Što je važnije, zdravlje djeteta ili susreti s roditeljem s kojim ne žive? Odgovor je samo naizgled jednostavan, a ova teška vremena iznjedrila su dilemu u kojoj svaka odluka ide na štetu najranjivije skupine. Putovanja od roditelja do roditelja u različitim mjestima življenja izlaže najmlađe riziku od zaraze, a zabrana istih uskraćuje im kontakt s osobom koja im je neophodna za normalan emocionalni razvoj. Pokušali smo naći odgovor postoji li zlatna sredina.
Prva na našoj listi sugovornika je samohrana majka koja živi na jednom srednjedalmatinskom otoku dok joj bivši partner živi u predgrađu Splita. Imaju zajedničko dijete staro 11 godina koje je za uskrsne blagdane otišlo k ocu.
- Bivši suprug po odluci suda ima pravo na viđanje svaki vikend i dolaska dva puta tjedno kod nas na otok. Osim toga, ima pravo na stalne kontakte putem telefona. Molila sam ga da ne odvodi naše dijete u Split dok traje ova zaraza i zaista nije to moj način kojim pokušavam da on ne vidi dijete. Dapače, što se mene tiče mogu se vidjeti preko video poziva i nekoliko puta dnevno, onako kako je dječja pravobraniteljica i preporučila. Meni je stoga nevjerojatno da je on bez ikakvih poteškoća jednim pozivom dobio propusnicu da dijete odvede u Split, što se protivi svim preporukama.
Dijete putuje trajektom gdje je još dodatni rizik od zaraze. Prvo je dobio propusnicu od lokalnog stožera CZ i s tom propusnicom je tražio propusnicu od Stožera CZ Splitsko-dalmatinske županije i odmah je dobio. Pisala sam Stožeru CZ SDŽ s upitom zašto izdaju propusnice unatoč preporuci Nacionalnog Stožera i dječje pravobraniteljice da se ne putuje i da se unatoč sudskim odlukama djecu ne šalje na viđanje u vrijeme pandemije te da se zdravlje i zaštita djece stavi na prvo mjesto. Oni su mi odgovorili da ako je gradski stožer izdao propusnice, oni nemaju razloga odbiti - kaže nam majka zabrinuta za zdravlje svog djeteta.
Individualna procjena
Upitali smo pravobraniteljicu za djecu Helencu Pirnat Dragičević je li opravdano i nužno da dijete napušta prebivalište radi susreta s roditeljem s kojim ne živi. Pojasnila nam je kako procjena o tome mora biti individualna u svakom konkretnom slučaju.
- Pri tome je, dakako, važno voditi brigu i o zdravlju djeteta. Zato smo na samom početku uvođenja mjera radi suzbijanja epidemije, u ožujku, pozvali roditelje i druge članove obitelji da, unatoč međusobnom sukobu i narušenim odnosima, ulože napor kako bi se odgovorno brinuli o djetetu i u uvjetima epidemije.
Onim roditeljima koji ne mogu organizirati susrete s djetetom tako da pritom budu zaštićeni i njegovo zdravlje i zdravlje obitelji, predložili smo da iskoriste različite tehnološke mogućnosti te da redovite i kontinuirane kontakte s djecom osiguraju putem digitalnih uređaja i/ili telekomunikacijskih sredstava (telefona, Skype-a, WhatsApp-a, Viber-a i sl.).
Posebno smo pritom naglasili da ništa od toga ne može nadomjestiti zagrljaj roditelja, susret uživo i vrijeme koje dijete provodi u igri s roditeljem i drugim članovima obitelji, ali da se time ipak može ublažiti potencijalno negativne posljedice nemogućnosti roditelja da postignu dogovor oko novog načina organizacije kontakta s djetetom.
Nažalost, potreba za mjerama zaštite od epidemije već dugo traje i neprekidno zahtjeva dodatnu prilagodbu svih, pa tako i djece i roditelja koji žive odvojeno. Od roditelja očekujemo da partnerski sukob ne prevlada u procjeni i odluci što je za njihovo zajedničko dijete najbolje i najsigurnije - rekla je pravobraniteljica.
Pandemija dodatni alat
Kako dogovori između roditelja izgledaju u praksi u ovim otežanim uvjetima saznajemo od Olivera Čanića, predsjednika Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.
- Unazad mjesec dana od početka proglašenja epidemije COVID-19, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo svakodnevno zaprima pozive roditelja, uglavnom očeva, koji se pritužuju na nemogućnost ostvarivanja osobnih odnosa s djecom na temelju pravomoćne sudske odluke. To se ne odnosi samo na onemogućavanje ostvarivanja susreta i druženja, već i na bilo koji drugi oblik komunikacije s djetetom npr. putem telefona, maila, skype-a.
Naše mišljenje je da se osobni odnosi djeteta s roditeljem kojem nije povjereno na zajednički život moraju provoditi na temelju pravomoćne sudske odluke, osim ako je roditelj u samoizolaciji ili karanteni. U tom smislu pozdravljamo izdavanje propusnica Stožera Civilne zaštite kako bi se osobni odnosi ostvarivali. Samo u 2019. godini 2200 djece nije moglo vidjeti jednog roditelja, uglavnom oca ili su ga viđala daleko manje od sudske odluke. Zlonamjerni roditelji koji su manipulirali djetetom i njegovim pravima prije pandemije, proglašenjem pandemije dobili su dodatni alat za manipulaciju djetetom i ciljanim roditeljem bez ikakvih sankcija - ogorčen je Čanić.
Naš sugovornik smatra da je licemjerno prebacivati odgovornost na roditelje pozivajući ih da se dogovore, a nisu se mogli dogovoriti niti prije pandemije.