Dok neki navijaju za propast "Brodarskog instituta" da bi se mogli dokopati njegova 120 tisuća kvadrata velikog kompleksa u Novom Zagrebu, s druge strane postoje oni koji se bore za ponovno uzdizanje te državne institucije koja je zadnjih 30 godina slijedila tužnu sudbinu hrvatskih brodogradilišta.
Vladimir Andročec, ratni direktor "Brodarskog instituta" i predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, podsjeća da je trgovačka i vojna brodogradnja u Hrvatskoj cvala u doba bivše Jugoslavije. Najsvjetlije vrijeme bilo je 60-ih, 70-ih i 80-ih godina kada je kod nas vojno podmorničarstvo bilo jako razvijeno, te smo bili 11. zemlja na svijetu po gradnji podmornica.
Posebno ističe da se tih godina u naših 5 brodogradilišta - "3. maju", "Uljaniku", "Brodotrogiru", "Brodosplitu" i "Kraljevici", gradilo 20 do 30 brodova godišnje. U proizvodnji brodova u to doba, po tonaži smo bili treća zemlja u svijetu.
- Kada je napravljen 70-ih godina, pulski "Berge Istra" bio je najveći tanker na svijetu, "Brodosplit" je krajem 80-ih i početkom 90-za Šveđane gradio seriju putničkih brodova među kojima je poznata "Amorella"... - kaže prof. dr. sc. Vladimir Andročec, spominjući samo neke od primjera, no napominje da su to, generalno govoreći, sve bili brodovi s malom dodanom vrijednošću.
Naime, u našim brodogradilištima nije se previše razvijala tehnologija, već se radilo s relativno zastarjelom opremom.
- Hrvatska brodogradnja je tih godina zapošljavala oko 12 tisuća radnika, što znači da je hranila 60 tisuća članova njihovih obitelji, što je pola obale od Splita do Uljanika, plus kooperante - nastavlja predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske
Za usporedbu produktivnosti navodi veliko brodogradilište u Koreji koje je posjetio, gdje je u istom razdoblju oko 4 tisuće radnika godišnje radilo 45 brodova jer su već tada imali niz robotskih linija, te su nastavili razvoj kroz internet stvari i sve ostalo što donosi četvrta tehnološka revolucija.
Također, Kina koja je još 90-ih od Hrvatske naručivala brodove, u to doba definirala je da to više neće raditi, te je izgradila svoja brodogradilišta i sada ona gradi brodove za izvoz.
- Zlatno doba hrvatske brodogradnje trajalo je do 90-ih godina, kada je došlo do značajnih promjena koje su zadnjih 30 godina, korak po korak, uzrokovale ono sto sada imamo - ostatke ostataka hrvatske brodogradnje - ističe akademik Andročec.
- Naime, politika je imala pogrešan pristup. Ako se vodimo s time da ako čovjeku daš ribu, nahranio si ga za jedan dan, a ako ga naučiš pecati, nahranio si ga za cijeli život, onda možemo reći da Hrvatska država nije naučila pecati hrvatska brodogradilišta. Umjesto toga ih je hranila iz dana u dan radi održavanja socijalnog mira. Dugoročno je to pogubno i sad se vidi rezultat takvog dugoročnog trošenja - kaže naš sugovornik, te naglašava:
- Po nekim proračunima, u zadnjih 30 godina u brodogradnju je utučeno između 35 milijardi i 40 milijardi kuna. Za to se moglo izgraditi više super modernih brodogradilišta i industrijskih postrojenja u kojima bi proizvodili brodove s velikom dodanom vrijednošću.
Umjesto toga, nastavlja, "Brodosplit" danas radi dva broda godišnje, "Brodotrogir" je u predstečajnoj nagodbi, otvoren je stečaj nad "Uljanikom"...
- Za ta dva broda godišnje ne bih rekao da je to vrlo ozbiljni pothvat Brodosplita. Vlasniku treba priznati da se trudi, ali nije ni blizu onoga što je nekada bilo.
Kao što je hrvatska brodogradnja cvjetala u bivšoj Jugoslaviji, tako je i "Brodarski institut" bio značajna ustanova u bivšoj državi. Osnovan je kao vojna ustanova, te je radio za ratnu mornaricu, ali i na projektima trgovačkih brodova za hrvatska brodogradilišta.
U Domovinskom ratu "Brodarski institut" pomagao je u radu vojne industrije. Tako su npr. razvijali projekte i ispitivali prototipe granata, te kontrolirali njihovu proizvodnju. Jer, kaže prof. Andročec, imali su ljude koji su sve to znali.
- Kada smo Hrvatsku oslobodili Domovinskim ratom, još smo radili na projektu male diverzantske podmornice Velebit koja je izgrađena u "Brodosplitovu" brodogradilištu specijalnih objekata, te na raketnim topovnjačama koju je za Oružane snage izgradilo brodogradilište "Kraljevica".
U Hrvatskoj, "Brodarski institut" više nije bio vojna institucija, a dolaskom na direktorsko mjesto 1992. godine, prof. Andročec uvidio je da više nemaju puno posla u hrvatskoj brodogradnji koja je postala nekonkurentna, te je počeo poslovati kao da se radi o tehničkom institutu.
- Bili smo prejaki da bi uz Hrvatsku ratnu mornaricu suportirali samo hrvatska brodogradilišta koja su bez perspektive, te smo pokrenuli niz drugih aktivnosti. Za HEP smo radili elektroničku regulaciju turbina na svim našim hidroelektranama, projektirali smo i nadzirali gradnju brodova za rijeke za potrebe "Hrvatskih voda", radili modele hidrotehničkih objekata za strane tvrtke...
Naš sugovornik napominje da kada se kao apsolvent zaposlio 1969. godine, "Brodarski institut" imao je 400 djelatnika. Dok mu je bio na čelu od 1992. do 2000. godine imao je oko 300 zaposlenika. Danas je, kaže, zaposleno manje od 50 osoba, što je "prazna ljuska".
- "Brodarski institut" treba pretvoriti u Tehnički institut Hrvatske koji bi bio u funkciji našeg gospodarstva, prvenstveno brodogradnje, zatim u funkciji naše znanost jer su nekada naši zaposlenici radili na pet fakulteta, te da postane institut NATO-a jer bi Hrvatskoj, kao članici te organizacije, bilo važno provoditi istraživanja na području vojne tehnologije, što smo godinama radili u Domovinskom ratu - ističe prof. Andročec, te naglašava:
- Znanje producira inovacije i patente, a Hrvatska je na dnu ljestvice s 4 patenta na godinu, dok ih Slovenija ima 80, a Njemačka 13 tisuća. Zbog zaostajanja u tehnološkom razvoju, pojedine svijetle točke koje se pojavljuju kao izuzeci su premale da bi mogle dignuti hrvatsko gospodarstvo.
- Mnogi čekaju da se institut proda i da se dočepaju zemljišta u građevinskoj zoni i s velikim zgradama, dok direktor nogama i rukama pokušava spasiti "Brodarski institut" - kaže naš sugovornik.
