StoryEditorOCM
Regijapartizan i ribar

Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost

Piše PSD
24. siječnja 2022. - 14:12

Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.

Rizo je bio dio narodnooslobodilačke borbe, ranjen na Srijemskoj fronti, a ljubav prema fotografiji vodila ga je do kraja života. Uvijek je isticao koliko je ponosan zbog činjenice što je rođen u Jugoslaviji gdje se nikada nije susreo s bilo kakvim rasnim problemima niti diskriminacijom.

– Nikada nikakvih problema nisam imao. Uvijek sam se osjećao Jugoslavenom, Crnogorcem, ovdje sam rođen, u ovoj višenacionalnoj sredini i mislim da sam proveo jedan lijep i sretan život. Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu i ponosan sam što sam u njoj rođen i što u njoj živim – govorio je Rizo, prenosi Buka portal.

I danas, toliko godina kasnije, prepričava se poznata anegdota iz davne 1944. godine, kada je grupa oficira narodnooslobodilačke vojske među kojima je bio i Mitar Bakić, na čelu s generalom Pekom Dapčevićem, obilazila jedinice na srijemskoj fronti. Bakić je među borcima opazio i jednog crnca u partizanskoj uniformi.

Najcrnji partizan u Srijemu

– Ko si ti, druže? – pitao je Bakić.

– Rizo Šurla, borac partizan Crnogorac iz Ulcinja, ispalio je ko iz puške mladi crnac.

– Au – nasmijao se Brkić, jest da smo mi Crnogorci crni, ali ti ga, brate, prećera!

U Ulcinju su još 1986. godine tvrdili da ima još živih svjedoka te istinite andegdote, a jedan od njih je i Rizo koji je preminuo tek 2002. Život je posvetio fotografiji, a veći dio slobodnog vremena dao je svojoj drugoj ljubavi, ribolovu. O njemu su se pisale i ondašnje reportaže, kada se nalazio s druge strane objektiva.

Rizo Šurla se oženio Nadom, Ulcinjankom, ima potomke koji još uvijek žive u Ulcinju. Sin mu je igrao košarku za Budućnost, a Rizo je govorio još u reportaži 1986. da je sin izgubio fokus s košarke zbog velike popularnosti među djevojkama.

Do smrti je ostao vjeran svom Ulcinju, patriotizmu, ženi, djeci i ljubavi prema ribolovu i fotografiji.

Njegova priča daje poseban pečat na razne današnje pokušaje revizije povijesti, na kaljanju naše antifašističke tradicije, kao i na priče da na ovim prostorima postoje rasne predrasude i rasistički ispadi. Ispada ima, kao i svugdje, ali se to ne može pripisati ovdašnjem obrazovanju ili generalnom društvenom ponašanju. Oduvijek je prostor nekadašnje Jugoslavije bio dovoljno velik da primi ljude iz svih dijelova svijeta, ako iskažu neophodno poštovanje prema tradiciji, vjeri i ljudima koji tu žive.

Što nam to ne da mira, pa moramo međusobno iskazivati mržnju i potrebu za istrebljenjem, to je već nedokučiva glupost za ljude koji uživaju u razlikama i trude se da iz njih uče o svijetu, ali i o samima sebi, prenosi Buka portal.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. lipanj 2023 01:05