.
Na primjer, Zagrebačka burza i dalje nema status tržišta u nastajanju, emerging market. Udruga financijskih profesionalaca CFA Hrvatska je početkom godine predstavila Podloge za strategiju razvoja tržišta kapitala u Hrvatskoj u kojima je predloženo dvadesetak mjera kojima bi se taj status mogao postići. Najvažnija prepreka je što nemamo tri kompanije s tržišnom kapitalizacijom većom od oko 2 milijarde eura i 1 milijardom free floata– potencijalno utrživih dionica koje nisu pod kontrolom dominantnog vlasnika. HT ispunjava kriterije, a ostali kandidati u dovoljno dugoj vremenskoj perspektivi su Adris i Končar (upravo prelaze prvu milijardu tržišne kapitalizacije, no Končar puno brže raste i vjerujem da je pravi kandidat). Na radaru je još i Podravka (sada je oko 10% iznad milijarde kapitalizacije). Uvrštenje dionica HEP-a, čija je računovodstvena vrijednost kapitala i rezervi gotovo tri milijarde eura bilo bi game changer te bi se i s osjetno manje od 50% dionica na burzi (dakle, država zadržava kontrolu nad kompanijom) stvorila dionica koja udovoljava kriteriju 2+1. Međutim, o tome se ne govori iako je poboljšanje upravljanja državnim poduzećima u središtu programa pristupanja OECD-u.
Hrvatska je sada među rijetkim državama čiji kreditni rejting počinje slovom A, a koje nisu članice OECD-a. OECD je već dugo politički cilj (u programu ove vlade tako je i deklariran – kao politički, a ne ekonomski cilj). Službeni postupak učlanjenja započeo je 2022., a reforme koje se očekuju od zemlje članice veoma su široke. Pored boljeg upravljanja neuralgičnim sektorom državnih poduzeća (pregled ovdje) uključuju i privlačenje izravnih stranih ulaganja, otklanjanje administrativnih prepreka poslovanju, reformu javne administracije, jačanje privatne mirovinske štednje i akcije u brojnim drugim područjima ekonomske politike. Dug put i puno posla, pri čemu samo članstvo nije toliko bitno. Ono je na dohvat ruke. Ključno je trajno voditi politiku prema standardima najrazvijenijih članica ekskluzivnog razvojnog kluba.
Zaključak
Prema načelu opadajućih prinosa koje govori da je dodatan napor za dosezanje svake više neobrane grane s plodovima sve veći i veći, Hrvatsku čeka razdoblje u kojem će trebati ulagati sve više napora i pameti za održavanje putanje na kojoj se nalazimo od 2019. godine. Bit će jako teško postići prosječnu stopu rasta od 3% 2024.-2027. Krajem ove i početkom 2025. godine ulazimo u dio ekonomskog ciklusa kada slijedi osjetno usporavanje rasta domaće potražnje. Izvoz će (ponovo) postati ključan kanal rasta ukupne potražnje, a tu nam nedostaje jakih izvoznih kompanija i izravnih stranih ulaganja.
Fiskalni izazovi su već tu, nakon što je predizborno povećanje plaća u javnom sektoru iznjedrilo potrebu rebalansa progračuna za cca. 1,5 milijardu eura. Vrlo brzo ćemo vidjeti kako je Vlada naumila izaći s tim problemom na kraj. Strukturne prepreke poput nedovoljne efikasnosti javnog sektora i nereformiranog obrazovanja, pravosuđa i zdravstva iz godine u godinu djelovat će kao sve jača ograničenja rasta za čije otklanjanje treba puno stručnosti i političke mudrosti. Daleko od toga da smo bez šansi, ali bit će sve teže.
Ipak, čak i ako ste skeptik koji ne vjeruje u to da Hrvatska može postati kao Češka, Litva ili Slovenija, u scenariju minimalnih ciljeva možemo zaključiti da se dogodilo nešto jako pozitivno. Očuvanje rejtinga A- i perspektive članstva u OECD-u isključuju neodgovornost, populizam i politički avanturizam koji bi značili gubitak ovih statusa. Gubitak dostignutog sada postaje Damoklov mač koji može još lakše pasti jer je glava isturenija prema gore. Ako ste pak krajnji skeptik koji će podsjetiti na to da uvijek može biti gore (pa smo tako 2012. „uspjeli“ izgubiti investicijski rejting i postali dio kategorije „smeće“), onda ste koristan sudionik javne rasprave koji stalno podsjeća da nam ništa nije dano. Za sve se treba stalno boriti, jer sve je uvijek na kocki, piše Ekonomski lab.