StoryEditor
Hrvatskamizerne plaće

Tužno je što u Hrvatskoj probleme istaknu ružni slučajevi. Kad sljedeći put nazovete policiju, možete biti sretni kad vam netko odgovori i dođe do vas

12. listopada 2020. - 12:45
Goran Mehkek/Ilustracija/Cropix

Za koliko biste novca riskirali život? Ima li uopće te plaće koja bi mogla pokriti toliki rizik? Jest, reći ćete, nitko nikog ne tjera da riskira, da postane policajac i nastrada kao policajac u Zagrebu. Koliko god to bilo istina, toliko je istina da svaka država treba policajce i vojnike, nismo još nigdje na ovoj planeti došli do tog stupnja razvoja da možemo mirno živjeti jedni kraj drugih.

Policija nam treba i bilo bi normalno da za svoj posao bude primjereno plaćena. Primjereno znači da policajac ne mora razbijati glavu za vrijeme smjene hoće li uspjeti podmiriti račun za struju ako kupi kilogram voća. Ne samo da ne bi trebao razbijati glavu oko egzistencije, nego bi za svoj posao morao primiti i nešto veću plaću u kojoj bi bila i svojevrsna naknada za strah i opasan posao.

U svakom slučaju, oko 4500 kuna osnovne plaće koliko primi policajac ili 3700 kuna za vježbenika, sve je samo nije primjerena plaća. To je tolika mala svota da je ne samo manja od prosječne i medijalne plaće, nego je tolika da bi trebala biti akontacija plaće, a ne plaća. Koliko je neprimjerena, najbolje govori to što, po nekim sindikalnim procjenama nedostaje oko pet tisuća policajaca, dok mladi ljudi zaobilaze taj posao u širokom luku.

Riječ je o sigurnom poslu u državnoj službe gdje ne morate strahovati hoćete li ostati bez posla. Istina, morate strahovati za vlastitu glavu i slušati kako vas nazivaju uhljebom jer ste u državnoj službi. A svjetlosnim ste godinama daleko od uhljeba koji nikad na poslu nisu dobili ni glavobolju ili od onih koji bi i državu i službu prodali za dvije kune. Što tek reći za one koji s državnim parama žongliraju po principu da svi putevi vode do njihovih džepova?

Policajca ranjenog u Zagrebu obići će kolege, šefovi, vjerojatno će mu se oko bolesničke postelje izredati i neki dužnosnici, ali to neće promijeniti nezahvalan položaj njega i njegovih kolega. Sad ćete reći da ga veća plaća ne bi spasila ranjavanja i vjerojatno ste u pravu, ne bi ga spasila, ali u bolesničkoj postelji ne bi trebao razmišljati koliko će dobiti plaće dok je na bolovanju i kako će sastaviti kraj s krajem i poplaćati račune.

image
Boris Kovačev/Cropix

Nekad je običan svijet u policiju i vojsku išao da bi se nahranio, osigurao sebi krov nad glavom i imao koliko toliko uredan život da se ne mora razmišljati hoće li imati za račune i za uzdržavanje obitelji, a prije nekoliko godina su štrajkali policajci koji su ukazivali na male plaće zbog kojih stavljaju glave u torbe i lošu kvalitetu opreme, odjeće, raspadnute cipele...

Kako se stvari promijene i preokrenu, pa mnogi danas posve neopravdano sve koji su državnoj službi nazivaju uhljebima zaboravljajući da ti uhljebi kako ih nepromišljeno časte upravo ovakvi uhljebi koje zovu kad ih je najviše strah, kad strahuju za život i vlasništvo, jednako kao što su u državnoj službi i liječnici, medicinske sestre, tehničari, učitelji i profesori...

Trebalo bi odijeliti te koji plaće zarade ne jednom nego i više puta, od povlaštenih dužnosnika, nagomilane administracije, ali ni tu ne treba griješiti jer nisu svi činovnici isti, ima ih koji rade i onih koji ne rade i čije je radno mjesto izmišljeno po babi i stričevima.

Tužno je samo što kod nas probleme istaknu neki ružni slučajevi poput ovog ranjavanja, a onda su par dana svima puna usta problema neke struke, a potom sve prekrije prašina. I vozi se dalje do nekog novog slučaja. Tako kad sljedeći put nazovete policiju jer susjedi buče i ne možete spavati, jer ste sudionik prometne nesreće ili vam netko provaljuje u stan, možete biti sretni kad vam netko odgovori i dođe do vas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. lipanj 2021 18:30