Kad prođe, a proći će, bit će zanimljivo vidjeti kakvi ćemo se toga jutra probuditi. I gdje.
Što će biti s nama jutro poslije? To je, naime, jedino pitanje koje danas ima smisla. Jer, virus će proći - kad već prođe - a mi koji ostanemo pričat ćemo priču. O nama, a ne o virusu.
Posljednje jutro poslije u zemlji koja se ovih dana boji zaspati zbilo se ne tako davno. Barem ne toliko davno da ga mnogi ne bi pamtili. Bilo je to jutro kolokvijalno znano i kao hrvatska zora.
Probuđen mnogim davorijama neki se neznani Hrvat tog dana ustao kao, na primjer, Josip Gucić. Zijevnuo je, rastegnuo se i požurio obići svoje tvrtke s više od 9000 zaposlenih.
- Nitko ne zna kako je biti Josip Gucić - reći će godinama poslije na nekom suđenju.
Prihvatio je težak teret hrvatskog t...