Andreju Plenkoviću pošlo je za rukom nešto naizgled potpuno nemoguće. U startu je odbio zahtjeve učitelja, nastavnika i profesora da im poveća plaću za tristotinjak kuna. Ili, jezikom koji svi razumijemo, četiri kila telećih šnicli mjesečno. Tvrdio je da novaca u proračunu za njih nema. Da bi tih 300 ili 400 milijuna kuna skršilo državne financije. I da plaće trebaju rasti svima, ne samo prosvjetarima.
Potom je nakon gotovo dvomjesečnog natezanja - i najvećeg štrajka u povijesti hrvatske demokracije - ipak pokazao da je spreman odriješiti kesu. Ponudio im je povišicu od 800 kuna. Dakle, puno, puno više nego što su oni tražili. No unatoč tome, u zbornicama su ga glatko i rezolutno odbili.
Kako mu je to uspjelo?
Zbog jednog jednostavnog razloga. Premijer ni po koju ci...