I dok u hrvatsku političku scenu živost unose česta sučeljavanja različitih politika i stajališta premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, u Srbiji je situacija mnogo jednostavnija – ali istovremeno i shizofrena. Potpuno oprečne politike objedinjava u svojim postupcima vlast predsjednika Aleksandra Vučića, u najrazličitijim sferama, pa i onoj najvidljivijoj – vanjskoj.
Tako je samo nekoliko tjedana nakon posjeta šefa srbijanske diplomacije Izraelu i uspostavljanja strateške suradnje te zemlje i Srbije, uz razmjenu toplih riječi i vrlo konkretne dogovore o kupnji i prodaji naoružanja te izgradnji zajedničke tvornice za proizvodnju vojnih dronova u Srbiji, predstavnik srbijanske vlade otišao ni manje ni više nego u prijestolnicu zemlje s kojom Izrael vodi krvavi rat i koja desetljećima ne krije da joj je cilj uništenje židovske države – u Teheran; ni manje ni više nego na pokop vjerskog fanatičnog iranskog vođe Alija Hamneija, koji je ubijen na početku izraelskih i američkih udara na Iran.
Ono što promatrače često ostavlja bez teksta je to da je ovakav ispad ponovno prošao bez vidljivih posljedica. Naime, do okončanja pisanja ovog teksta, Izrael se nije javno očitovao o činjenici da zemlja s kojom je najavljeno strateško partnerstvo ide oplakivati njegova ključnog smrtnog neprijatelja koji nije propuštao šanse da otvoreno pozove na njegovo uništenje! Iz Europske unije također nije bilo reakcija na to što se problematična zemlja kandidatkinja ponovno tiskala rame uz rame s predstavnicima Rusije, Bjelorusije, Kine, Turske, Pakistana i Indije, dok su europske zemlje i zemlje političkog Zapada ceremoniju bojkotirale.
Srbiju je na tom skupu predstavljao ministar informiranja i telekomunikacija Boris Bratina. Javnost je o njegovu putu bila obaviještena preko objave na njegovu Instagram profilu. Bratina se upisao u knjigu žalosti i "u ime vlade Republike Srbije i naroda Srbije izjavio sućut narodu Islamske Republike Iran", kaže se u formalnom priopćenju njegova ministarstva.
"Svojim prisustvom ministar Bratina predstavljao je Republiku Srbiju i odao poštovanje u ime vlade Republike Srbije."
Bratina se sastao i s kolegom koji vodi tamošnje resorno ministarstvo Sejedom Satarom Hašemijem, kao i sa šefom diplomacije Abasom Aragčijem. Šef diplomacije Islamske Republike je, zahvaljujući, rekao da je Iran – koji, podsjetimo, nije priznao neovisnost Kosova – uvijek podržavao suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Srbije i da će to nastaviti i ubuduće.
Ministar koji je nekada palio zastavu EU-a
A tko je ministar koga je – gotovo izvjesno Vučić – poslao u Teheran?
Boris Bratina jedna je od spornijih pojava u Vladi premijera Đure Macuta, pardon predsjednika Aleksandra Vučića (jer u Srbiji ne postoje dileme glede toga tko vodi vladu i sve ostalo). Nakon što je Vučić morao ušutkati Aleksandra Vulina, glavnoga glasnogovornika onoga što Vučić po svoj prilici misli, ali ne smije izgovoriti, uletio je Boris Bratina, koji se u svom političkom backgroundu može podičiti spaljivanjem zastave Europske unije dok je djelovao za svoju nevladinu udrugu – Srpski narodni pokret "Naši - 1389" (godina Kosovske bitke), u čijem djelovanju mnogi nalaze elemente ozbiljnog desnog ekstremizma.
Bratinino ime zazvučalo je u hrvatskoj javnosti krajem prošle godine, kada je rekao da bi Hrvatsku trebalo kazniti zbog uloge u dva svjetska rata oduzimanjem dijelova teritorija. Izmislio je za tu potrebu i shizofreni termin – crveni ustaše. Srbijansku javnost, generalno oguglalu na previše prejakih izjava i običnih gluposti, uspio je šokirati izjavom da policija ima pravo i ubijati sudionike studentskih prosvjeda. Poslije se ispričavao i sam sebe demantirao. Iako predstavnici Vučićeve vlasti, uključujući i ministre u Vladi, u pravilu ignoriraju neovisne i nevladine medije čiji su novinari kadri postaviti neko nezgodno pitanje, Bratina je dao izjavu nezavisnoj televiziji Insajder.
