U elitnim krugovima Monaka, gdje se bogatstvo koristi kao najsigurniji štit od vanjskog svijeta, u ponedjeljak se naoko spuštala tek još jedna mirna mediteranska večer. No, koji minut prije 21 sat, u luksuznoj ulici Rue Révérend Père Louis Frolla, tišinu je zaparala snažna, gotovo zaglušujuća eksplozija. Cilj napada bio je čovjek s dugogodišnje Forbesove liste stotinu najbogatijih Ukrajinaca, milijarder s ciparskom putovnicom i čovjek kojega je službeni Kijev službeno označio kao prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti – Vadim Jermolajev.
Dok su se Jermolajev, njegova supruga i njihov 13-godišnji sin vraćali prema ulazu u svoju luksuznu stambenu zgradu, u sjeni obližnjega raslinja ih je čekao smrtonosni ruksak. U njemu se nalazila naprava punjena vijcima i sačmom, dizajnirana za maksimalnu estetsku i fizičku destrukciju. Isto je ubojito sredstvo svojedobno godinama korišteno u palestinskim samoubilačkim napadima po izraelskim gradovima, a u tom kontekstu nije nevažno da je Jermolejev Židov. Naprava je detonirana točno u trenutku kad je obitelj zakoračila u predvorje: oboje supružnika su iskasapljeni i nalaze se u životnoj opasnosti, dok je njihov 13-godišnji sin prošao s lakšim ozljedama.
Nadzorne kamere zabilježile su figuru hladnokrvnog egzekutora koji je vjerojatno telefonskim pozivom aktivirao eksploziju: muškarac u tamnoj majici, crnoj jakni i sa šeširom koji mu je skrivao lice pješice je pobjegao prema obližnjoj francuskoj granici i ubrzo nestao u slijepim ulicama gradića Beausoleila.
Detonacija je bila toliko silovita da je monegaški knez Albert II. hitno prekinuo putovanje u Njemačku, proglasivši događaj "gnjusnim zločinom" koji je šokirao cijelu kneževinu. Bio je to prvi takav napad u modernoj povijesti Monaka, sigurne oaze mnogih multimilijardera. Dok se liječnici u Nici bore za živote bračnog para Jermolajev, istražitelji su se suočili s ključnim pitanjem: Tko je zapravo "VIP izbjeglica" koji je privukao dinamit u slavnu poreznu oazu?
Biografija Vadima Jermolajeva krije klasičnu istočnoeuropsku priču o postsovjetskom tranzicijskom uspjehu, u kojoj se granice između legalnog poslovanja, visoke politike i organiziranog kriminala brišu nevjerojatnom lakoćom. Rođen u uglednoj židovskoj obitelji u Dnjipru, Jermolajev je bio blisko povezan s najmoćnijim figurama tzv. dnjepropetrovskog klana, uključujući i zloglasnog Igora Kolomojskog, jednog od svojedobno politički najmoćnijih ukrajinskih oligarha.
Poslovni imperij Jermolajeva, holding Alef, držao je isprva uvozni monopol nad kućanskim kemikalijama (popularni brend Gala), te postupno pretvarao vizuru Dnjipra u modernu metropolu kroz megaprojekte poput tornja Brama, da bi kasnije preplavio ukrajinsko tržište švercanim alkoholom više nego dvojbenog porijekla i kakvoće. Iza blještavila trgovačkih centara i elitnih nekretnina skrivale su se godinama optužbe za masovno krijumčarenje patvorenih bugarskih vina i lažiranje carina te pranje novca preko fiktivnih tvrtki.
Unosne alkoholne prijevare protkane proizvodnjom lažnih konjaka i drugih žestica sumnjive kvalitete, s redovitim dodacima fuzelnih ulja i sumporne kiseline, bile su, međutim, uredno zaštićene lažnim trošarinskim markicama. Maher šverca i pribavljanja lažnih papira uzdizao se na ljestvici najbogatijih Ukrajinaca munjevitom brzinom, počevši s ulaganjima i u druge sektore, poput banaka. A kako bi nagomilano blago naknadno zaštitio od nepouzdanog ukrajinskog pravosuđa i poreznoga sustava, Jermolajev se 2019. formalno odrekao ukrajinskog državljanstva i kupio pravnu zaštitu unutar Europske unije – postavši legalni državljanin Cipra.
