Nekada jedna od najsiromašnijih zemalja nakon Korejskog rata 1950-ih, Južna Koreja je obnovila svoje gospodarstvo od nule. S jedva ikakvim dostupnim prirodnim resursima, jedina vrijednost na koju se Koreja morala osloniti su bili njeni ljudi, koji su činili kamen temeljac izvanrednog gospodarskog rasta poznatog kao Čudo na rijeci Han. Glavni fokus zemlje bio je podizanje obrazovanja, a u samo 10 godina nakon Korejskog rata, nepismenost je pala sa 78 posto na 4 posto.
Usporedno s tim, zemlja je uložila sve svoje napore u maksimiziranje izvoznih proizvoda, počevši od jednostavnih predmeta kao što su odjeća, vlakna i obuća. Kako je izvoz rastao, Koreja se usredotočila na izradu sofisticiranijih proizvoda temeljenih na hardveru za teške proizvodne industrije kao što su automobilska, televizori, čelik, mobilni uređaji i poluvodiči. Istodobno, vlada je ojačala svoju poziciju podržavši odabrani broj vodećih u tim industrijama, što je dovelo do stvaranja Chaeobolsa - velikih industrijskih konglomerata predvođenih od strane nekoliko obitelji.
Iako je, u smislu etabliranja globalne ekonomske moći, bio vrlo uspješan, ovakav izbor imao je neke svoje nuspojave; uključujući neravnomjernu raspodjelu bogatstva i moći te stvaranje društvene stratifikacije tj. klasa. Ekonomski gledano, Južna Koreja je postala 11. najveće gospodarstvo i peti najveći izvoznik roba i usluga na svijetu. Samsung i LG postali su najbolji proizvođači zaslona u cijelom svijetu, a Hyundai i Kia zajedno su treći po broju proizvodnje vozila. U srpnju 2021. Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju podignula je status Koreje na 'razvijeno gospodarstvo'.
Južna Koreja je sada na prekretnici. Zemlja je uspjela postati gospodarska sila, s tehnološkim prednostima u proizvodnji i industrijama prvenstveno predvođenim velikim korporacijama. Međutim, u eri Četvrte industrijske revolucije, u kojoj bi inovativni start-upi mogli srušiti jake lidere, ova država poslijednjih godina nastoji koristiti te mlade i perspektivne firme za razbijanje statusa quo i nametanje nove vrste ravnoteže između industrijskih konglomerata i novih, manjih igrača, kako prenosi World Economic Forum.
Iako nije uvijek bila poznata kao zemlja prijatelj startup-a, Koreja sada, zahvaljujući vladinim shemama potpore, uvodi programe kao što je TIPS (Tehnički inkubatorski program za startupe), državni inkubacijski program koji otkriva i njeguje obećavajuće tvrtke tako što ih selektivno uparuje s državnim financiranjem. Južna Koreja je 2017. osnovala Ministarstvo za mala i srednja poduzeća i start-upe kako bi nadzirala različite sheme podrške u cilju nastavljanja i jačanja zamaha. Poduzetnička ulaganja također su se prelila u korejske startupe i porasla su 78 posto u odnosu na prethodnu godin, premašivši 7,7 bilijuna vona (6,4 milijarde dolara). Broj novih radnih mjesta koje su ovakvi projekti otvorili u 2021. prestigao je broj zaposlenja koja su otvorila četiri najveća konglomerata zajedno.
Lim Jungwook, partner u TBT Partnersu, otkriva: “Većina korejskih investicijskih fondova nekada je uglavnom ovisila o javnom kapitalu, poznatom kao fond fondova. Međutim, tijekom godina su se značajno diverzificirali. Velika ulaganja sada dolaze od subjekata poput korporacija, banaka i mirovinskih fondova, koji će nastaviti pozitivno poticati startup ekosustav.”
Startupi ne vide nužno konglomerate kao prijetnju; oni su prilika za stvaranje sinergije, dodatno pojačavajući njihov učinak. Andre Yoon, glavni izvršni direktor i suosnivač MakinaRocksa, kaže: „Aktivno sudjelovanje velikih korporacija da traže suradnju sa startupima je ključno. Na primjer, tri od četiri člana osnivača MakinaRocksa su prije bili u SK Telecomu (konglomeratu) i financirana od strane iste tvrtke. Paradigma se očito pomiče prema startup ekosustavu u kojem korporacije otvaraju vrata poduzetnicima kako bi iskoristili vlastite tehnologije koje bi inače bile ograničene u smislu njihove uporabe.”
