Na političkoj sceni Srbije došlo je do snažnih, strasnih i nadasve komičnih previranja na proruskome dijelu spektra, a vezanih uz plan zajedničkog izbornog nastupa Vučićevih rezervnih igrača i političkih "ortopedskih pomagala": bivšeg šefa srpskih tajnih službi Aleksandra Vulina i čuvenog teoretičara zavjera i pulmologa dr. Branimira Nestorovića. Politički akteri koji crpe podršku iz istog proruskog i desnog biračkog tijela našli su se, naime, u vrtlogu velikih geostrateških intriga u vezi s planovima o formiranju zajedničke koalicije. Pritom je u javnost nehotice procurila skrivena uloga srbijanskih obavještajnih struktura u pripremama skorih izbora u Srbiji, kao i dokazi o izravnim direktivama Putinove Moskve o formiranju izbornih koalicija. Po osobnome priznanju dr. Branimira Nestorovića, Kremlj mu je u osvit izbora direktno naložio okupljanje "svih proruskih snaga u Srbiji pod jednu kapu".
"Imali smo zahtjev od ljudi iz Ruske Federacije da okupimo sve rusofilske stranke i pokrete u Srbiji, i u okviru toga i Pokret socijalista Aleksandra Vulina, koji tamo uživa veliki ugled", izjavio je dr. Branimir Nestorović na konferenciji za novinare. Pobunjeni članovi stranke su, međutim, odbili taj Nestorovićev plan i zakuhali prilično tragikomičnu aferu. Najglasniji oponent Nestoroviću bio je njegov donedavni zamjenik Branislav Antonijević. No, i on i drugi članovi predsjedništva pokreta "Mi – snaga naroda" koji su se usprotivili koaliciji s Vulinom naposljetku su izbačeni iz stranke, i to glasovima ljudi koji su u obavještajnoj akciji BIA-e specijalno za ovu prigodu dovedeni državnim autobusima, a potom razvezeni kućama.
Pokušaj sklapanja predizborne koalicije između Vulinova Pokreta socijalista i Nestorovićeve grupacije pokrenut je kako bi se na desnici i na proruskim društvenim marginama u Srbiji stvorio jedinstven politički blok koji bi trebao osigurati siguran prolaz proruskog političkog narativa u srbijanski parlament i spriječiti rasipanje tih dragocjenih glasova. No, kad su detalji o pregovorima izašli u javnost, u Nestorovićevu pokretu "Mi – snaga naroda" izbila je neočekivana pobuna. Značajan dio vodstva pokreta oštro se usprotivio zajedničkim listama s Vulinom tvrdeći da je on "produžena ruka režima" i "dokazani suučesnik vlasti", pa bi im ulazak u koaliciju s njegovom strankom tobože potpuno uništio navodni status "antisistemske političke opcije". Dr. Nestorović im je svima uzvratio tvrdnjom da lažu, objasnivši da su svi iz početka bili kao i on za savez s Vulinom, "ali su promijenili mišljenje želeći zapravo novac od kampanje, u iznosu od oko 500 tisuća eura".
Epilog ove čudne priče je da Nestorović i njegov pokret naposljetku navodno ipak neće u prorusku koaliciju s Vulinom, nego – barem zasad – samo s nekim drugim proruskim elementima, poput Narodne stranke odvjetnika Vladimira Gajića. I Gajić i Nestorović nekada su bili u stranci Vuka Draškovića, Srpskom pokretu obnove. Nestorović je više puta novinarima otvoreno izjavio kako je Rusima nezamislivo što je u zemlji u kojoj je 70 posto ljudi za Rusiju ili proruski nastrojeno, samo 20 posto takvih predstavljeno u parlamentu. Pohvalio se i da je dobio osobna jamstva od jednog od ljudi iz samog vrha ruske države kako Srbija, dok je Rusa, garantirano neće ostati bez plina.
Iza kulisa ovog "proruskog" izbornog inženjeringa, a prema tvrdnjama beogradskih političkih analitičara i oporbenih izvora, ključnu je posredničku ulogu odigrala ruska ambasada u Beogradu, na čelu s veleposlanikom Aleksandrom Bocan-Harčenkom. Ruska diplomatska misija očito se željela osigurati da nijedan proruski politički glas u Srbiji u doglednoj budućnosti ne ostane ispod izbornoga praga. Guranje Aleksandra Vulina u taj blok kao svojevrsnog "jamca lojalnosti Moskvi" nije nimalo slučajno: on odavno slovi za jednog od najpouzdanijih i najizravnijih eksponenata ruskog utjecaja u široj regiji. Stavljanje Vulina na čelo ili u srce šire političke koalicije Moskvi znači osiguravanje izravne kontrole nad njom, čime bi se spriječilo da se nepredvidivi Nestorovićev pokret sutra eventualno otme nadzoru i otklizi u neželjenom smjeru.
Proces prisilnoga izbornog spajanja stranaka pod pokroviteljstvom službene Moskve i uz pomoć domaćih obavještajnih struktura rezultirao je naposljetku rascjepom i izbacivanjem znatnijeg dijela vodstva iz Nestorovićeve stranke. Analitičar i beogradski odvjetnik Čedomir Stojković nazvao je čitavu ovu sramotnu priču "sovjetizacijom srbijanskih izbora". Ključne aktere nesuđene proruske koalicije, i Aleksandra Vulina i Branimira Nestorovića, ocijenio je očiglednim agentima ruskog FSB-a: Vulin je za zasluge i služenje ruskim interesima na čelu BIA-e (srbijanske obavještajne agencije) svojedobno dobio i orden od šefa Putinove obavještajne službe, Sergeja Nariškina. Vulin je, podsjetimo, bio i dugogodišnji ministar u vladi Aleksandra Vučića, te je do danas ostao njegov čovjek od najvišega povjerenja.
"Već su javne izjave Branimira Nestorovića u kojima je priznao i da je od ruske ambasade naposljetku dobio pravo da sam odluči hoće li ići s Vulinom na izbore dovoljne za njegovo uhićenje, protjerivanje ruskog veleposlanika sa suradnicima iz Srbije i prekid diplomatskih odnosa s Rusijom", napisao je na društvenim mrežama Čedomir Stojković. To bi izazvalo prekid službenih međudržavnih odnosa u svakoj normalnoj zemlji, dodao je, no ne i u Vučićevoj Srbiji koju je on očito odlučio pretvoriti u ruski mostobran za hibridne operacije prema Europskoj uniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....