Ono što Jermolajeva čini posebno intrigantnom metom jest njegova sposobnost dugogodišnjega uspješnog plivanja u mutnim vodama geopolitike. Kad je Rusija 2014. godine anektirala Krim, i dok su drugi ukrajinski oligarsi zauzimali listom obrambene patriotske stavove, Jermolajev je tiho i vrlo brzo preregistrirao svoje krimske vinarije i destilerije u ruske pravne subjekte. Ignorirajući zakone vlastite domovine, njegovo poduzeće Alef-Vinal-Krym uzelo je čak i višemilijunski kredit u rubljima od Ruske nacionalne komercijalne banke – institucije pod izravnim sankcijama Kijeva zbog ugrožavanja teritorijalnog integriteta Ukrajine. Jermolajevljeve privatne banke, poput AktaBanke i estonske Versobanke godinama su također služile kao goleme praonice novca. Preko AktaBanke je u samo dvije godine isisano nevjerojatnih 8 milijardi dolara iz ukrajinskih deviznih rezervi, a što je zahtijevalo više nego bliske veze s proruskim političkim klanom bivšega predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča. Još opasnija igra odigrala se preko Versobanke u Estoniji, koja je bila upletena u pranje više od 20 milijardi dolara iz Rusije, uključujući i novac moćnika s takozvane "Magnitskijeve liste" Rusa sankcioniranih u SAD-u, usko povezanih s Kremljem.
Zbog svega navedenoga, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski potpisao je 2023. godine ukaz kojim su Jermolajevu uvedene stroge osobne sankcije: službeni Kijev ga je javno oglasio kao ekonomskog suradnika okupatora.
Premda se iz svega na prvi pogled čini da su Zelenski i ukrajinske tajne službe oni s najviše motiva za izvedbu atentata u Monaku, stvari oko Jermolajeva su ipak znatno složenije. Ruksak s bombom pred njegovom obiteljskom vilom mogao bi biti produkt undercover operacije ukrajinskih tajnih službi koje uklanjaju "VIP izdajnike" u egzilu, no izvedba takvog terorističkog čina u jednom od najelitnijih zakutaka bogataškog Zapada predstavljala bi iznimno rizičan pothvat za državu masovno podupiranu od istog Zapada u četverogodišnjem nepravednom ratu, i Zelenski je toga sigurno više nego svjestan.
A oko Jermolajeva su ionako godinama kružili i brojni drugi ubojice s debelim motivima: možda su upravo ruski oligarsi i njegovi bivši partneri iz mutnih bankarskih shema odlučili ušutkati čovjeka koji je previše znao o pranju milijardi prije nego što o svemu progovori zapadnim obavještajnim agencijama? Bilo kako bilo, jedno je sigurno: Vadim Jermolajev je cijeli život uspješno bježao od zakona, poreza i od zatvora, ali ga je u predvorju vlastitoga raskošnog doma u Monaku ipak sustigao neki od dugova iz prošlosti.
Duga lista odbjeglih bogataša
Valja znati i da Jermolajev nije sam: dugačak je popis bogataša i utjecajnih Ukrajinaca koji su zemlju napustili nakon ruske invazije, a o čemu nerijetko svjedoče njihova raskošna plovila i prometala i po dalmatinskim i hrvatskim lukama i gradovima. Dok stotine tisuća njihovih sunarodnjaka krvare po bojištima već više od četiri godine, oni uživaju po Europi, trošeći ranije stečeni kapital. U Ukrajini se za njih uvriježio izraz "Bataljun Monako", što je zapravo istoznačnica za hrvatsku "Minken-bojnu", samo je nacionalni prijezir prema takvima gore znatno veći, sukladno razmjerima i žestini ukrajinsko-ruskog rata.
Ukrajinska državna agencija za istrage (DBR) pokrenula je zadnjih godina više kaznenih postupaka i zahtjeva za ekstradiciju poduzetnika, tajkuna, pa i bivših zastupnika u ukrajinskom parlamentu koji se terete za utaju poreza, izbjegavanje vojne obveze i pranje novca u Europi, pa i ilegalni prelazak granice. Među dokaze da pripadnici "Bataljuna Monako" više uopće nisu sigurni ni u egzilu sad se ubraja i slučaj Vadima Jermolajeva, tko god stvarno stajao iza ovoga bombaškog napada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....