Jeza se nadvila nad Dobojem, građani tog grada u sastavu Republike Srpske zgroženi su ubojstvom njihova sugrađanina Saše Kulišića (46) od strane njegove druge supruge Andree Kajganić (33) i Andreina ljubavnika, 19-godišnjaka Dražena Lazarevića. Na mjestu ovog nezapamćenog i svirepog zločina, u Doboju, razgovarali smo sa sugrađanima nesretnog Saše, čovjeka koji je slovio kao sposoban i dobro materijalno situiran poduzetnik, te otac četvero djece.
Na žalost, mrlja strašnog ubojstva zauvijek će pratiti i njegovu stariju kćerku iz drugog braka (iz prvog ima dvije djevojke, a iz braka s Andreom dvije djevojčice). Naime, 14-godišnjakinja, njegova i Andreina kći, pokazalo se, svog je oca konstantno (već stanovito vremensko razdoblje) trovala lijekovima koji se inače daju teškim psihičkim bolesnicima na način da je medikamente usitnjavala te ih ocu umiješala u vodu i sokove koje je pio. Zbog toga je Saša bio oslabljen, dezorijentiran, jednom je čak i spontano zaspao za volanom kao narkoleptik te potom otišao liječniku.
No, Andrea kao - čini se - inicijatorica cijelog pomno planiranog zločina obustavila je unos lijekova u organizam nesretnog Saše prije pretraga, te nalazi nisu bili nikome sumnjivi. Na posljetku su ga, ponovno drogiranog teškim antipsihoticima, Andrea i njezin mladi seksualni i kriminalni partner dokrajčili u izletištu Preslica blizu Doboja.
Tijekom četvrtka u Policijsku upravu u Doboju je privedena i pritvorena, nakon Andree i Dražena, i malodobna kćerka zbog osnovane sumnje na sudioništvo u ovom nezapamćenom zločinu, koji bi mogao rezultirati prvom doživotnom kaznom izrečenom jednoj ženskoj osobi u Republici Srpskoj.
Osmrtnice po cijelom gradu
Istoga dana Saša je pokopan na gradskom groblju Šušnjari u Doboju, a osmrtnice s njegovom fotografijom i tekstom na ćiriličnom pismu oblijepljene su po cijelom gradu.
Posjetili smo mjesto gdje je nesretni Saša izdahnuo; riječ je o spomenutom izletištu Preslica, nekoć pitoresknom mjestu koje je imalo ZOO i niz drugih sadržaja, čak i azil za pse. Nakon privatizacije je poprilično zapušteno, izgleda doista kao kulisa za ubojstvo; na jednoj uzvisini ubijeni je prislonjen na stablo sa selotejpom na ustima, te mučki izboden nožem. Lokve krvi prekrivene su granjem.
Preko puta mjesta ubojstva inače se nalazi vodoopskrbni bazen koji vodom napaja obližnji Dom za starije osobe, jedini preostali sadržaj na Preslici. Od ravnatelja Doma (zamolio nas je da mu ne navodimo ime) saznajemo da je tijelo nesretnog Saše pronašao stariji čovjek koji nije njihov štićenik i da takvo što nitko u Doboju pamti.
Slično su nam potvrdile tri šetačice, susjede nastanjene blizu izletišta u kojemu obitava i puno pasa lutalica. Riječ je o Petri Tomić, Ljubici Ristić i Mirjani Marković, trima "komšinicama" koje smo zatekli na obroncima Preslice.
- Sjećam se još jedne tragedije prije rata, kad je ubijen ovdje taksist, mislim da se zvao Ilmo. Na to sam nekako i zaboravila. Ne mogu vjerovat da čovjek čovjeku može ovako nešto učiniti. A zbog čega? Prokletih para - krši ruke 74-godišnja Mirjana, a ostale žene odmahuju glavom u nevjerici.
Građani Doboja inače nevoljko komentiraju slučaj; ili "ne poznaju nikoga osobno", ili se ne žele nikome zamjeriti. No, ovakvo zlo ne žele niti najgorem neprijatelju.
U dvorištu trenutno nenastanjene kuće pokojnog Saše Kulišića laje nekoliko nezbrinutih pasa. Njegove starije kćeri već su formirale vlastite živote, dvije mlađe - točnije jedna, mlađa djevojčica koja nije pritvorena - borave kod tetke, Andreine sestre.
Kuća na adresi Miloša Obilića, jedna od ljepših vila na lokalitetu Vidikovac (Rajčinovac), prazna je i zaključana. Naselje je jedno od boljih, elitno u Doboju, podsjeća na tamošnju verziju podsljemenske zone. Na vratima garaže zalijepljena je osmrtnica, a u dvorištu je parkiran luksuzni automobil bez registarskih oznaka; u prizemnom dijelu je i poslovni prostor rent-a-cara.
Susjedi se ne žele miješati
Susjedi uokolo kuće u kojoj su (nekoć navodno mirno i skladno) živjeli supružnici Kulišić-Kajganić nisu bili raspoloženi za razgovor. Tema je ionako mučna, a još više užasavajućih detalja jamačno će izići na vidjelo ovih dana. To se pak sa sigurnošću ne može reći i za nož kojim je nasmrt izboden pokojnik, budući da je navodno bačen u rijeku Bosnu. Putem nigdje nismo uočili da ronioci niti policija traže taj krunski dokaz počinjenog krimena, no i bez noža postoji puno drugih inkriminirajućih dokaza.
