Na brežuljcima kod Ferizaja, odnosno Uroševca, u jugoistočnom dijelu Kosova, smješten je Camp Bondsteel, najveća američka vojna instalacija na Balkanu i jedno od najprepoznatljivijih nasljeđa NATO-ove intervencije iz 1999. godine. Baza je podignuta neposredno nakon završetka rata na Kosovu, ali nije nestala s povlačenjem većine američkih snaga iz regije: danas je zapovjedno, logističko i operativno središte KFOR-ova Regionalnog zapovjedništva Istok, dijela NATO-ove misije koja na Kosovu i dalje održava sigurnost i slobodu kretanja. U bazi glavnu riječ imaju Amerikanci.
Bondsteel nije samo vojni kompleks, nego i snažan politički simbol. Za većinu kosovskih Albanaca predstavlja dokaz trajne američke potpore i sigurnosno jamstvo u odnosu prema Srbiji. Za veliki dio srpske javnosti ostaje vidljivi simbol NATO-ova bombardiranja, kasnijeg jednostranog proglašenja kosovske neovisnosti i, u njihovoj političkoj interpretaciji, dugoročnog američkog utjecaja na prostoru koji Beograd i dalje smatra svojim teritorijem. Čak i neovisni mediji Kosovo i dalje nazivaju svojom pokrajinom, iako je svima jasno (pa i samom Vučiću) da je ta država nepovratno izgubljena. Upravo zbog toga gotovo svaka regionalna kriza, od incidenata na sjeveru Kosova do šireg sukoba na Bliskom istoku, vraća Bondsteel u središte pažnje. Bondsteel je jamac, misle na Kosovu, da ih Srbija neće napasti i da nikada više neće tu pokrajinu pripojiti sebi.
No analitičari ističu da Srbi, i da vrate Kosovo, moraju znati da na Kosovu živi 1,6 milijuna stanovnika, proporcionalno tom broju imali bi i zastupnike u Skupštini Srbije i direktno bi sudjelovali u vlasti u Srbiji. I što bi onda Vučić i suradnici?
Nastanak nakon NATO-ova rata
Vratimo se na bazu. Službeni i neslužbeni Beograd svako malo plaši Kosovljane da će ih Amerikanci napustiti, najprije kad je Trump došao na vlast, a onda i Vučićevim tvrdnjama da je sve bolji s Amerikom. Kad se misli na napuštanje, onda se direktno apostrofira razmontiranje Bondsteela. Ali, sudeći po američkim dokumentima, rotacijama vojnika i ulaganjima u bazu, to je trenutačno samo srpski san, Bondsteel zasad ostaje na Kosovu.
Inače, baza je počela nastajati u lipnju 1999., nakon Kumanovskog sporazuma i završetka NATO-ove zračne kampanje protiv Savezne Republike Jugoslavije. KFOR je raspoređen na Kosovo na temelju Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, s ciljem uspostave sigurnog okruženja, nadzora povlačenja tadašnjih jugoslavenskih i srpskih snaga, te stvaranja uvjeta za povratak izbjeglica i civilnu upravu.
Američke snage dobile su odgovornost za istočni sektor Kosova, prostor uz granicu sa Srbijom i Sjevernom Makedonijom, gdje su važni prometni pravci prema Prištini, Gnjilanu i makedonskoj granici. U tom je kontekstu kod Ferizaja podignut veliki, samoodrživi kamp. Nazvan je po Jamesu L. Bondsteelu, američkom naredniku i dobitniku Medalje časti iz rata u Vijetnamu.
U početnoj fazi KFOR je na Kosovu imao gotovo 50.000 pripadnika iz više država, a u američkom je kontingentu bilo oko 7000 vojnika. To objašnjava zašto je Bondsteel građen za znatno veće kapacitete od današnje posade: baza je bila prilagođena velikim rotacijama ljudi, helikopterskim operacijama, medicinskoj skrbi, skladištenju, logistici i zapovijedanju u nestabilnom poslijeratnom okruženju. Sve se to može ponovno aktivirati u vrlo kratkom roku i zato Amerikanci redovito održavaju bazu u aktivnoj pripravnosti.
Koliko je velika?
Procjene površine Bondsteela najčešće govore o četiri četvorna kilometra. To je otprilike površina većeg zagrebačkog ili splitskog gradskog kvarta, ali u američkim razmjerima nije golema baza. Ono što joj daje važnost nije samo veličina, nego položaj, funkcija i činjenica da je riječ o vrlo velikoj američkoj instalaciji na Balkanu.
