U odnosima Srbije i Kosova rastu tenzije. Nove napetosti, zveckanje oružjem, prijetnje, plašenje sukobima, pa i ratom uobičajeni je opasni igrokaz koji traje već godinama, a dvojica lidera, prije svega srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a slijedi ga i kosovski premijer Albin Kurti, nastoje u svojim sredinama na tome dobiti dodatne poene.
Uobičajeni patetični politički folklor i igra živaca. Srbi sa sjevera Kosova već danima na barikadama (sada su ih podigli i prvi put u "svom" dijelu Kosovske Mitrovice) blokiraju promet, protok ljudi i roba, a ne rade niti institucije i škole jer zaposlenici imaju "radnu obavezu" biti na "balvanima". Vučić dodatno podgrijava učmalu atmosferu i podiže borbenu gotovost vojske i policije "do nivoa uporabe oružane sile", kako kaže ministar obrane Srbije Miloš Vučević, i traži od KFOR-a da se dopusti dolazak srbijanskih snaga na sjever Kosova.
No, vrlo dobro zna da je to praktički nemoguće te je sve samo populistička predstava za unutarnju uporabu.
Kumanovski sporazum
Naime, prema Kumanovskom sporazumu Srbija ne smije prići kosovskoj granici bliže od nekih pet kilometara, a i ranije je za takve eskapade od NATO-a dobivala "po ušima". NATO je Vučića već upozoravao da niti ne pomišlja na pokretanje vojske ili bilo kakvo djelovanje na Kosovu, a osim toga, SAD na Kosovu ima jednu od svojih najvećih vojnih baza u Europi - kod Uroševca - Bondsteel. Konačno, državni tajnik u ministarstvu obrane Nemanja Starović rekao je da je "podizanje vojske samo upozorenje", drugim riječima "puno vike nizašto", kao melem za domaću izluđenu javnost.
Drugo, tamo su već međunarodne snage KFOR-a. Na, barikadama se čula i rafalna paljba, a nitko ne zna tko, kako i zašto je pucao. Odnosno svatko to tumači na svoj način. U provučićevskim medijima govori se o napadu kosovskih snaga na barikade, ali za tako nešto nema nikakve potvrde. Za beogradski portal Nova.rs novinar iz Zubinog Potoka Andrija Lazarević kaže kako je "pucnjave bilo, ali nema nikakvih spoznaja da su napadnute barikade". Osim što provučićevski mediji divljaju i stvaraju dojam u srbijanskoj javnosti kao da je rat ne samo na pomolu nego da već traje, a potom, nakon takve ratnohuškačke zapaljive retorike u političkim emisijama, slijedi daljnji zabavni program i petparački reality show, koji je puno manje opskuran od tamošnjih političkih analiza o "kosovskim zbivanjima".
Milena Popović, urednica uglednog srbijanskog portala Istinomer, kaže da je "dizanje panike najzastupljenjenija tehnika manipulacije ove godine u Srbiji" te da to radi režim.
S druge strane, i Albin Kurti nastoji podići ljestvicu. On pak govori da će kosovske policijske snage same "ukloniti barikade" ako to ne učini KFOR, na što su mu iz međunarodnih snaga odgovorili da ne pokušava ništa na svoju ruku. Osim toga, u Mitrovici su se pojavili i letci koji pozivaju na bojkot srpske robe. Ovdje napomenimo da je Srbija prvi trgovinski partner Kosova te da je ove godine robna razmjena dviju zemalja bila gotovo pola milijarde eura!
No, i Kurti se zapravo, poput Vučića, samo šepuri pred vlastitom javnošću. Nedavno su kosovske vlasti odbile izdati dozvolu patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju (Periću) za posjet Kosovu, odnosno tamošnjim manastirima SPC-a.
I dok se Vučić i Kurti nadmeću, trzajući vlastite javnosti, i njih dvojica, ali i svi znaju da zadnju riječ imaju "ambasade". I Rada Trajković, srpska političarka s Kosova, koja je u opoziciji prema Vučiću i njegovoj kosovskoj Srpskoj listi, za koju Vučić kaže da je izdajnica i kolaboracionistkinja, kaže za beogradski list Danas da "barikade nisu nikakav heroizam niti autentični odgovor naroda, već rezultat pogrešnih politika Beograda i Prištine".
Vučićev plan
Trajković smatra da je "KFOR/EULEX, osim što je besciljan, opasan po sigurnost upravo srpske zajednice". Podsjetimo da su po Vučićevoj naredbi Srbi napustili sve kosovske institucije, ali kada je postojala "opasnost" da na njihova mjesta dođu Srbi koje Vučić nema na daljinskom upravljaču, u skupštinu su, recimo, došli zamjenici otišlih zastupnika, koji eto nisu "kolaboracionisti". Vučić, naravno, želi otegnuti što više konačnu odluku o Kosovu, odnosno realizaciju još uvijek do kraja nepoznatog njemačko-francuskog plana, kojim se želi staviti ad acta ovaj gorući problem regije.
Vučić podiže tenzije jer želi prvo stvoriti dojam u svojoj javnosti da se "borio do kraja" (premda je i njemu jasno da je Kosovo već odavno završena stvar) te da na tome profitira kako ne bi izgubio vlast i podršku. Oslanja se na Rusiju, koja ga deklarativno podržava, ali i gura u eskalaciju, jer to njoj samoj u ovom trenutku, kada se nalazi u međunarodnoj izolaciji i ima velikih problema na ukrajinskom bojištu, itekako odgovara.
Srbija pravi tu uslugu Rusiji, i to na vlastitu štetu. Iz Bruxellesa i Washingtona jasno su poručili da se obje strane suzdrže od provokacija i multipliciranja napetosti te su od dvojice lidera zatražili da osobno pridonesu smirivanju situacije, jer su svjesni da jednim "telefonskim pozivom" oni mogu razriješiti tu stvar, ukloniti barikade i dopustiti patrijarhu prolazak. Kosovo će i dalje biti kamen smutnje, ali i sredstvo manipulacije koje će lokalni političari kreirati i koristiti za vlastitu promociju. Dok mogu.