Izjavio je da je u Teheran išao po – ni manje ni više nego – naređenju koje je dobio.
"Otišao sam ne kao pojedinac, nego kao netko tko je imao zadatak otići tamo. To znači da je moj odlazak bio u skladu s državnom politikom Srbije. Nisam tražio da idem, niti sam na bilo čemu inzistirao. Čak nisam ni znao do dan prije odlaska da ću ići, ali onda sam dobio obavijest, naređenje", kaže Bratina, član Vlade čiji je predsjednik Macut isto tako nedavno izjavio da nije imao pojma da će mu biti ponuđen politički angažman dok ga iznenada nije pozvao Vučić i ponudio mu mjesto koje bi, po Ustavu, trebalo biti politički najjače u državi Srbiji.
Trapavo je Bratina izbjegao izravno odgovoriti na pitanje novinara Insajdera čije je to naređenje bilo:
"A sad, od koga, znate? Ja vam kažem, i s vrha vlasti, naravno. Tamo je prilično velika žalost za njim i to nije nikakav fejk. Narod masovno izlazi na ulice i žali svog vođu. Gotovo je potresno kako ljudi to doživljavaju. Nisam vjerovao. To je izgledalo kao nekada kada je umro drug Tito pa su ljudi plakali. I tamo su ljudi plakali masovno", rekao je ministar.
‘Snažna politička poruka‘
Budući da se Izrael nije očitovao o ovom posjetu, za izjavu smo pitali predstavnike globalne židovske zajednice.
"Prisutnost visokog državnog dužnosnika sahrani vrhovnog vođe iranskog režima predstavlja snažnu političku poruku, bez obzira na obrazloženja koja se naknadno nude. Iranski režim desetljećima financira i naoružava organizacije poput Hamasa i Hezbollaha te otvoreno poziva na uništenje Izraela, zbog čega je za mnoge demokratske države takav čin teško razumljiv", izjavio je za Slobodnu Dalmaciju Ernest Herzog, direktor operacija u Svjetskom židovskom kongresu (WJC).
"Svaka suverena država vodi vlastitu vanjsku politiku, ali istodobno mora biti svjesna da simbolične geste imaju međunarodne posljedice i utječu na percepciju njezina vrijednosnog opredjeljenja", nastavio je on.
Herzog dalje kaže da male i srednje države često nastoje održavati odnose s različitim akterima, ali da, "međutim, postoje situacije u kojima neutralnost postaje vrlo teško uvjerljiva".
"Kada je riječ o režimu koji je jedan od glavnih pokrovitelja međunarodnog terorizma i koji otvoreno zagovara uništenje druge države članice UN-a, simbolika službenih kontakata ne može se promatrati odvojeno od šireg geopolitičkog konteksta", zaključio je jedan od glavnih operativaca WJC-a.
Neovisna, proeuropska i oporbena javnost u Srbiji te analitičari oštro su reagirali na, čini se, još jedan šamar zajedničkoj europskoj vanjskoj politici i još jedan korak dalje od navodnog cilja Vučićeve vladavine – pridruženja Srbije Europskoj uniji.
"Jasno je da su predsjednik Vučić i cijela vanjska politika fokusirani na šibicarenje – što u određenom trenutku može pomoći ili osigurati novac bliskim ljudima oko vlasti u Srbiji. S jedne strane imamo (ministra vanjskih poslova) Marka Đurića koji koristi dio svog židovskog podrijetla kako bi u židovskoj zajednici u Americi dobio simpatije za političke ciljeve predsjednika Vučića. Razumio je da je jedna od stvari koje trebaju raditi izvoz oružja Izraelu u trenutku kada su mnoge europske zemlje uvele embargo na izvoz oružja Izraelu zbog neopisivih zločina koje Izrael provodi u Gazi i Palestini, ne samo od listopada nego i godinama prije toga", izjavio je za Slobodnu Dalmaciju Naim Leo Beširi iz Instituta za europske poslove, dodajući da se, s druge strane, "dodvorava Sjedinjenim Državama tako što na mala vrata preko različitih proksija izvozi oružje i za Ukrajinu, ali s druge strane".