U vrijeme najvećeg angažmana baza je mogla primiti do 7000 američkih vojnika. Danas ondje nije toliko ljudi. Sjedinjene Države u KFOR-u trenutačno imaju oko 600 vojnika, dok cijela NATO-ova misija na Kosovu raspolaže s 4600 do 5000 pripadnika. Sjevernoatlantsko vijeće NATO-a odobrilo je povećanje snaga do otprilike 5000 ljudi nakon sigurnosnih napetosti na Kosovu, a kontingenti se rotiraju prema procjeni sigurnosne situacije. No, ako zatreba, baza se može pretvoriti u kamp koji može primiti tisuće i tisuće vojnika.
Američki kontingent predvodi Regionalno zapovjedništvo Istok iz Bondsteela, a to je i najveća američka baza na Balkanu, ali nije usporediv s američkim megakompleksima u Njemačkoj, Italiji ili Južnoj Koreji. U tim državama američke snage imaju veće i dugotrajnije instalacije, s višestruko većim brojem vojnika, velikim uzletno-sletnim stazama za transportne zrakoplove, stalnim borbenim eskadrilama, bolnicama, obiteljskim naseljima i velikom infrastrukturom. No Bondsteel je najveća američka baza na Balkanu i u ovom dijelu Europe. Ima veliko područje za helikopterske operacije, odnosno helidrom s velikim brojem stajanki, te se u svakom trenutku može pretvoriti u multifunkcionalni kamp i mjesto iz kojega se vode ratne operacije. Bondsteel je od početka građen kao operativno-logistički kamp za KFOR, pa je važnu ulogu dobila vojna helikopterska infrastruktura. U poslijeratnoj fazi 1999. ondje je uređena proširena zrakoplovna zona s čak 52 helikopterske stajanke, uključujući posebne zone za teške transportne helikoptere CH-47 Chinook i za prihvat tereta koji helikopteri prenose na vanjskoj kuki.
Zapovjedništvo Istok
To znači da je Bondsteel sposoban prihvatiti velik broj helikoptera odjednom, primjerice UH-60 Black Hawk, Chinooke i druge transportne, medicinsko-evakuacijske ili izviđačke letjelice s rotorom. Helikopteri su ključni za brzo prebacivanje vojnika, evakuaciju ranjenih, dostavu opreme, ophodnje i reakciju na incidente na brdovitom terenu Kosova.
Današnja popunjenost znatno je manja, ali baza zadržava infrastrukturu potrebnu za brzi prihvat pojačanja i vođenje operacija Regionalnog zapovjedništva Istok. KFOR je krajem 2025. javno objavio da finski vojni inženjeri izvode radove u Bondsteelu kako bi poboljšali kamp te održali ljude i opremu spremnima za djelovanje. U priopćenju se naglašava da takvi projekti podižu operativne i potporne sposobnosti, ali bez detalja.
Postoje i javno vidljivi pokazatelji kontinuiranog održavanja infrastrukture. Američka je vojska 2026. tražila pružatelja internetskih i mrežnih usluga za rekreacijske, sportske i ugostiteljske objekte u kampu, uz održavanje pristupnih točaka, usmjerivača, kabela, vatrozida i sigurnosnih sustava, što znači da Amerikanci ne žele tako skoro napustiti taj kompleks.
U nekoliko navrata srpski su mediji sugerirali da će se Bondsteel zatvoriti, plašili su Kosovljane, međutim, istina je drugačija. KFOR i dalje djeluje na Kosovu, a američki kontingent i Regionalno zapovjedništvo Istok ostaju važni za misiju. U veljači 2026. zapovjednu odgovornost za Regionalno zapovjedništvo Istok preuzela je 53. pješačka brigada Nacionalne garde Floride, nakon više od dvije godine pripreme i multinacionalne obuke. U srpnju je zapovjedništvo nad "Area Support Group-Balkans" preuzeo časnik Nacionalne garde Aljaske. Te redovite rotacije pokazuju kontinuitet, a ne zatvaranje baze. Štoviše, održavaju se i moderniziraju zapovjedni i komunikacijski objekti KFOR-ova Regionalnog zapovjedništva Istok. Tu su i veliki smještajni kapaciteti, blagovaonice, skladišni i logistički prostori. Postoje značajni medicinski kapaciteti i organizacija medicinske evakuacije. Održavaju se brojni helidromi i zrakoplovna potpora za helikoptere, objekti za sport, rekreaciju i svakodnevni život pripadnika misije.
Bondsteel se nalazi na koordinatama približno 42°22′ sjeverne geografske širine i 21°15′ istočne geografske dužine, istočno od Prištine i blizu Ferizaja. Od albanske jadranske obale udaljen je 130 do 150 kilometara zračnom linijom, pa se brzo može povezati s američkim razaračima i nosačima zrakoplova u Jadranu. Sve su svemu, Amerikanci i dalje štite Kosovo i neće ga pustiti iz ruku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....