Nakon što su tijekom godina svjedočili uspješnom povratu ulaganja u startupe, korporativni fondovi rizičnog kapitala (CVC) sada su se pojavili kao jedan od glavnih aktera na sceni ulaganja. Za razliku od tradicionalnih fondova rizičnog kapitala koji uglavnom djeluju kao financijski posrednik, ulaganja u CVC favoriziraju startupi koji žele iskoristiti korporacije kako bi uspješno proširili svoje poslovanje. Korporativne strateške investicije i akvizicije postale su vrlo atraktivne alternativne opcije za osnivače.
Promjena načina razmišljanja prema prihvaćanju rizika u radnoj snazi također igra značajnu ulogu. Nedavna anketa koja proučava profile uspješnih poduzetnika pokazuje da je gotovo trećina osnivača startupa napustila svoje stabilne poslove radeći za konglomerate poput Samsunga, LG-a i Hyundaija. Taj je pomak vidljiviji kod mlađe generacije.
U prošlosti je postati doktor medicine ili bavljenje odvjetništvom bio ključ uspjeha, a diplomirani studenti prvenstveno su težili poslovima u velikim korporacijama. Međutim, način razmišljanja Gen-Z bitno je drugačiji. Oni cijene individualnu sreću ispred organizacijske učinkovitosti i otvoreniji su za pridruživanje startupu, koji ima tendenciju da bude fleksibilniji, manje hijerarhijski i mjesto gdje će lakše pronaći smisao u poslu u usporedbi s korporativnim kolegama. Štoviše, kako se ekosustav startupa širio, razlika u plaćama između korporacija i startupa s godinama se smanjivala.
Glavni izvršni direktor DoBraina Choi Yejin vjeruje da: “Ukupni način razmišljanja radne snage značajno se promijenio tijekom godina. Ne samo da se strastveni radnici Gen-Z pridružuju tvrtki, već se pridružuju i vrlo iskusni kolege iz korporacija poput Samsunga, Microsofta, KT kako bi se posvetili nečemu od čega im srce brže kuca. Ovaj priliv radne snage iz velikih korporacija nije bio prisutan prije nekoliko godina.”
Iako je ova vijest ohrabrujuća, Južna Koreja još nije zauzela mjesto u vrhu globalnog startup ekosustava – za razliku od svojih kolega Izraela i Singapura. Koreja je uglavnom homogena zemlja i oklijeva prigrliti strance; kao takvoj, nedostaje joj raznolikosti, vanjski poticaj za poticanje kreativnosti i otpornosti. Većina programa podrške startupima fokusirana je na izlazne izazove, s ciljem pomoći domaćim startupima da postanu globalni. Ulazni programi kao što je NIPA-in K-Startup Grand Challenge zahtijevaju daljnji razvoj kako bi se što više stranih tvrtki omogućilo ulazak u Koreju. Iako postoje programi za vizu kao što su Oasis i F2 VISA, proces bi mogao biti lakši i pristupačniji za strane talente.
Zbog pandemije COVID-19, vlada je dodatno pooštrila mjere ocjenjivanja viza kojima podnositelji zahtjeva dobivaju i zadržavaju svoj status. Način razmišljanja, kulturne razlike i jezik također su prepreke, a druge strane mnoštvo čimbenika čini Koreju privlačnim tržištem, piše World Economic Forum.
Jordan Monnet iz NR2 slaže se da: „Postoje jasne kulturne i jezične barijere koje stranac mora svjesno uložiti kako bi ih prevladao. Unatoč tim izazovima, Južna Koreja nudi brojne prednosti. To je izuzetno dinamično tržište s ljudima željnim isprobavanja novih usluga i čije reakcije su brze i neposredne. To je također zemljopisno odlično središte za tržište Sjeverne Azije, s lakim pristupom jugoistočnoj Aziji jer zemlja ima pozitivan odnos s regijom."
Uz više otvorenosti i raznolikosti, Južna Koreja će se moći razviti u vodeće globalno središte inovacija, spremno za isporuku sljedećih vodećih svjetskih startupa i postizanje sljedećeg čuda na rijeci Han.