"Opet, Vučić Rusiji daje neke ustupke kojima želi smiriti vlast u Moskvi pa s vremena na vrijeme, kada pretjera s tim izvozom oružja, dobiva packe iz Moskve kroz nehumane pa i bezobrazne komentare, poput onoga da je predsjednik Vučić prostitutka, kako ga je svojedobno nazvala glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Rusije, pa sve do toga da predsjednik Vučić govori jedno na sastancima, a radi drugo iza leđa", kaže Beširi.
Odlazak Bratine u Iran dalje tumači kao dio namjere da se "i taj dio kolača malo dobije za svoju industriju i da iskoristi to što je većina zemalja svijeta uvela sankcije Iranu, pa da tu pokuša još malo se okoristiti. No, ne može to biti na toj razini da baš predsjednik Vučić ode, jer bi to dodatno antagoniziralo Tel Aviv, pa zato šalje zamjenu – nekadašnjeg ministra Aleksandra Vulina – sada je tu ulogu počeo preuzimati Bratina koji sa svojim problematičnim desnim stavovima o različitim temama može biti sugovornik u Teheranu, za što god ga je predsjednik Srbije tamo poslao."
Na naše pitanje kako Vučiću uspijeva tako dugo sjediti na više stolica i da dosadašnjoj – po ocjenama mnogih analitičara – shizofrenoj vanjskoj politici održavanja dobrih odnosa istodobno s Bruxellesom, Washingtonom, Moskvom i Pekingom sada pridodaje nespojive kontakte s Izraelom i Islamskom Republikom Iran, Beširi kaže da je varka dojam da Vučiću to polazi za rukom bez posljedica.
"To je njegova propaganda da mu te stvari prolaze. Podsjećam na to da posljednjih pet godina nema nikakvog napretka prema EU-u, da sredstva koja su osigurana za građane Srbije nisu u ogromnom postotku ni povučena ni stavljena na raspolaganje, a sada su i zamrznuta."
Blokiranje Srbije
Beširi podsjeća na posljednju epizodu nesretnih europskih integracija Srbije, i to da su najprije tri zemlje najavile blokadu otvaranja Klastera 3 u pregovorima, što je predložila Europska komisija. Nakon najave triju baltičkih republika da će blokirati Srbiju zbog njezinih veza s Rusijom, nakon debakla srbijanskog visokog izaslanstva poslanog u EU da brani stajališta Vučićeve politike, blokadu su najavile i Belgija, i Švedska, i Nizozemska, pa onda i Hrvatska i Bugarska – svatko iz svojih razloga.
"Jer nije više dovoljno samo usvajati zakone, Vučiću više nitko ne vjeruje jer se pokazalo da je primjena zakona izrazito loša… Drugim riječima – to ne prolazi", kaže Beširi. Nastavlja dalje o vanjskoj politici ocjenjujući da je "to što Vučić radi moguće samo u jednoj autokraciji u kojoj nema pravila":
"Srbija namjerno nema strategiju o vanjskim odnosima jer bi u nju morala staviti nešto što bi onda bilo predvidivo – jer to je cijela poanta međunarodne suradnje, predvidivost, da se zna gdje ste usmjereni, s kim strateški surađujete i tako dalje. Budući da Srbija to namjerno nema – jer ‘što bi sad neki zakon tu ograničavao predsjednika da jedan dan ljubi Izrael, a drugi dan ljubi Iran‘ – on može raditi što želi, ad hoc, kako mu netko u nekom trenutku kaže da bi to bila najbolja odluka."
"Ali dugoročno gledano Srbiju nitko ne smatra partnerom, tako da Vučić nema ni tu Rusiju, ni tu Kinu, nikoga na ovom planetu, tako da je to svedeno isključivo na jednu stvar – na transakcijske odnose. Dakle, sada ti nešto prodam, sad smo O.K., sutra ti ne prodam, sutra nismo O.K. Imajući u vidu to da su zadnjih petnaestak godina predsjednik Vučić i ranije njegove vlade – i one u kojima je bio premijer i one kojima je rukovodio nelegalno – potpisivale razne strateške sporazume; otprilike samo Burkina Faso nije strateški partner Srbije. To sve govori da tu nema nikakvog plana, nikakve dugoročne vizije i da se sve radi kako bi uzak krug oko predsjednika Vučića postao bogat", zaključuje Beširi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....